Sje\u0107am se doskora\u0161nje \u010ce\u0161ke tj. \u010cehoslova\u010dke, sje\u0107am se i nas.<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n Pro\u010ditah informaciju kako je u posjetu Crnoj Gori došao Vaclav Klaus, predsjednik \u010ceške. Isti onaj koji je skoro imao „incident" sa penkalom, kada ga je ukrao dok je bio u zvani\u010dnoj posjeti \u010cileu. Kako je to dr\u017eavnik, onda bi, vjerovatno, trebao da napišem „otudjio". Krademo samo mi, obi\u010dni smrtnici. Ovi ostali otudjuju ili vrše pronevjere. Mi kada krademo onda smo lopovi, oni kada kradu onda su kontroverzni biznismeni i politi\u010dari. Kradja je naziv isklju\u010divo namjenjen za „male ljude" i za kradje male vrijednosti. <\/p>\n Kao što rekoh, nije me inspirisalo da napišem ovaj tekst to što je „poštovani i uva\u017eeni predsjednik \u010ceške" ukrao penkalo, niti što se vjerovatno sreo sa jednim doma\u0107im lopovom koji krade mobilne telefone na inostanim, zvani\u010dnim skupovima. Doma\u0107i lopov je u „skladu sa agendom" unaprijedjen poslije kradje, predsjednik \u010ceške je valjda tim svojim polo\u017eajem postigao zenit politi\u010dke karijere, tako da mu unapredjenje nije potrebno.<\/p>\n Inspiraciju za tekst mi je dala sjeta i poni\u017eenje. Poni\u017eenje što smo došli u situaciju da smo ponosni zato što je predsjednik \u010ceške izjavio da „sna\u017eno i bezrezervno podr\u017eava evropski put Crne Gore, i sam proces kvalitetnog ispunjenja obaveza na putu do punog \u010dlanstva u EU".<\/p>\n Manje mi je od 50 godina. Sje\u0107am se doskorašnje \u010ceške tj. \u010cehoslova\u010dke, sje\u0107am se i nas. Unazad nešto malo više od 20 godina bili smo obe\u0107ana zemlja i raj za \u010cešku. Njihov zapad i san. Primjer demokratije i slobode, nedosti\u017enog i zamišljenog standarda. Do\u0107i na odmor, na hrvatsko ili crnogorsko primorje, za gradjane \u010cehoslova\u010dke je bio neopisiv do\u017eivljaj koji je sebi mogao priuštiti zanemarljivo mali, povlaš\u0107eni dio njihovih gradjana, i to obi\u010dno samo jednom u \u017eivotu. Godinama, ako ne decenijama su morali štedjeti za tako što, imati za \u010cehoslova\u010dku ekstremno visoka primanja i biti moralno-politi\u010dki podobni. Mi smo ih ve\u0107inom smatrali gradjanima dugog reda, i shodno takvm osje\u0107aju se odnosili prema njima. Njihove prelijepe i uglavnom podatne djevojke i \u017eene smatrali smo robom. Veoma jeftinom. "Kupovali" smo ih za par pi\u0107a, kartom za ulazak u diskoteku… A ako bi im poklonili-kupuju\u0107i ih, italijanske farmerice npr., bili smo Bogovi u njihovim o\u010dima. <\/p>\n Sa 100 dolara promijenjenih na crno, mnogi od nas su išli na 10-dnevno zimovanje u \u010cešku. Sa tim novcem smo bili Deripska kod njih. I ponašali se sli\u010dno kao ovaj "gospodin"; bahato, nadmeno, provincijalno. Za taj novac mogli smo za tih deset dana da: pijemo kao svinje, jedemo kao \u010dopor svinja, orgijamo kao Kaligula. A 100 dolara je bilo samo manji djeli\u0107 naše plate!<\/p>\n Onda je pao Berlinski zid. \u010ceška nije imala ništa, osim svojih lijepih \u017eena. Komunizam ih je opustošio. Zapadni Njemci su išli u šoping na njihove \u017eene. Nemaju\u0107i kud, vlada je to pre\u0107utno odobravala, takore\u0107i podsticala. Tako se stvarala, pored ostalih, prvobitna akomulacija kapitala. Koji je ulagan u otvaranje malih biznisa. <\/p>\n Kod nas su tada došli mladi, lijepi i pametni. Dok je \u010ceška, makar i na opisani na\u010din pokušavala da se oporavi i krene, naše mudro rukovodstvo nam je obe\u0107avalo da Crna Gora mo\u017ee opstati kao poslednje ostrvo komunizma – jedino obe\u0107anje koje je u modifikovanom obliku ispunjeno. Vodili smo ratove za mir, svadjali se sa nepravednom medjunarodnom zajednicom i kukali nad nepravednim i ni\u010dim zaslu\u017eenim sankcijama. Švrecovali sve i svašta: od oru\u017eja do nafte, od \u017eena do Roma i Rumuna, od automobila do cigareta i droge, sve idu\u0107i iz pobjede u pobjedu, sve sigurno sa snagom dr\u017eave, i sve sa istim ljudima i partijom, usput mijenjaju\u0107i 3-4 dr\u017eave.<\/p>\n Poslije 20 godina, \u010ceška je postala nama ono što smo prije 20 godina mi bili njoj. Sad nas ona bodri "na našem ispravnom putu u euroatlanske integracije". Naš reper je postala Srbija. Novocrnogorski i starosrpski nacionalisti se konstantno prepucavaju dje je gore: kod nas ili u Srbiji. Jedni druge mrzimo hrane\u0107i se sveopštom propaš\u0107u i jednih i drugih, takmi\u010de\u0107i se ko je gori. Postali smo reper propasti jedni drugima. <\/p>\n Vrijeme je za nove generacije; nove, mlade neoptere\u0107ene ljude. Novu politi\u010dku misao koja \u0107e biti u potpunom diskontinuitetu sa svim dosadašnjim. U suprotnom, uvijek \u0107emo i pored svega imati unutrašnji poriv da ukrademo nalivpero ili mobilni telefon, ma na kom polo\u017eaju se nalazili. Poriv prošlosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sje\u0107am se doskora\u0161nje \u010ce\u0161ke tj. \u010cehoslova\u010dke, sje\u0107am se i nas.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57087","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57087","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57087"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57087\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57087"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57087"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57087"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}