Prvi dio<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n U polemici na jednom portalu sjetih se mog davnog putovanja od tadašnjeg Titograda do Venecije, autostopom. Odlu\u010dih da vam prepri\u010dam tu pri\u010du, po sje\u0107anju, jer je taj trenutak sjete u meni probudlo \u017eal za nekadašnjim, mnogo sretnijim, stabilnijim, raskošnijim, ljudskijim vremenima. I da nove generacije saznaju da se nekad, u samo predve\u010derje rata, moglo i\u0107i bezbjedno, autostopom, \u010dak od Titograda do Venecije. <\/p>\n Godinama sam ljetovao na Hrvatskom primorju koje je tada, pogotovo za mlade, bilo mnogo atraktivnije nego naše, Crnogorsko, prije svega zbog mnogo bolje organizovanog no\u0107nog \u017eivota. Gdje god bi pošli, do\u010dekivani smo sa simpatijama i nikada za tih 8 godina nijesmo imali makar jedan problem zbog toga što smo Crnogorci, naprotiv. Par puta smo mi napravili probleme, doista bezazlene. Jednom se tako, Bato(moj drug, saputnik i budu\u0107i dvostruki kum) opio u diskoteci na Kor\u010duli, razbio flašu o šanku, od meraka, rasjekavši sebe po rukama Bekim-Fehmijski (iz „Skuplja\u010da perja"). Gosti diskoteke, valjda nenavikli na takve scene, su se pani\u010dno razbje\u017eali. Prišlo nam je obezbjedjenje, reklo otprilike slijede\u0107e: „znamo da ste iz Crne Gore, vjerovatno \u017eestoki momci, ne \u017eelimo imati probleme sa vama ali ih nemojte ni vi nama praviti i imate svako ve\u010de besplatan ulazak u diskoteku". Mi nijesmo bili ni „\u017eestoki momci", niti smo tako izgledali, niti smo to uradili da bi ikog zaplašili. Ali smo ipak iskoristili prilku na ponudjenu povlasticu-tipi\u010dno naški, a mladala\u010dki.<\/p>\n Ipak, skoro da niko iz naših krajeva nije išao tamo na ljetovanje. Za 8 godina u raznim mjestima po Hrvatskoj: od Kor\u010dule do Hvara (po dva put), Primoštena do Orebi\u0107a, Zaostroga do Slapova Krke, sreo sam samo dva naša sugradjana: jednog Batovog plemenika iz Lješanske nahije koji je prodavao lubenice na Kor\u010duli, i jednog sadašnjeg poslanika, našeg poznanika, sa njegovom tada djevojkom, sada suprugom. Ve\u0107inom su to bili Srbijanci i Bosanci, nešto manje Slovenci i Makedonci. Najviše je bilo stranaca, Italijana posebno, pogotovo u avgustu, a Blagota-Bato i ja smo naj\u010deš\u0107e i išli na odmor baš u avgustu. Te godine (90-ta) saopštio sam par mjeseca ranije Batu novi plan, da podjemo preko Hrvatske za Veneciju, autostopom, poslije malo skra\u0107enog ljetovanja na crnogorskom primorju.<\/p>\n Na podru\u010dju tadašnje Jugoslavije situacija se opasno zaoštravala, što nas je zamalo odvratilo od puta, pogotovu Bata. Na moje insistiranje i ubjedjivanje da je sve to propaganda, popustio je, nijesmo odustali. Krenuli smo u momentu dok je „novina od rije\u010di" svakodnevno izvještavala kako MUP-ovci po Hrvatskoj „jedu malu djecu", o omrznutoj šahovnici, povampirenim ustašama. Oprema koju smo ponijeli sastojala se od: ranca sa vre\u0107ama za spavanje, dobre volje, mladosti i tada ne malih 1100 maraka, zajedni\u010dkih.<\/p>\n Avantura je po\u010dela jednog vrelog titogradskog jutra. Zaglavili smo na Vilusima. \u010cekali smo dalji prevoz oko 3 sata, što \u0107e, ispostavilo se, biti najdu\u017ee \u010dekanje na autostopu do Venecije. Prvu no\u0107 smo proveli u Dubrovniku, u jednom parki\u0107u, u vre\u0107ama naravno. Prvi jutarnji zra\u010dak sunca me je probudio, bljesnuo mi je pravo u o\u010di. Onako mamuran, poluotvorenih o\u010diju, vidio sam psa-lutalicu kako vrši nu\u017edu na ivici vre\u0107e Batovih nogu. Grohotom sam se smijao, smijehom potpuno razbudio i sebe i njega. Slijedio je nastavak puta. <\/p>\n Po planu smo stigli u Zagreb, poslije još jedne ili dvije no\u0107i (ne sje\u0107am se ta\u010dno) provedene na otvoreno, u vre\u0107ama za spavanje. Tamo smo se najzad okupali i presvukli u stanu mojih rodjaka, i planirano stigli na koncert Tine Tarner. Bio je to prvi veliki koncert kome smo prisustvovali; vidjeli u\u017eivo kako izgleda prava scena i mo\u0107no ozvu\u010denje.<\/p>\n Prethodno smo se u Opatiji, sasvim slu\u010dajno sreli sa našim šanerima koji su se vra\u0107ali sa „ture" po Italiji. Jedan od njih dvoje me je prepoznao, zaustavio auto, prekrstio se, i u nevjerici me pitao, jesam li to ja. Bio je toliko zaprepaš\u0107en što me vidi u prljavim bermudama i izgu\u017evanoj, prljavoj majci, sa rancem i vre\u0107om na ledjima, da nije mogao da vjeruje svojim o\u010dima. Pogotovu, jer me nije znao i o\u010dekivao u „tom svjetlu", a kada je doznao da imamo namjeru tako i\u0107i do Venecije, njegovom iznenadjenju nije bilo kraja. „Tura" im je bila dobra, pa su odlu\u010dili da nas fasciniraju, odvedu na ru\u010dak u tada sigurno najpoznatiji, najreprezetativniji, najraskošniji i najskuplji restoran u Jugoslaviji, \u010duvenu „Bevandu"(mislim da se tako zvao).<\/p>\n Poslije odgledanog koncerta i no\u0107i provedene u stanu rodjaka na mekoj i \u010distoj postelji, okupani i osvje\u017eeni, krenuli smo dalje. Na izlazu iz Zagreba ponovo su bili podignuti naši pal\u010devi. Nailazi auto, ruke odmah idu gore. Kasno shvatamo da je to policijski auto, brzo spuštamo ruke. Policija se zaustavlja, pali rotaciju, vra\u0107a se u rikverc. Vidimo ucrtanu šahovnicu na vratima auta, a u Zagrebu smo doznali da je u medjuvremenu krenula tzv. „balvan revolucija" u Kninu, te su nas moji rodjaci odvra\u0107ali od daljeg puta. Hvata nas strah. Izlaze dva policajca, prilaze nam tra\u017ee\u0107i „osobne karte". Vadimo plastificirane li\u010dne karte, koje su se još jedino zadr\u017eale u Crnoj Gori.<\/p>\n „Iz Titograda", upitno ali i za\u010dudjeno pita jedan od njih.<\/p>\n „Da", odgovaramo, dok u sebi mislim – jebali smo je\u017ea.<\/p>\n „A koja vam je krajnja destinacija?", pita<\/p>\n „Venecija", odgovaramo tiho i skrušeno, kao da smo nešto ukrali.<\/p>\n „Svaka \u010dast de\u010dki. Iz Titograda do Venecije, autostopom. Ali znate, ovo je auto-put, na njemu se ne smije stopirati, imate pumpu kilometar ni\u017ee, ako ho\u0107ete mi vas mo\u017eemo odvesti, pa tamo stopirajte".<\/p>\n Zbunjeni i uplašeni odbijamo, ne mogavši vjerovati da nas „MUP-ovci, redarstvenici, Zenge" nude prebaciti i da su tako ljubazni. <\/p>\n Ve\u0107ina naših, tada milicajaca, bi nam rekli bez uvijanja, otprilike: „vidji ovija budala i hipika, stopiraju klošari bez prebijene pare i dinara, da\u0107emo mi vama stopiranje po auto-putu." <\/p>\n Ubrzo nas je primio neki Slovenac koji je kupio plac na Kor\u010duli, vra\u0107aju\u0107i se za Ljubljanju, zadovoljan poslije obavljenog posla. On nas je ostavio na drugoj benzinskoj pumpi gdje je insistirao da nas \u010dasti pi\u0107em, što nas je oduševilo jer smo imali predrasudu da su Slovenci jako škrti. Bili smo veoma blizu Se\u017eane (granica). Bato je ušao u neku prodavnicu, nalik free-shopu, da nešto potrguje, kada mi je na moj podignuti prst stala prelijepa, mlada, atraktivna Slovenka u izazovnom mini\u0107u. Ušao sam u auto ne \u0107ekaju\u0107i Bata i povikao mu „\u010dekam te u Se\u017eani, snadji se sam za prevoz". Bato je istr\u010dao iz prodavnice dok je ona kretala …<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prvi dio<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57082","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57082","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57082"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57082\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57082"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57082"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57082"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}