Od Milke Planinc do na\u0161ih dana<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n je poceo stabilizacijom tzv. stezanjem kaiša i nekom Milkom Planinc. Nije bilo kafe ni \u010dokolade, umjesto koje su izmislili neke odvratne „še\u0107erne table". Ipak, to je bila mala cijena za svijetlu budu\u0107nost koja me poslije \u010deka. Upravo tada je bila zimska Olimpijada u Sarajevu. A na Olimpijadi puno stranaca pa je moralo biti pravih \u010dokolada. Donio sam punu, veliku kesu njih u Podgoricu. Bio sam omiljeniji od deda-mraza za djecu rodjaka i komšija, \u017eeljnu pravih \u010dokolada.<\/p>\n Put u svjetlu budu\u0107nost mi se nastavio na TV-u, prenosom nekih sjednica, uglavnom osmih. Napuštanjima Skupštine koja se tada zvala savezna, mitnizima na kojima se „dogadjao narod", borbom za srpsko Kosovo, jogurt revolucijama – uprkos tome što je bureka bilo sve manje. U sred te budu\u0107nosti pojavi se nasmijani Ante. Jeste mu ime bilo ru\u017eno ali lice bješe vedro. I ja sam bio nasmijan. Plata mi je bila 1100 DM-prera\u010dunatih dinara, realno više nego danas 1100 eura. Isto kao \u017eeljezarcima iz Nikši\u0107a. Ali oni bijahu gladni, pa napraviše miting. Gladnih, normalno. Otjeraše tadašnje jagnjofukce, malo kasnije i nasmijanog Anta koji, ispostavi se, bijaše ustaša. Toliki ustaša, da smo mu govna iz cisterni posipali crnogorskim putevima kojim je hodio. <\/p>\n Mladi, lijepi i pametni me tada povedoše u novu, svijetlu budu\u0107nost. Ne putem od govana, ve\u0107 putem nove razvojne filozofije. Još dok se razradjivao NORFLOK krenu ni\u010dim izazvan rat. A kad je rat, onda je on uvijek pravedan, jer nepravednih ratova, kao što znamo, nema. Ima li pravednijeg rata od onog kojeg smo mi vodili; rata za svesrpsko ujedinjenje i ugro\u017eeno srpstvo? Naravno da nema. Uprkos tako o\u010diglednim \u010dinjenicama, nepravedna medjunarodna zajednica nam uvede još nepravednije i ni\u010dim zaslu\u017eene sankcije. Bi takva inflacija kakvu sam samo vidio u nekim filmovima i \u010ditao u ponekoj knjizi, jer kao što zaklju\u010dujete – rijetko \u010ditam. Redjalo se toliko nula na nov\u010danicama, da je na jednoj bio broj „100 000 000 000" dinara. Taj broj ne znam napisati slovima ali znam da za jednu takvu nov\u010danicu ništa nijesam mogao kupiti. Tada sam se ozbiljno zabrinuo za budu\u0107nost, posumnjao da mi ne\u0107e biti baš svijetla, mada sam se, ipak, potajno nadao da \u0107e nas mladi, lijepi i pametni nekako izvu\u0107i iz tih govana koja su se sa ceste prelili u naše domove. Nastupiše naj\u017eeš\u0107e ikad zabilje\u017eene sankcije. Ali oni i za njih nadjoše rješenje. Skadarskim jezerom – nacionalnim parkom su plovile destine limenih barki koje su prevozile naftu tako da smo gorivo mogli kupiti skoro u svakoj ku\u0107i, za 2 do 3 dm po litru, a plata nam je bila oko 10 dm. Na pumpama je bilo jeftinije, ali se \u010dekalo u kolonama po 2 dana i dvije no\u0107i, obi\u010dno. \u0106askaju\u0107i, tu smo stekli neka poznanstva i prijateljstva za pam\u0107enje. Sve loše ima i svoju dobru stranu, jel da? Ulice su se \u017eamorile tako prijatnim \u017eamorenjem „dvize, dvize, dvize", bez onog „e". Izgledalo je kao \u017eamorenje ptica, samo je ptica bilo sve manje, a onih koji prodaju devize sve više.<\/p>\n Usput smo, i u tako teškim uslovima valorizovali naš glavni potencijal, turizam. Tadašnji najpoznatiji svjetski biznismeni (sada se oni zovu strateški partneri) su se prosto otimali da investiraju u naš turizam. Jedan od njih je bio Jezdimir Vasiljevi\u0107 zvani gazda Jezda. Zakupio je Sveti Stefan i odmah ga valorizovao organizuju\u0107i šahovski me\u010d Boris Spaski i još neki Fišer. Doveli su i poznatog ameri\u010dkog biznismena našeg porijekla, koji je \u010dak bio, mislim, i kandidat za kongresmena, Kena Stanojevi\u0107a. On je isto nešto zakupio, vilu „Galeb" \u010dini mi se. Taman kad sam pomislio-eto mo\u017eda je to ta svijetla budu\u0107nosti, kad se ispostavi da su oni neki svjetski prevaranti i hohštapleri. To nas nije pokolebalo da krenemo u nove pobjede tj. budu\u0107nost, a da o njima više ne pri\u010damo. <\/p>\n Dovedoše onda nekog „deda Avrama". \u010covjek jednom nogom u grobu, jedva se uopšte dr\u017eao na nogama od starosti i bolesti, ali je bio strašno sposoban i pametan. Osje\u0107alo se to svugdje, pogotovo u medijima. Uveo nam je konvertibilni dinar, zaustavio hiper-mega-giga inflaciju i sve je krenulo kao po loju. Ali i on nešto zasra, ne znam više što ta\u010dno, te dovedosmo još pametnijeg i sposobnijeg – ako je to uopšte bilo mogu\u0107e, nekog Pani\u0107a(nije kolari\u0107). Uh, kakav je tek on mag bio! Em baš veeeeliki biznismenen, i još Amerikanac našeg porijekla. Nije \u010disto pri\u010dao naški (srpsko\/hrvatsko\/bosansko\/crnogorski-mo\u017ee redoslijed kakav vama odgovara), ali baš zbog toga nam je izgledao još više pametan. Nekako svjetski a naš. Kao ono pivo. No, i on isto ubrzo nešto zasra, pa su nas u bolju budu\u0107nost i dalje, mada nevoljno, morali voditi opet naši mladi\/lijepi i sve pametniji. <\/p>\n Zatim se desi još jedan veliki preokret na našem uvijek putu u sve svjetliju budu\u0107nost. Neka svadja, što li, sa tatom mladih\/lijepih i sve pametnijih. I odjednom, preko no\u0107i, od sve-Srba postasmo sve-Crnogorci. E, to je to, pomislih.! Biti Crnogorac, još imati svoju dr\u017eavu, jezik, himnu, zastavu, crkvu – zar ima svjetlije budu\u0107nosti? Svijetlo na kraju tunela nam se nije osmjehivalo, ve\u0107 grohotom smijalo.<\/p>\n Plus krenusmo u integracije. I to ne bilo kave? Ve\u0107 evro. I atlanske. Ovih 10-tak godina od kada postadosmo svoji na svome i sve rasprodasmo, stalno smo na pragu tih integracija i najsvjetlije mogu\u0107e budu\u0107nosti od svih do sada. Pravo pravcato svijetlo na kraju tunela. Usvajamo agende, pravimo akcione planove, idemo na simpozijume, seminare, kongrese. Postali smo pouzdan partner Amerike, a Brisel gleda na nas kao na primjer u regionu. To ve\u0107 nije svijetlo na kraju tunela, ve\u0107 blistavost koja zaslijepljuje! I tako je blizu, da ponekad imam osje\u0107aj da mi je tu na dohvat ruke, da \u0107u ga jednostavno šakom uhvatiti. Upravo pri tom osje\u0107aju, malo nas sjeba ova ekonomska kriza, koja je izazvana mimo nas i za koju nijesmo krivi, jer smo mali, otvoren, fleksibilan sistem koga kriza nije mogla pogoditi, ali…<\/p>\n Evo se pridru\u017eujemo, apliciramo, ispunjavamo obaveze, borimo se protiv korupcije i kriminala koji su logi\u010dna posliedica svega onoga kroz što smo prošli i što je normalna pojava kod svih zemalja u tranziciji, koja traje još od vremena Milke Planinc. <\/p>\n Plata mi je 400 eura, realno, triput manja nego prije 20 godina kada otjerasmo onog ustašu Anta – ime mu ga daje, ali to nije bitno. Bitna je upravo ova svijetla budu\u0107nost koja mene i vas baš sada \u010deka, \u010dim uskoro udjemo u Evropsku uniju. A kada udjemo u nju, ako prebrzo ne svršimo, eto standarda, eto plate od 1000 eura minimum. Isplatilo se \u010dekati. A i što su na kraju krajeva 20 i kusur godina u ljudskom vijeku?<\/p>\n Uostalom, \u010dak najednom više i nije va\u017eno da budemo i ho\u0107emo li biti u Evropskoj uniji. Va\u017eno je da dostignemo standarde, pretpostavke, kvalitet \u017eivota…, re\u010de skoro, najpametniji na svijet od svih mladih\/lijepih\/pametnih.<\/p>\n Kolike je dug ovaj tunel i kako je varljivo ono svijetlo na njegovom kraju, majko moja, zakukam, ali samo ponekad. Tada mi taj tunel li\u010di na Sozinu. Ili bolje, na ovaj tunel što je skoro probijen u Švajcarskoj, nikad mu kraja. Ili još bolje, kao autoput Bar – Boljari. Ima ga – na simulaciji koja tako lijepo izgleda, ali se bojim da se nikad ne\u0107u provozati njime.<\/p>\n Rezime <\/em><\/p>\n Dio razloga koji su nas spre\u010davali na putu dostignu\u0107a svijetle budu\u0107nosti: <\/p>\n Imperijalizam, raspad Sovjetskog savaza i pad Berlinskog zida, pad komunizma, zavjera kominterne\/Vatikana\/Teharana, zavjera CIA, raspad zemlje uz podršku Njema\u010dke kako bi ista izašla na topla mora, povampirene ustaše\/ mud\u017eahedini\/šiptarski teroristi i irendetisti\/crnorski separatisti i iredentisti, nesrbi iz Crne Gore, medjunarodna antisrpska zavjera, nepravedne i ni\u010dim zaslu\u017eene sankcije, nametnuti rat, rat u okru\u017eenju u kojem nijesmo u\u010destvovali, raspad SFRJ, raspad SRJ, raspad zajednice Srbija i Crna Gora, tek ste\u010dena suverenost i uobi\u010dajni probleme pri uspostavljanju (obnavljanju) mlade dr\u017eave, konsolidacija dr\u017eave, Miloševi\u0107 kao prijetnja, Koštunica kao prijetnja, Srbija kao prijetnja, Srbi iz Crne Gore kao neprijatelji i prijetnja, opozicija koja je neprijatelj dr\u017eave(a), Svjetska ekonomska kriza…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od Milke Planinc do na\u0161ih dana<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57074","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57074","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57074"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57074\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57074"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57074"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57074"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}