Majka bi me uvijek poslije sahrane priupitala: \u201eDome, je li bila velika d\u017eenaza\u201c. Ako bih odgovorio da jeste, dodala bi: \u201eBio je po\u0161ten, zaslu\u017eio je\u201c. <\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Kao dijete sahranama nijesam prisustvovao-djeca ne idu na sahrane, osim u par slu\u010dajeva kada se radilo o bliskom \u010dlanu porodice i ocu mog tada najboljeg druga. Osje\u0107ao sam strah, jezu, nelagodu, nedoku\u010divost pojma smrti. Znao sam da je to „nešto strašno", ali kako neko mo\u017ee da umre(zaspe) i da se više nikada ne probudi, nije mi bilo jasno. Znao sam i da tada treba da budem tu\u017ean i ozbiljan, ali bih na to zaboravio \u010dim bih se uhvatio lopte ili neke druge dje\u010dije igre.<\/p>\n Kada sam se umom\u010dio, prisustvovanje rodbinskim sahranama i sahranama porodi\u010dnih prijatelja postala mi je jedna od uvijek neprijatnih obaveza. Kult sahrane tj. obaveza li\u010dnog prisustva, kao što znate, veoma je izra\u017een u našem društvu kod svih vjera i nacija. Majka bi me uvijek poslije sahrane priupitala: „Dome, je li bila velika d\u017eenaza". Ako bih odgovorio da jeste, dodala bi: „Bio je pošten, zaslu\u017eio je". <\/p>\n Prihvatao sam tada tu maj\u010dinu logiku. Posje\u0107enost sahrani je uglavnom i bila proporcionalna moralnom karakteru umrle osobe.<\/p>\n Bilo nekad.<\/p>\n Sada, kada imam nerijetku obavezu da ispoštujem kult sahranjivanja, dešava se slijede\u0107e: što je pokojnik vodio nemoralniji \u017eivot, pun raznoraznih afera, \u010desto i nepo\u010dinstva, sahrana je više posje\u0107ena. Kod skromnih, poštenih, tihih ljudi i sahrane su takve. Ako je pokojnik ili neko njemu blizak novope\u010deni bogataš, politi\u010dar ili kriminalac – red za primanje sau\u010deš\u0107a je nepregledan. Opet proporcionalnost, samo sada obrnuta od nekadašnje. Takve sahrane su postale parade na kojima se treba vidjeti i pokazati da ste poznavali ili bili prijatelji sa: uglavnom korumpiranim politi\u010darem, mafijašem, „kontraverznim biznismenom", visokim \u010dinovnikom policije koji je mogao sve da sredi…<\/p>\n Sahrane su postale specifi\u010dan doma\u0107i „brend"; mjesto da vidite, budete vidjeni, susretnete se sa onim \u017eivim – njegovim rodjakom ili prijateljem koji mo\u017ee da „završi posao".<\/p>\n Ako je umrli(a) bio u politici, na „visokom" polo\u017eaju, onda znate i da je dio rodbine koji prima sau\u010deš\u0107e takodje na mjestu na kojem „mo\u017ee u\u010dinjet". Zato, ako je gu\u017eva, a jeste – nepregledna, rodbina vas nedovoljno poznaje, plašite se da mo\u017eete ostati neprimje\u0107eni, vi lijepo po nekoliko puta u red za sau\u010deš\u0107e da vas primjete i upamte.<\/p>\n Ili se izgrlite i izljubite sa najuticajnim ozaloš\u0107enim, predstavite mu se, zapla\u010dite ako mo\u017eete, ka\u017eite koliko ste voljeli i cijenili pokojnika koji je bio takav kakav je bio a koga uopšte nijeste poznavali. <\/p>\n „Ko se u ovom vremenu nije snašao, taj je nesposoban, svakome je pru\u017eena prilika"- da parafraziram premijera. <\/p>\n Takva su vremena, treba se sna\u0107i. Svud i na svakom mjestu, pa i na sahranama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Majka bi me uvijek poslije sahrane priupitala: \u201eDome, je li bila velika d\u017eenaza\u201c. Ako bih odgovorio da jeste, dodala bi: \u201eBio je po\u0161ten, zaslu\u017eio je\u201c. <\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57069","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57069","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57069"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57069\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57069"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57069"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57069"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}