Skoro podjoh u Sutomore, kao dje\u010daku mojoj omiljenoj i jedinoj primorskoj destinaciji…<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Skoro podjoh u Sutomore, kao dje\u010daku mojoj omiljenoj i jedinoj primorskoj destinaciji. Od kada sam „oja\u010dao"(?), Sutomore skoro da nijesam posje\u0107ivao, tek povremeno, iskljucivo u pred i postsezoni. Prvenstveno zbog gu\u017eve mada i drugih, sada nebitnih razloga.<\/p>\n Jek turisti\u010dke sezone je, a još nedjelja, kada ga „okupiraju" uglavnom mladji Podgori\u010dani, naj\u010deš\u0107e oni koji nijesu „in" po sadašnjim standardima. A sami znati kakvi su nam ti sadasnji, „in" standardi.<\/p>\n Pogled na pla\u017eu me je dekura\u017eirao. Suncobran do suncobrana, uglavnom oni plasti\u010dni koji prave utisak saune i pod kojim mi je vrelije nego na golom suncu. Kupa\u010di rasporedjeni na pla\u017ei kao srdine, nema se dje peškir staviti. Odlu\u010dih da umjesto kupanja i sun\u010danja sjedem u neki od kafi\u0107a uz pla\u017eu i tako „u\u017eivam", nasuprot prijateljima sa kojima sam došao.<\/p>\n Uz obamrlost od vru\u0107ine, mojoj bezvoljnosti nasuprost \u017eivosti, adrenalinu, pohoti, strasti i graji koja se vidjela i \u010dula na pla\u017ei – tu ispred mene, sampostavljam pitanje „što mi bi da dodjem". A onda, uhvati me neka nirvana i misli mi odlutaše u prošlost. Odjednom sam se „isklju\u010dio", opet pro\u017eivjeo svoju Sutomorsku mladost, vratio se u svoje dje\u010da\u010dke dane, potpuno isklju\u010den iz tadašnjosti:<\/p>\n Vidim sebe kao dje\u010da\u010di\u0107a od 12-13 godina koji nave\u010der ne mo\u017ee da spava od uzbudjenja što \u0107e i sjutra i\u0107i na more. Sve je do\u017eivljaj i avantura. Od \u010dekanja i kašnjenja voza pa do same, uvijek nanovo posebne i uzbudljive vo\u017enje. Karta je uvijek u d\u017eepu, ali i uvijek bje\u017eim kondukteru. Na prvoj ili drugoj stranici prelazim u vagon u koji je kondukter ve\u0107 pregledao karte. Takvih nas je uvijek od 30 do 50. A u vagonima je gu\u017eva sli\u010dna onoj kojoj sada mo\u017eete vidjeti na snimcima o vozovima nekih provincija Indije. Njahrabirji, najodva\u017eniji a stariji od nas, putuju na krovu vagona(pruga nije bila elektrificirana), tr\u010de po njima, preska\u010du sa vagona na vagon dok je voz u pokretu. Koja hrabrost i ludost! Kondukteri im ne mogu ništa. Samo mislim o tome da još malo porastem pa da i ja tako…<\/p>\n Kada voz stigne nastaje trka od stanice, niz bezbroj i danas istih stepenica. Zatim pravac kod „Tri duda" na skoro samom kraju pla\u017ee, da eventualno ugrabimo hlad ispod borova koji uopšte ne\u0107emo koristiti. Plivamo i ronimo, \u010das u moru \u010das u prljavom, hladnom potoku koji tuda prolazi(sada nema ni tih borova ni potoka), usput hvataju\u0107i punoglavce kojih je potok prepun. Od dolaska do polaska voza smo stalno na pla\u017ei, suncu, u moru ili potoku. Bez suncobrana, krema i sli\u010dnih zaštita, svi crni kao ugarak. Ako se ima novca kupimo burek za ru\u010dak, ako ne, trpimo glad dok ne dodjemo ku\u0107i. Pred polazak se tuširamo \u010dekaju\u0107i beskrajni red na par pla\u017enih tuševa. Tuširanje je takodje ritual. Svi, pa i mi, tuširamo se „brezovim šamponom" upakovanim u mali najlon. Obi\u010dno dvoje ili troje na jedan šampon kog kupujemo na trafici. Voda pod tuš je toliko hladna da nas zabole sljepoo\u010dnice dok šampon speremo sa glave. Takmi\u010dimo se u svemu pa i u tome ko du\u017ee mo\u017ee izdr\u017eati pod tako hladne tuševe. Uvijek smo sre\u0107ni, razdragani, spremni na akciju i igru. O\u010dekuje nas povratak, opet kašnjenje voza, bje\u017eanje kondukteru, vrištanje kroz „Sozinu" i „hladjenje" na stopu izmedju vagona, neopisiva gu\u017eva u vagonima, onesvješ\u0107ivanje starijih ljudi: što od gu\u017eve, što od dehidracije ili „ispe\u010denosti" zaradjene na suncu. Sve je to za nas igra, novo uzbudjenje, iako se ponavlja svakog drugog-tre\u0107eg dana za vrijeme ljetnjeg raspusta. \u010cak i brisanje utisnutog datuma, peglom, kada dodjemo ku\u0107i, na neprobušenoj voznoj karti kako bi je mogli ponovo koristiti a da nam to ne vide roditelji-je dio svih tih uzbudjenja…<\/p>\n Iz nirvane i neopisivog zadovoljstva zbog ponovo pre\u017eivljenog dijela detinjstva, kao ma\u010d me prekide sje\u0107anje na jednu od mojih poslednjih posjeta Sutomoru. Bila je to sezona 1992 ili 1993 godine. Pla\u017ea puna kao i uvijek, jedan od brodi\u0107a koji vozi turiste tada aktuelno-zvu\u010dnog imena(ne mogu se sjetiti imena brodi\u0107a), preko megafona poziva na vo\u017enju:<\/p>\n „Vozimo do pla\u017ee na koju se kupa Milena Dravi\u0107, zastajemo u najljepšim uvalama… Cijenja vo\u017enje je xxx dinara. ZA BRA\u0106U MUSLIMANE I HRVATE VO\u017dNJA JE BEPSLATNA, ALI SAMO U JEDNOM PRAVCU. IZVOLITE<\/em>."<\/p>\n Tada sam ostao sam. Nije bilo nikog uz mene. Neki od mojih bivših Sutomorskih drugova su kreirali atmosferu za reklamni slogan ovog brodi\u0107a.<\/p>\n <\/p>\n P.S. Volio bih da mi neko saopšti, ako se sje\u0107a, ime ovog brodi\u0107a i njegovog vlasnika. Ako \u010ditalac texta na blogu nije registrovan, pa stoga ne mo\u017ee ostaviti komentar, svoju obavjest mo\u017ee proslijediti redakciji PCNEN-a.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Skoro podjoh u Sutomore, kao dje\u010daku mojoj omiljenoj i jedinoj primorskoj destinaciji…<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57068","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57068","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57068"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57068\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57068"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57068"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57068"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}