Nedjelja je 18.05. Najzad sun\u010dan dan, pravi prolje\u0107ni poslije dugih, više jesenjih nego prolje\u0107nih dana i kiša. Temperatura vazduha se u danu popela sa 16-17-og na 25-ti podeok. Mjesto dogadjanja su sastavci, gdje se Ribnica uliva u Mora\u010du. Oko 14 je sati.<\/p>\n
![\"Mjesto](\"http:\/\/www.pcnen.com\/images\/31\/skaline1.jpg\")
<\/div>\nGrupa od 5 mom\u010di\u0107a sa svojih 15-16 godina okušava "hrabrost", \u010dvrstinu, ludost bolje re\u0107i. Kre\u0107u da se okupaju u nabujaloj, kao led hladnoj Mora\u010di. Prolaznici sa "Bla\u017eovog mosta" zastaju, gledaju\u0107i ih sa nevjericom. Jedan od junaka ove pri\u010de se upravo vra\u0107a ku\u0107i sa d\u017eoginga, bolje re\u0107i uobi\u010dajnog i svakodnevnog, veoma jakog, svestranog treninga. Put ga vodi preko mosta upravo u trenutku kada momci po\u010dinju sa "rashladjivanjem", svojih uspaljenih, dje\u010dijih hormona. Prešavši preko Skalina na drugu stranu Ribnice, osvr\u0107e se da baci još jedan pogled na ove kupa\u010de, kada im vrijeme nije. Vidi da se jedan od njih davi, što ne prime\u0107uju njegovi drugovi koji su izašli na obalu. Davljenik pokušava da pliva prema obali baš na mjestu gdje se takodje nabujala Ribnica uliva u Mora\u010du. Umara se, plivaju\u0107i u mjestu, od panike nesvjestan da ne mo\u017ee protiv matice. Sa uzvišenja im vi\u010de "momci, davi vam se drug". Oni ska\u010du u vodu, pokušavaju\u0107i da mu pomognu. Ve\u0107 promrzli, umoreni, pod strahom i panikom, prave istu grešku, pokušavaju protiv matice, po\u010dinju se daviti svi petoro…<\/p>\n
50-godišnji "d\u017eoger", sav u znoju, što od jakog treninga, što od drame koja se dogadja pred njim, trkom silazi da im pru\u017ei pomo\u0107. Ali kako? Davi ih se petoro odjednom, dovoljno su jaki da ga povu\u010du, voda je snje\u017eno hladna, a narod sa mosta sve posmatra sa bezbjedne distance. Dje\u010daci mu vi\u010du "\u010diko, pomozi nam, molim te". I on je izbezumljen, u trenu pomišlja na svoje \u010detvoro djece od koje njastarije ima samo 11 godina…<\/p>\n
U magnovanju primje\u0107uje grede du\u017eine 5-6 metara na pla\u017ei. Uzima jednu, snagom koja je natprirodna u takvim trnucima, gazi Ribnicu do preko pojasa, "centriraju\u0107i" da maticom pošaje gredu spasa ta\u010dno na njih. Pogadja. Oni grle svoju slamku spasa. Na tren mu je laknulo. Dok smišlja slede\u0107i potez, jedan od davljenika pravi fatalnu grešku, zbog panike ili hladno\u0107e, ili oboje, pušta gredu, ponovo pokušavaju\u0107i da dopliva do obale. Povedeni za njim i ostali rade isto. Svi se opet bespomo\u0107no dave, sada ve\u0107 potpuno promrzli i premoreni, odr\u017eavaju se poslednjim djeli\u0107ima snage, gredu koju su ispustili ponijela je matica….<\/p>\n
Spasioc-d\u017eoger pušta \u017eivotinjski urlik tj. krik prema "radoznalcima" okupljenim na mostu vi\u010du\u0107i "pomozite ljudi". <\/p>\n
Niko ništa.<\/p>\n
Uzima drugu gredu, spušta je opet maticom Ribnice, sad i on u vodi do grla. I ova sre\u0107om, dolazi pravo na njih. Davljenici je gr\u010devito hvataju dok im on izbezumljeno vi\u010de "ne puštajte gredu, to vam je spas". <\/p>\n
Odjednom u vodi vidi "kolegu", drugog spasioca. Spušta se plivaju\u0107i maticom Mora\u010de, prilaze\u0107i im sa ledja. Hvata jednog sa grede, guraju\u0107i ga ispred sebe. Prvi spasioc ga prihvata na par pliva\u010dkih zaveslaja od obale. Drugi se vra\u0107a po ostale. U isti mah, stra\u017ear sa obli\u017enjeg pla\u017enog bara donosi crijevo za navodnavanje. Sa kojim izvukuju jednog po jednog davljenika…<\/p>\n
Drugi spasioc je imao oko 35 godina. I on je bio u trenerci, mo\u017eda i on sa nekog treninga? Poslije drame, mokri i promrzli spasioci su se onako šutke pozdravili, kao po dogovoru, košarkaškim pozdravom, udarcem ruku u ruku, uz istovremeno "svaka \u010dast" jedno-drugom. I \u017eurno pošli ku\u0107ama da se presvuku i utople, ostaju\u0107i anonimni jedno drugom, onima koje su spasili, široj javnosti. Kada sam prvom spasiocu, koji je slu\u010dajno moj dobar prijatelj i rodjak, rekao da \u0107u da pišem o njihovoj plemenitosti, humanosti i po\u017ertvovanju, odgovorio mi je "samo mi ne pominji ime, molim te". <\/p>\n
Eto, na svu sre\u0107u, ima i takvih kao njih dvoje. Onih koji su spremni rizikovati \u017eivote, hvataju\u0107i se u koštac sa sada vraški hladnom Mora\u010dom i Ribnicom za neke nepoznate, "lude" mom\u010di\u0107e i ostati anonimni. Dok je samo dvoje takvih, uprkos sebi\u010dnoš\u0107u desetina ako ne i stotina koji su sve to posmatrali sa mosta, ima nade za sve nas. Za ljude.<\/p>\n
Nada bi bila ve\u0107a da su mediji, koji su vjerovatno \u010duli, ili bar na\u010duli za ovaj podvig dvoje naših sugradjana, krenuli u potragu za pri\u010dom i afirmacijom njihove, pogotovu u današnje vrijeme, nesebi\u010dne hrabrosti i po\u017ertvovanosti. Usput bi nas odmorili od politikanstva, mizernosti i gadosti koje nam svakodnevno serviraju. Da su se ovih 5 dje\u010daka udavili, što bi se i desilo da nije bilo ovih junaka, izvještaji o tragediji danima ne bi silazila sa naslovnih strana.<\/p>\n
Ovom, mo\u017eda ne baš stilski i sadra\u017eajno dobro napisanom ali istinitom pri\u010dom, ja kandidujem ova dva anonimna sugradjanina za najve\u0107u nagradu, Opštinsku ili Dr\u017eavnu. Koju oni sigurno ne tra\u017ee i koju mo\u017eda ne bi prihvatli. Jer nijesu, prije svega politi\u010dari, umjetnici, pisci, akademici i drugi sli\u010dni, sveznani i sveprisutni "usre\u0107itelji", koji su uvijek laureati i nosioci raznih priznanja, a sa kojima nam ide-tako kako nam ide.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nedjelja je 18.05.2010. Nesvakida\u0161nji primjer po\u017ertvovanosti i hrabrosti dva na\u0161a anonimna sugradjanina.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57063","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57063","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57063"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57063\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57063"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57063"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57063"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}