Slobodan Pejovi\u0107 zbog svog \u010dinjenja bi bio \u010dovjek i u \u00abPrimjerima\u00bb Marka Miljanova, a ne danas. Zato smeta.<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Ne znam kako da po\u010dnem ovaj tekst. Znam da ga trebam napisati, da moram, da mi je to pored ostalog i gradjanska du\u017enost, a nekako nemam snage. Znam i da \u0107u biti usamljen, ili skoro usamljen, u vapaju da se zaštiti ovaj \u010dovjek. Pogotovo u ovom vremenu kada se neljudi na cijeni, kada je malo ljudi koji se mogu nazvati \u010dovjekom. Slobodan Pejovi\u0107 zbog svog \u010dinjenja bi bio \u010dovjek i u «Primjerima» Marka Miljanova, a ne danas. Zato smeta. Zato se stalno pokušava zastrašiti. Zato mu vlast radi ovo što mu radi. Zato mnogi i ne znaju ko je ON. Ali dobro znaju ko je Cane, Brano, Radojica, Vesko i sli\u010dni. Idoli su im oni a ne ON. I sistem vrijednosti im je njihov a ne njegov. <\/p>\n Ne\u0107u ponovo prepri\u010davati \u017eivotni put Slobodana Pejovi\u0107a. U vremenu zla, bio je \u010dovjek. Kad mnogi nijesu. Zauzeo se za druge ili drugost, rizikuju\u0107i sve. Ne samo posao i mir svoje porodice, ve\u0107 i sopstveni \u017eivot. U vremenu masovne fašisti\u010dke histerije podstaknute od tada, i sada aktuelne vlasti. I poslije svega, odlu\u010dio je da bude i svjedok. <\/p>\n Svjedoci u Crnoj Gori su najjebenija kategorija. Ko god odje o\u0107e da svjedo\u010di reskira svoj \u017eivot. Od onih koji su u\u010destvovali u mafijaškim poslovima ili znali o njima, do onih koji se sje\u0107aju ratova u kojima nikad nijesmo u\u010destovali. <\/p>\n Kao inovjerac, ili Bošnjak, koga je samo ime tada odavalo «ko je i što je», dobro se sje\u0107am tog vremena. Obuzme me znoj, najru\u017enije slike po\u010dnu da mi se vrte pred o\u010dima, ubrzano, kao u nestvarno ru\u017enom filmu sa pokvarenom trakom. Sjetim se odlaska brata sa dvoje predškolske djece u Švedsku, gdje \u0107e biti smješteni u logor tj. prihvatni centar za izbjeglice. Ako uopšte stignu do tamo! Sjetim se i suza, bez jecaja, na licu mog ostarelog oca, koje sam tada prvi put vidio.<\/p>\n Primjer Slobodana Pejovi\u0107a i tadašnje djelovanje prije svih LSCG, davali su mi nadu, vjeru, snagu. Da \u0107e sve to pro\u0107i kao ru\u017ean san ili film. I obavezu da to ne zaboravim. Da ne pljunjem kao što mnogi pluju, ili ih «ne interesuje». I da im vratim ako mogu, a vratiti im znam da ne mogu.<\/p>\n Ovako bespomo\u0107an, bez snage i uticaja, pitam sebe kako mogu pomo\u0107i Slobodanu Pejovi\u0107u? Što mogu da uradim? Kome da se obratim? Kako…<\/p>\n Kako kad svi «moji», «tr\u010de» za doju\u010derašnjim progoniteljima? Kako, kada se zaklinju u njih a Slobodan Pejovi\u0107 ih «ne interesuje»? Kako kada su «mojoj» intelektualnoj i politi\u010dkoj eliti va\u017enije mrvice mrvica vlasti, od imalo obraza, \u010dojstva i zahvalnosti? A puk je puk. Što \u0107e jadna pu\u010dina crna. On(i) \u0107e ga na kraju opet platiti. Debelo. Sad, ovako u bijesu ka\u017eem, i neka \u0107e. I nek se ne \u010dude onda, što tada ne\u0107e biti ni jednog Slobodana Pejovi\u0107a.<\/p>\n Da apelujem na Ranka, isto mi d\u017eaba. Ranko je prodao dušu djavolu, odavno. A njegov puk ide za njim. Što interesa radi, što …<\/p>\n Da apelujem na Ministra policije? Da pru\u017ei zaštitu \u010dovjeku! Njega bar znam. Igrali smo tenis nekad zajedno. Krše\u0107i tako sebi postavljeno pravilo da se nikada ne obra\u0107am, niti pozdravljam sa nosiocima «visokih funkcija» u ovoj i ovakvoj vlasti, ma koliko nekad bio prijatelj ili poznanik sa nekim od njih.<\/p>\n Što se on pita? On je šraf kakvih u «Okov»-u ima na kile. «Lutka bez krvi i mesa» kao i svi ministri, manje-više.<\/p>\n Djavolu se ne obra\u0107am, da me vatra ne proguta.<\/p>\n Ostaje mi samo da Vam se divim g. Pejovi\u0107u. Istrajte ili ne, Vi ste u\u010dinili i više nego što bi bilo ko od Vas mogao zahtijevati. Meni ostaje samo nemo\u0107 i stid.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Slobodan Pejovi\u0107 zbog svog \u010dinjenja bi bio \u010dovjek i u \u00abPrimjerima\u00bb Marka Miljanova, a ne danas. Zato smeta.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57053","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57053","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57053"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57053\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57053"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57053"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57053"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}