\u017divko Nikoli\u0107 je vje\u010dan.<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Ovaj zemaljski raj, mislim da nije posjetila ve\u0107ina stanovnika Crne Gore. Što iz samo nama datih strahova tipa „da nas ko ne vidi", što zbog raznih drugih, uglavnom predrasuda. I neka nije. Mo\u017eda je zato Ada-Bojana ostala još privla\u010dna, najprivla\u010dnije mjesto u Crnog Gori. Bar za mene. Uz to, neuništeno. Mislim na samo ostrvo, ne ra\u010dunaju\u0107i desni krak rijeke Bojane. Njega su divlje, uzurpatorski, napali komplet biznis-krimanalno-politi\u010dko-korupcijski vrh Crne Gore. I uništili. Kao što polako, ali sigurno, uništavaju i Dr\u017eavu. Najprije su to uradili doktori, posebno hirurzi, uglavnom poznati kao primaoci mita, zatim zvijezde estrade, sporta i narkobiznisa. Potom „veliki igra\u010di" iz svijeta koruptivne politike. I kona\u010dno visokorangirani policijski \u010dinovnici. Valjda da štite one koje bi trebali da hapse.<\/p>\n Ve\u0107ina njih se od Ade „je\u017eila", do skoro. Od skoro im je postala imid\u017e. <\/p>\n „Imam ku\u0107icu na Bojani" rangira se kod njih, kao nekad-„Imam d\u017eip". D\u017eip im je uvijek slu\u017eio da budu vidjeni u njemu, vozili su ga isklju\u010divo na relacijama grad-grad, asfaltom, nikad na „teren". Tako im i „ku\u0107ice" na Adi slu\u017ee tek da ih imaju, tj.da se zna da ih imaju. I za ljubavnice. Na samoj pla\u017ei Ade-Bojane, obi\u010dno ne zalaze. A i ako zadju, eto ih u šortsevima, do, ili preko koljena. Iako je kupati se u šortsu na Adi, jednako nepristojno kao kupati se nag, recimo na pla\u017ei „Mogren". Pla\u017eni redari su nemo\u0107ni, jer ovo su „mudonje". Samo ta muda, bar ovdje, nemaju petlje da poka\u017eu.<\/p>\n Sje\u0107am se dolaska jednog tek katapultiranog, tada premladjanog Ministra, na Adi-Bojani, prije 5-6 godina. Vidim po ponašanju, prvi mu put. Zaabio se \u010dovjek, stalno se osvr\u0107e, neprijatno mu, šorts do koljena(normalno), ne zna što ga je snašlo. Kao što nije znao što ga je snašlo kad je ni\u010dim izazvan postao Ministar. Bilo mi ga nekako \u017eao. Sad isti udara d\u017eipove po rudnicima(ku). Da nije postao ništa, ni u snu mu ne bi palo na pamet da tamo dodje, skoro sam siguran.<\/p>\n Da se sada osvrnem na onaj ljepši, bajkoviti, neuništeni tj. skoro netaknuti dio Ade-Bojane, pla\u017eu i samo ostrvo. <\/p>\n Ada je nekako izolavana od svega. Od civilizacijiskog stresa, od betona, automobila, vike i buke, raznih hamburgernica i \u0107evabd\u017einica, neukusnih brodi\u0107a sa vrište\u0107im razglasom, pla\u017enih prodava\u010da i buka\u010da, plasti\u010dnih le\u017ealjki i još plasti\u010dnijih suncobrana. Na 3.5 kiliometarskoj pla\u017ei, od najfinijeg i najsitnijeg pijeska, i u špicu sezone, nema gu\u017eve. Uvijek imate svojih 50 kvadrata, ako ne i cijelih 200! Do 12 sati je more mirno, obi\u010dno duva blaga bura. Poslije 12h, kada na ve\u0107inu naših pla\u017ea po\u010dinje da te obliva znoj, nemo\u0107 od vreline, hvata „aluga", na Adi po\u010dinje maestral. Ja\u010dine od 3 do 6 bofora. Sa njim dolaze i talasi, veliki za naše more, što opet daje posebnu dra\u017e, ubija jednoli\u010dnost. Talasi kao da vas pozivaju na avanturu i igru sa, i u njima. Maestral donosi toliko svje\u017eine i prijatnosti, da vam nekada bude hladno pod suncobranom. Nema onog mrtvila, preznojavanja i obamrlosti. Još ako jedrite na dasci, dan vam prodje u trenu. Napunite se andrenalinom, snagom, mo\u0107i. Stopite se sa prirodom. <\/p>\n Na Adi zaboravite svakodnevne brige, produbite ljubav prema prirodi, osjetite neopisiv mir. Na Adi vam ne mo\u017ee biti dosadno, ako imate imalo mašte i duha. Do skoro ste se mogli „tuširati" plivaju\u0107i poslije mora u Bojani. Kako su je gore navedeni „uneredili", sad vam to ne bih preporu\u010dio. <\/p>\n Na Adi se nalaze najbolje riblji restorani u Crnoj Gori, sa morskom, ali i ribom koje ima samo tu, i nigdje drugo na našem primorju. Morskih riba koje dolaze iz dubokih mora da se mrijesti u slatkoj vodi, kao npr. „lica". U ribljim restoranima su cijene najpristupa\u010dnije kod nas. A riblju \u010dorbu, tako ukusnu, garantujem vam, nigdje ne\u0107ete pojesti kao tamo. Zbog velike konkurencije tj. velikog broja ribljih restorana, sve u nizu, riba se sprema jedinstveno i ukusno. Bašte restorana su na samoj rijeci, a enterijeri u njima, bar kod onih starijih su originalani. Pogled na rijeku i prema moru, ne ra\u010dunaju\u0107i pogled na novoizgradjene „ku\u0107ice", gore pomenutih, je fantasti\u010dan. Na samom ostrvu, nave\u010der, \u010dujete najrazli\u010ditije cvrkute prica, gukanja i gratakanja, krike raznih \u017eivotinja. Kao da ste u nekoj d\u017eungli. Što dio samog ostrva i jeste, jer zbog gustog rastinja ljudska noga u nekim djelovima ostrva nikada nije kro\u010dila. Na Adi vam klima uredjaj nije potreban. Temperanturna razlika izmedju Ade-Bojane i Ulcinja je od 5-8 stepeni, iako je udaljenost 10 km! Nave\u010der se naj\u010deš\u0107e morate pokrivati. Ada je i more, i rijeka, i „planina".<\/p>\n Biti smješten na samom ostrvu, u ku\u0107icama TN „Ada-Bojana" je vrhunski u\u017eitak. Uprkos njihovoj zapuštenosti, uglavnom lošoj i jednoli\u010dnoj hrani koju nude u svom restoranu, neljubaznosti konobara, to vam ne smeta kao što bi smetalo na nekom drugom mjestu. Probuditi se ujutro, i prakti\u010dno sami, pravo iz sobe izadjete na pla\u017eu, udaljenu samo 10 a najviše 50 metara. Idila. Nedostupna na bilo kom drugom mjestu. Bez auta, guranja, pogleda, gu\u017eve, srijetanja sa kim \u017eelite i ne \u017eelite, bez „prate\u0107e opreme". <\/p>\n Najve\u0107i problem na Adi-Bojani su komarci. Poslije 18h, kada prestane maestral, pomame se, a ima ih kao u mo\u010dvarama. Ujedaju kao psi, tj. kao ljudi. Zato, ako se odlu\u010dite da podjete, obavezno ponesete sve mogu\u0107e i nemogu\u0107e preparate protiv njih. Da vam ne presjedne. I da me ne kunete što vam preporu\u010dih.<\/p>\n Nekad, tj. do prije par godina je na uš\u0107u Bojana pravila prirodno jezero. Tada je tu bilo desetine a nekad i stotine surfera. Uš\u0107e se šarenilo od jedara. Bio je to praznik za o\u010di. Kako vjetar na Bojani ne pravi talase, tu su mogli jedriti i po\u010detnici i iskusni surferi. Sada je „jezero" ponio djavo. Djavo u ljudskom obliku. Kao što \u0107e ponijeti i samu Adu, ubrzo, plašim se. A, siguran sam da bi Ada – Bojana mogla da postane glavni turisti\u010dki imid\u017e Crne Gore, ili „brend" kako se sad to ka\u017ee. Ve\u0107i nego nekad Sveti Stefan. <\/p>\n Ada je zemaljski raj. A ja nemam umje\u0107a da taj raj opišem. <\/p>\n Na onom svijetu, ako nijesam previše zgriješio, molim Boga da me pošalje na Adu.<\/p>\n <\/p>\n P.S. Upravo kada sam završavao ovaj text, \u010ditam kako su „mudonje" uslikali \u017d.Ivanovi\u0107a na Adi-Bojani, fotografiju instalirali na nekom displeju, valjda prave\u0107i od toga aferu. Rekoh ve\u0107, o kojoj sorti ljudi se radi. To su oni koju uneredjuje sve. Od Ade, turizma, do Dr\u017eave. Ovim nemam namjeru „braniti" g. Ivanovi\u0107a, kojem veoma zamjeram za neke druge rabote iz svog prethodnog javno-medijskog anga\u017eovanja. Ali ulsikati nekog na nudisti\u010dkoj pla\u017ei i fotografiju postaviti na displeju, mo\u017eemo samo mi, tj.oni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017divko Nikoli\u0107 je vje\u010dan.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57050","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57050","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57050"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57050\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57050"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57050"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57050"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}