Sasvim obi\u010dna, pomalo nostastalgi\u010dna pri\u010da, o: “Karveru” i Banji, Ribnici, topolama, kupanju i \u201eraftingu\u201c, Podgori\u010dkom sjeveru, Gorici – kao pisti za trotinete…<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n 46. godina mi je. Svakako nijesam mlad, ali se ne osje\u0107am ni starim. Mo\u017eda ipak \u201estara\u010dki”, \u017eelim vam ispri\u010dati dio Podgori\u010dke pri\u010de. Onaj dio koji se ne obradjuje, koji uglavnom nikom nije interesantan. Sasvim obi\u010dne pri\u010de o slabo uo\u010dljivim\u00a0 i nezapisanim promjenama.<\/p>\n Da podsjetim starosjedioce i upoznam one koje to nijesu.<\/p>\n <\/p>\n Knji\u017eara \u201eKarver”:<\/strong><\/p>\n Ve\u0107 neko vrijeme aktuelno mjesto. Kako po kulturnim de\u0161avanjima, tako i po mjestu okupljanja, uglavnom mladje omladine. Alternative i onih koji glume alternativu.<\/p>\n Nekad je tu valjda bilo Tursko kupatilo, pa javno kupatilo, jedno vrijeme veoma aktuelna kafana \u201eMuzi\u010dka Lira”. \u00a0Mi smo to mjesto uvijek jednostavno zvali \u201eBanja”.<\/p>\n Kada sjedete u ba\u0161ti sada\u0161nje knji\u017eare \u201eKarver”, poku\u0161ajte zamisliti da je\u00a0 tu nekad bio neprekidni niz topola, visokih preko 20 metara. Pune vrabaca i gugutki(one su bile ne\u0161to poput goluba). Topole se imale kro\u0161nje \u0161irine 10-15 metara. Sa prolje\u0107a i ljeti, toliko gusto li\u0161\u0107e, da tra\u010dak sunca nije mogao pro\u0107i. Sva obala Ribnice, zajedno sa bostanima(kod mosta Kapad\u017ei\u0107a) je bila\u00a0 topola do topole (ne do Ravne Gore). Taj hlad je bio prava meka, \u201etonic sa limunom i ledom” za nesnosne podgori\u010dke vru\u0107ine. Sve je \u017eamorilo od crvkuta ptica. Pink Floyd je mogao snimiti spektakularan specijalan efekat od tolikog, zaglu\u0161uju\u0107e jakog a prijatnog cvrkuta ptica. Bilo ih je na hiljade. \u00a0Lovili smo ih pra\u0107kom.<\/p>\n Ne ska\u010dite sad na mene, bio sam dijete, nijesam znao da ih ubrzo skoro ne\u0107e biti, da \u0107u sanjati njihov crvkut, da nije humano, da…<\/p>\n \u201eKad je Tito Jo\u017ee bio, jel igrao \u0161apca-lapca i iz pra\u0107ke gadjo vrapca”<\/em> – u\u010dili smo tada u \u0161koli, od uvijek de\u017eurnih re\u017eimskih pjesnika. I to je bila jedina dilema koja me mu\u010dila u to vrijeme.<\/p>\n A\u00a0 moja pra\u0107ka je \u201edoba\u010dala” preko najvi\u0161e topole. Uvijek sam imao dobre pra\u0107ke i bio veoma dobar strijelac. Kad mi je hvalilo ko\u017ee za kamen, izmedju guma od pra\u0107ke, znao sam otkinuti jezi\u010dak od skoro novih cipela. I dobiti batine zbog toga od roditelja.<\/p>\n Onda je neko, stariji, nabavio vazdu\u0161nu pu\u0161ku. Mi \u201epra\u0107ka\u0161i” smo mu bili jako zavidni a on sav di\u010dan i va\u017ean. Njegovo likovanje je bilo kratkog daha. Ubrzo smo shvatili da gugutkama(ve\u0107e su, imaju vi\u0161e i ja\u010de perje) sa \u201evazdu\u0161nom” ne mo\u017ee ni\u0161ta. Pogodi li je u krilo, ona \u010desto ni ne odleti, ako je pri vrhu topole, samo zamahne krilom, kao da kaze \u201ene mo\u017ee\u0161 mi ni\u0161ta tom pu\u0161kicom”. Pogotkom iz pra\u0107ke su padale kao poko\u0161ene. Ali ih je trebalo pogoditi.<\/p>\n Sjede\u0107i u ba\u0161ti \u201eKarver”-a, okrenuti prema Ribnici, poku\u0161ajte zamisliti da ja na 10 metara nizvodno od malog mosta ispred vas, bilo veliko kupali\u0161te. Sa uvijek 20, pa do 100 kupa\u010da. Da su skakali sa isturene stijene, koju mo\u017eete vidjeti sa druge strane Ribnice, na opisanom mjestu, visoke oko 3 metra. A da je dubina vode ispod nje, usred ljeta bila 1,5-2 metra. I da Ribnica nikada nije presu\u0161ivala!<\/p>\n <\/p>\n Ribnica:<\/strong><\/p>\n Kao \u0161to rekoh, do zemljotresa ili zatrpavanja sme\u0107em izvori\u0161ta( to ne znam), nikada nije presu\u0161ivala. Bila je relativno \u010dista i relativno duboka, bar na nekim mjestima. Tamo sam nau\u010dio da plivam sa 6 godina. \u201eKuckim stilom” (paskim-kao pas), kao ve\u0107ina nas. Kad o\u017eednimo, naj\u010de\u0161\u0107e smo pili iz nje. Zamislite da sad neko dijete popije vodu iz Ribnice! Vjerovatno bi mu pod hitno morali\u00a0 ispirati \u017eeludac.<\/p>\n Kupali smo se od jutra do mraka. Sezonu kupanja smo obi\u010dno otvarali 01. maja, ako je lijepo vrijeme, kriju\u0107i se da nas neko ne vidi i ka\u017ee roditeljima. Od juna smo svakodnevno bili na njoj, uz znanje i dozvolu roditelja. Omiljeno mjesto za kupanje mi je bio \u201emlin”,\u00a0 100-njak metara uzvodno od \u201eKarver”-a(Banje). U julu smo zajedni\u010dki gradili branu od ribni\u010dkih kamenja, kako bi kupali\u0161te bilo \u0161to dublje. Imalo je fantastican \u201etranpul(j)in”, visok oko metar ipo, sa odli\u010dnim zaleti\u0161tem za \u201eklupko”. Bolji skaka\u010di su skakali i \u201eprelom”, Bio sam slab skaka\u010d i skakoa sam ve\u0107inom \u201enoge”. \u0160irina kupali\u0161ta je bila za 10-tak dje\u010dijih zaba\u010daja \u201emu\u0161kim stilom”(kraul), a voda je bila mnogo\u00a0 dalje od sada\u0161njeg potpornog zida izgradjenog \u0161etali\u0161ta. Du\u017eina kupali\u0161ta je bila oko 20-25 zaba\u010daja. \u00a0Ku\u0107a mi je na dvijesta metara od kupali\u0161ta \u201ena mline”, ali kako ne bih gubio vrijeme za odlazak na u\u017einu, \u010desto sam donosio \u201eljeb, sir, paradajz i krastavac”, i jeo tu na pla\u017ei. Uostalom kao i ve\u0107ina djece, naj\u010de\u0161\u0107e drugova ili kom\u0161ija, od kojih je jedan, moj tada nerazdvojan drug,\u00a0 postao “veliki\u00a0 Kum”. \u201eKumovima” se ina\u010de na javljam, iz higijenskih razloga, iako ih skoro sve poznajem ili sam\u00a0 drugovao sa njima, onda kada nijesu bili ono \u0161to su postali.<\/p>\n Bio sam poznat po velikom \u201edu\u0161ku”. Sa 12 godina sam ronio od sada\u0161nje \u201eVektre”(uz Ribnicu), do opisanog kupali\u0161ta pored knji\u017eare \u201eKarver”. Ponosio sam se \u0161to niko do 18 godina nema du\u0161ak kao ja. Onda sam po\u010deo da pu\u0161im. Djavola.<\/p>\n Na gumama, kamionskim ili traktorskim, smo se spu\u0161tali do sastavaka(u\u0161\u0107a Ribnice u Mora\u010du). \u00a0Bila je to avantura poput dana\u0161njeg splavarenja Tarom. Samo u to vrijeme ljep\u0161a. Ledja su nam poslije spu\u0161tanja gumom obi\u010dno bila sva \u201eisfetana” od vrba uz Ribnicu. Tada brza Ribnica bi nas\u00a0 za lo\u0161 manevar ka\u017enjavala bacanjem pod neku od mnogobrojnih vrbi koje su nam strugale ledja.<\/p>\n Ribnica je bila uvijek hladna a mi smo se kupali do besvjesti, dok ne pomodrimo kao \u201efuta”. Ni dan danas neznam \u0161to je \u201efuta”, ali su svi upotrabljavali taj izraz, pa i ja.<\/p>\n Kada sam presvla\u010dio kupa\u0107e ga\u0107ice, \u0161to smo svi rijetko radili, uvijek sam se kao slu\u010dajno okre\u0107ao, da me ne vide i po\u010dnu \u201ezafrkavati”, \u0161to sam \u201eo\u0161kopljen”. Bila je to tada dje\u010dija i bezazlena \u201ezafrkancija”, ali bi mi uvijek bilo neprijatno.<\/p>\n <\/p>\n Sjever:<\/strong><\/p>\n Zimi je kod nas skoro stalno duvao sjever, ne kao sad. Veoma jak sjever. Nerijetko sa\u00a0 udarima i do 120 km na sat! Lomio je sve, od drve\u0107a do stubova za struju. Znao je saviti i \u201ezgu\u017evati” dalekovode kao da su od pru\u0107a. Sjever je zimi duvao non-stop, takore\u0107i. Podgorica je bila hladna od sjevera, \u010desto hladnija od \u017dabljaka (subjektivan osje\u0107aj), ali\u00a0 \u010dista i nememljiva. \u00a0Staropodgori\u010dani su ga zvali i \u201egospodin” koji sve o\u010disti. Ljudi sa sjevera\u00a0 se nikako nijesu mogli navi\u0107i na njega, njegovu o\u0161trinu i hladno\u0107u koju je unosio u kosti.<\/p>\n Negdje do puberteta ja nijesam znao da postoji drugi vjetar osim \u201esjever”. Svaki vjetar, mi smo zvali \u201esjever”. Sve \u0161to duva, bilo je za nas sjeverni vjetar, to jest \u201esjever”. Sa onim \u201esj”, tj. meko \u201e\u0161”, kojeg ne umijem napisati, a koje se valjda uvodi u novi pravopis.<\/p>\n Postojala su sva \u010detiri godi\u0161nja doba, ne samo kalendarski. \u0160to zna\u010di, i prolje\u0107e i jesen. Nije bilo kao sada, da iz kratkih rukava ulazimo u jakne, i obrnuto. Da prolje\u0107i i jeseni, prakti\u010dno nemamo.<\/p>\n <\/p>\n Gorica:<\/strong><\/p>\n Na Gorici nije niko d\u017eogirao i bavio\u00a0 sportom i rekreacijom. Da se neko takav pojavio, vjerovatno bi ga proglasili neura\u010dunjivim-ludim. Da neko \u201etr\u010di u prazno” mogli smo vidjeti jedino u ponekom ameri\u010dkom filmu. To nam je izgledalo skroz blesavo. Govorili smo \u201eovi amerikanci su stvarno potpuno ludi”. Rusi su nam tada bili mnogo bli\u017ei. A i nijesu d\u017eogirali, bar u filmovima :).<\/p>\n Na Gorici smo obi\u010dno i\u0161li zbog dva povoda. Da beremo i jedemo ko\u0161\u0107ele, kada im je vrijeme. Normalno, ko\u0161\u0107ela na Gorici vi\u0161e nema (mali, sladak plod sa ko\u0161picom, poput borvnice, koji \u201ekupi” usta a raste na drvetu visine 2-3 metra). A i ko bi ih sada jeo? Moje ili va\u0161e dijete?<\/p>\n Drugi povod je bio vo\u017enja trotinetima. Trotinet se pravio od dva\u00a0 manja \u201ekuglagera” na zadnjim to\u010dkovima, koji se nabiju, obi\u010dno na otkinutu dr\u0161ku od metle, i jednog, \u0161to ve\u0107eg \u201ekuglagera” na prednjem dijelu. Izmedju je pravougaona daska povr\u0161ine od pola, pa do \u00a0jednog kvadratnog metra. Na njoj se sjedi, i obi\u010dno sa nogama na \u201evolanu”, upravlja trotinetom. Sa vrha Gorice gdje je i tada postojao asfalt, kao i sada, postizale su se nevjerovatne brzine. Nastajala bi luda i hrabra trka uz zaglu\u0161uju\u0107u buku trotineta i na\u0161u vrisku. Obi\u010dno se trkalo po 5-6, nas. Tj. sa 5-6 trotineta, plus \u201esuvoza\u010di” kojih je bilo jedan ili dva. Znali smo preopteretiti trotinete, sjede\u0107i po troje na njih, kako bi postigli \u0161to ve\u0107u brzinu(kasnije sam shvatio da je to zbog inercije, isprva mi nije nikako bilo jasno kako to, kada smo troje, idemo br\u017ee, nego kad je neko sam). Od preopter\u0107enja znala nam je pu\u0107i zadnja osovina(dr\u0161ka od metle) u toku najve\u0107e brzine. Na onoj najve\u0107oj pravini i strmini (pored kapta\u017ee za vodu), mislim da smo postizali brzinu i do 50 km na sat!. Onda je dolazila \u201eokuka smrti”, kako smo je zvali(lakat skretanje na dno ove strmine), gdje smo \u010desto proklizavali, zanosi li se kao na pravim trkama formule, prevrtali, povrijedjivali se. Kad stignemo do sada\u0161nje kapije na ulaz u Goricu, trotinete pod ruke, te\u0161ke 4-5 kg a glomazne, i trk nazad, preko stijena, pre\u010dicama, da se \u0161to prije popnemo na vrh. Tako po nekoliko puta dok ne popadamo od umora. Ili ne budemo svi u krvi od prevrtanja i padova. Imali smo od 9 do 14 godina.<\/p>\n Zamislite sada\u0161nju, na\u0161u djecu, u gore opisanim situacijama! Zamislite i na\u0161e reagovanje da \u010dujemo da su tako ne\u0161to radili i uradili! Mislim da bi mnogi od nas, roditelja, zavr\u0161ili u bolnici, zbog stresa od takvog saznanja.<\/p>\n Ja, prvi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sasvim obi\u010dna, pomalo nostastalgi\u010dna pri\u010da, o:
\nKarveru i Banji,
\nRibnici, topolama, kupanju i \u201eraftingu\u201c,
\nPodgori\u010dkom sjeveru,
\nGorici, kao pisti za trotinete…<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57045","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57045","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57045"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57045\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57045"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57045"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57045"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}