{"id":57043,"date":"2009-03-10T15:52:51","date_gmt":"2009-03-10T15:52:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=57043"},"modified":"2011-08-05T12:48:37","modified_gmt":"2011-08-05T10:48:37","slug":"svjedoci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/03\/10\/svjedoci\/","title":{"rendered":"Svjedoci"},"content":{"rendered":"<p>\u201eSvjedoci\u201c \u2013 skoro uvijek la\u017eni,  su uvijek tu, da potvrde la\u017e<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n<p>&nbsp; <\/p>\n<p>Istori\u010darima, pogotovo doma\u0107im, ne vjerujem skoro ni&scaron;ta. Kao aktivan &bdquo;u\u010desnik i svjedok&quot; dogadjaja u minulih dvije decenije, svjestan onoga &scaron;to se dogadjalo, &scaron;to sam vidio svojim o\u010dima, do\u017eivio na svojoj ko\u017ei, a \u010ditaju\u0107i &scaron;to o svemu tome pi&scaron;u &bdquo;oni&quot;,&nbsp; istori\u010dari, analiti\u010dari, novinari i ini, vidim da neko la\u017ee(moderno re\u010deno, govore neistinu). Vi&scaron;e vjerujem sebi, svom razumu i o\u010dima, nego njima. Mada je u Crnoj Gori najgore vjerovati u sebe, vjerovati u ono &scaron;to vidi&scaron; golim okom, a ne u ono &scaron;to serviraju &bdquo;oni&quot; i sveprisutni mediji.<\/p>\n<p>&bdquo;Svjedoci&quot; &#8211; skoro uvijek la\u017eni,&nbsp; su uvijek tu, da potvrde la\u017e. Sa svjedocima, la\u017enim, je imao iskustvo i urednik ND &bdquo;Vijesti&quot;. Oni se za sve mogu na\u0107i. Orvelovski predvidjam da \u0107e se uskoro nalaziti&nbsp; la\u017eni svjedoci priznanja ubistva koje nijesu po\u010dinili. Dotle smo do&scaron;li.<\/p>\n<p>Sa pravim svjedocima, onim koji \u0107e re\u0107i istinu, oduvijek smo imali problema. Tako, iako je cijela, mala Crna Gora, preko medija \u010dula snimljen glas kojim se prijeti Aleksandru Sa&scaron;i &nbsp;Zekovi\u0107u, ne nadje se svjedok koji \u010de re\u010di &bdquo;to je taj i taj&quot; <\/p>\n<p>Ili, kada ubi&scaron;e \u010dovjeka na nosilima ispred KBC-a. Od 6-7 svjedoka koji su bili uz nosila, niko ne vidje ni&scaron;ta, osim neki ruku. Kao u lo&scaron;im horor filmovima. Ruka, bez glave i tijela, ubi \u010dovjeka!<\/p>\n<p>Ili, kada po\u010dnu Dr\u017eavni, a nastave &bdquo;nezavisni&quot; mediji da uni&scaron;tavaju ili zabranjuju pristup arhivi koja svjedo\u010di o njihovom &bdquo;minulom radu&quot;. <\/p>\n<p>U poslednjih 20 godina najbolje prolaze la\u017eni svjedoci iz \u010duvene kategorije &bdquo;biv&scaron;i&quot;. To &bdquo;biv&scaron;i&quot; im je preporuka koja se kod nas bolje uva\u017eava od preporuke sa Kembrid\u017ea ili Oxforda. Sa diplomom &bdquo;biv&scaron;i&quot; i la\u017enim svjedo\u010denjem mo\u017eete dosegnuti same vrhove. Dna.<\/p>\n<p>Opet, &bdquo;sada&scaron;njim i vazda&scaron;njim&quot; niko na svijet ne valja. Samo su oni bezgre&scaron;ni. Stije\u010de se utisak da su se i rodili bezgrije&scaron;nim za\u010de\u0107em, mada svjedoka nema.<\/p>\n<p>La\u017eni svjedoci su izgleda usud&nbsp; &bdquo;\u010dasne i po&scaron;tene&quot; Crne Gore. Nekada su trebala dva la\u017ena svjedoka pa da od \u010detnika postane&scaron; partizan i prima&scaron; bora\u010dku penziju. Onda su \u010detnici koji su la\u017enim svjedo\u010denjem postali partizani, svjedo\u010dili drugom. Ovi tre\u0107em. Pa ovi, \u010detvrtom. I tako u nedogled. Na kraju svi postado&scaron;e partizani, iako je pre\u0107utkivana \u010dinjenica da je&nbsp; do 1943.godine, tj. do kapitulacije Italije, \u010detnika bilo vi&scaron;e nego partizana.<\/p>\n<p>U periodu po\u010detka 90-tih godina, po mojoj slobodnoj procjeni, 80% gradjana Crne Gore se zaklinjalo u Beogradskog nepomena. Tada i sada aktuelno crnogorsko rukovodstvo je kreiralo takvo raspolo\u017eenje gradjanstva svojim neograni\u010denim mehanizmima propagande i konkretnom, nedvosmislenom podr&scaron;kom njegovoj&nbsp; politici.Kako politi\u010dko rukovodstvo, tako velika ve\u0107ina gradjanstva,&nbsp; su iz svog srca podr\u017eavali &bdquo;Rat za mir&quot;,&bdquo;\u0107erali&nbsp; Turke na buljuke&quot;, zaklinjali se najprije u Jugoslovenstvo pa u Srpstvo. Procrnogorski i antiratno nastrojane gradjane i partije, prije svega LSCG, su progla&scaron;avali izdajnicima, usta&scaron;ama, stranim pla\u0107enicima&#8230; <\/p>\n<p>Zatim je do&scaron;lo vrijeme Crnogorstva, medjuetni\u010dke i medjunacionalne tolerancije, osude rata kao sredstva za postizanje cilja. Bar polovina pomenutih, 80% gradjana, valjda&nbsp; u skladu sa tradicijom, po\u010dinje nalaziti svjedoke da su uvijek bili za &bdquo;ovo&quot;, a nikad za &bdquo;ono&quot;. Vladaju\u0107a garnitura im je dala primjer. Svi najednom postado&scaron;e &bdquo;veliki Crnogorci, borci za mir i prosperitet, a protiv rata&quot;. Svjedo\u010dili su za to jedni-drugima, izmedju sebe. Sveop&scaron;tom kontrolom sredstava informisanja potrudili su se da im se iz arhiva &nbsp;izbri&scaron;u sva nekada&scaron;nja &bdquo;principijalna zalaganja&quot;. Ratni hu&scaron;ka\u010di, etni\u010dki \u010dista\u010di, raspiriva\u010di vjerske i nacionalne mr\u017enje, sa dva ili vi&scaron;e svjedoka &bdquo;dokaza&scaron;e&quot; da to nijesu nikad bili. Postado&scaron;e jedini &bdquo;pravovjerni&quot;, i &scaron;to je valjda normalno, najglasniji i najbu\u010dniji u tome. Mahanjem zastavama i &scaron;to glasnijom &bdquo;patriotskim&quot; vikom, poku&scaron;avaju nadja\u010dati svoj mogu\u0107i Edipov kompleks. Usput, naknadnom pame\u0107u, ni\u010dim izazvani, ubjedjuju mene i one poput mene &bdquo;da treba ovako i da su oni douvijek bili takvi&quot;. <\/p>\n<p>Tako u firmi u kojoj radim, kolege, koje su me svojevremeno \u0107erali sa posla, govorili da me treba protjerat, zatvorit, zapaliti ku\u0107u &#8211; zbog mog&nbsp; protivljenja ratu i zalaganja za suverenost(ali ne ovakvu), po\u010de&scaron;e da me ubjedjuju &bdquo;da nam Dubrovnik nije ni&scaron;ta trebao&quot;, &bdquo;da je suverena Crna Gora prava stvar&quot;, &bdquo;da im ja vi&scaron;e &nbsp;nikako nijesam Tur\u010din i izdajnik, ve\u0107 prijatelj, sugradjanin i saveznik&quot;&#8230;<\/p>\n<p>Da li tra\u017ee jo&scaron; nekog svjedoka, ne znam. Ali nemam namjeru svjedo\u010diti la\u017eno. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201eSvjedoci\u201c \u2013 skoro uvijek la\u017eni,  su uvijek tu, da potvrde la\u017e<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57043","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57043","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57043"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57043\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57043"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57043"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57043"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}