{"id":57039,"date":"2008-12-30T15:02:06","date_gmt":"2008-12-30T15:02:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=57039"},"modified":"2011-08-05T12:48:41","modified_gmt":"2011-08-05T10:48:41","slug":"djeda-mraz","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/12\/30\/djeda-mraz\/","title":{"rendered":"Djeda mraz"},"content":{"rendered":"<p>Jedno od takvih, slu\u010dajnih iskustava desilo mi se upravo. Bio sam  Djeda mraz u vrti\u0107u, za oko 100 djece, sa svojih 45 godina.<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n<p>&nbsp; <\/p>\n<p>Kroz \u017eivot sam prolazio kroz razna dru&scaron;tva, od problemati\u010dnih do intelektualnih, imao raznih zgoda i nezgoda, nalazio se u raznim situacijama. Uprkos godinama, jo&scaron; uvijek me dr\u017ei ona \u017eelja &bdquo;da probam &scaron;to jo&scaron; nijesam&quot;. Ne&scaron;to od toga planiram, ne&scaron;to iskrsne nenadano, sasvim slu\u010dajno. Jedno od takvih, slu\u010dajnih iskustava desilo mi se upravo. Bio sam &nbsp;Djeda mraz u vrti\u0107u, za oko 100 djece, sa svojih 45 godina.<\/p>\n<p>Nedavno mi zvoni telefon. Zove me vaspita\u010dica iz vrti\u0107a. Prvi poziv od nje, a dijete mi je u vrti\u0107u ve\u0107 3 godine. Odmah sam pomislio na ne&scaron;to ru\u017eno, otkinuo se. Djetetova vaspita\u010dica, predpostavljaju\u0107i valjda iz iskustva da takav poziv mo\u017ee biti stresan za roditelja, odmah mi je rekla da je sa djetetom sve u redu. Zebnja je trajala samo sekund. <\/p>\n<p>Vaspita\u010dica me u ime dijela vrti\u0107a zamoli da budem Djeda mraz, jer ga nijesu obezbjedili a planirano je da se napravi priredba, podjele pokloni, izvede prigodan program. Jo&scaron; pod prethodnim &scaron;okom, nastalim obrtom, uz kra\u0107e razmi&scaron;ljanje, prihvatih. \u010cim sam se prihvatio te obaveze, u glavi mi se stvori&nbsp;mno&scaron;tvo dilema:<\/p>\n<p>&bdquo;Ja krutan-kruti, da li \u0107u se sna\u0107i? &Scaron;to re\u0107i, kako se pona&scaron;ati? &Scaron;to ako me sin prepozna i sve propadne? &Scaron;to ako se zbunim i pokvarim ugodjaj djeci. &Scaron;to &#8230;?<\/p>\n<p>A opet izazov, nesvakida&scaron;nji. Mo\u0107i \u0107u da posmatram reakciju sina, da slu&scaron;am dje\u010dije recitale, slu&scaron;am njihove pjesmice, u\u017eivam u njihovoj igri, vidim njihovu razdraganost, sre\u0107u-dolazi im Djeda mraz!<\/p>\n<p>Dileme tipa svidjali se to popovima i hod\u017eama, da li je Djeda mraz jo&scaron; jedna izmi&scaron;ljotina potro&scaron;a\u010dkog dru&scaron;tva, prva od nebrojeno mnogo &scaron;arenih la\u017ea koja ih \u010dekaju i sli\u010dno, nijesam imao, niti su me interesovala.<\/p>\n<p>Dolazim u vrti\u0107 oko 9 h ujutro. Odmah ulazim u malu prostoriju pored vrata, da me djeca ne vide, gdje se preobukujem u Djeda mraza. Ovakav kakav sam, mr&scaron;av kao prut, ne djelujem uvjerljivo. &bdquo;Suvi&quot; Djeda mraz! Obmotavaju mi sundjere oko tijela, ispod ogrta\u010da, da budem &bdquo;deblji&quot;.&nbsp; Rese od maske za kosu mi upadaju u o\u0107i, brada i brkovi u usta. U vrti\u0107u je pretoplo, a ovako ubu\u010den prosto kuvam. Donio sam svoje, starinske, drvene sanke, stavio par poklona na njih. I zvonce sam nabavio. Zadovoljana sam, sam sebe ne bih prepoznao. Iz velike u\u010dionice gdje su za ovu priliku skupljena sva djeca odjekuje pjesma &bdquo;Djeda mraze, djeda mraze, ne skre\u0107i sa staze, ne oklevaj ne dremaj, ve\u0107 poklone spremaj&#8230;.&quot; Ne znam ko je uzbudjeniji. Ja-Djeda mraz, ili djeca koja ga tako nestrpljivo i sa njima svojstvenim \u017earom \u010dekaju.<\/p>\n<p>&bdquo;Ho-ho-ho, ho-ho-ho&quot;, ulazim vu\u010du\u0107i sanke, o ramenu nose\u0107i crveni d\u017eak &bdquo;pun poklona&quot;. A noge mi se otkidaju od treme. Veselost djece, odu&scaron;evljenje&nbsp; koje pokazuju vrsikom i uzdasima, o\u010dima koje im se &scaron;ire od uzbudjenja, razbija mi se trema.<\/p>\n<p>&bdquo;Dolazim sa sjevernog pola, \u010duo sam da je ovo najbolje vrti\u0107, najbolja djeca, sa najboljim vaspita\u010dicama, jeli to istina djeco. &bdquo;<\/p>\n<p>&bdquo;Jesteee&quot;<\/p>\n<p>&bdquo;Ne \u010dujem, smrzle mi se u&scaron;i od dugog puta, jel istina?&quot;<\/p>\n<p>&bdquo;Jesteeeeeee&quot; horski se prolamaju razdagani dje\u010diji glasovi. <\/p>\n<p>&#8230;.<\/p>\n<p>Sjedam. Po\u010dinju recitali, samo za mene-Djeda mraza. Prilaze mi djeca. &Scaron;u&scaron;kaju dok recituju, zbunjuju se, grije&scaron;e, pod tremom su. Uprkos nesnosnoj mi vru\u0107ini, u\u017eivam. Pogledom tra\u017eim sina, jedva ga nalazim medju njih toliko. Krivi usta, razgora\u010dio o\u010di, vidim da mu ne&scaron;to nije jasno. Usred jednog recitala zavika iz glasa &bdquo;Tataaaa, tataaaa, to je moj tata&quot;. Trenutno nastade muk. U\u010diteljice uzviknu&scaron;e &bdquo;kakav tata, to je djeda mraz, &scaron;to je sa tobom.&quot; <\/p>\n<p>&bdquo;Tata je, prepoznajem mu patike&quot;-jedino su mi se patike vidjele, ostalo je sve bilo pod maskom.<\/p>\n<p>Nasta kratko ubijedjivanje, sin, vidim sa rezervom prihvati da sam ja ipak &bdquo;Djeda mraz&quot;. <\/p>\n<p>Po\u010de&scaron;e zatim pjesmice, igre uz pjesme. Uklju\u010dih se u kola sa djecom. Svi ho\u0107e da me dotaknu, da me pitaju ne&scaron;to, da me zagrle, da mi ka\u017eu svoje \u017eelje, da &#8230;<\/p>\n<p>Niz mene curi znoj. A izbijaju &nbsp;radost i sre\u0107a, ni&scaron;ta manja nego kod njih.<\/p>\n<p>Dva sata sam u\u017eivao sa djecom, &nbsp;za nezaborav.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Sre\u0107na vam Nova godina i&nbsp; Bo\u017ei\u0107ni praznici, ko ih slavi. I dru\u017eite se sa djecom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedno od takvih, slu\u010dajnih iskustava desilo mi se upravo. Bio sam  Djeda mraz u vrti\u0107u, za oko 100 djece, sa svojih 45 godina.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57039","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57039","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57039"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57039\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57039"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57039"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57039"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}