D\u017eaba su podanici \u017eivjeli sve gore i gore, d\u017eaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno vi\u0161e su ubijali, plja\u010dkali i silovali nego ginuli, d\u017eaba su uo\u010davali da prin\u010devi vi\u0161e nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni du\u017eni i bez pedigrea postali prin\u010devi. D\u017eaba su uvidjali da zemljoposjednici i velika\u0161i postaju uglavnom olo\u0161 i ljudski talog prethodnih vladara, nekda\u0161nje sitne, naj\u010de\u0161\u0107e lo\u0161e zanatlije, bezemlja\u0161i, plja\u010dka\u0161i, kockari, prostitutke… <\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Bilo jednom, u jednoj dalekoj, maloj, lijepoj zemlji. <\/p>\n U toj zemlji vladao je jedan kralj koji je na presto došao veoma mlad, kao princ. Ni sanjao nije da mo\u017ee postati nešto više od obi\u010dnog, prosje\u010dnog podanika te \u010dudne i lijepe zemlje. Bio je sasvim obi\u010dan, kao i drugi podanaci, mo\u017eda malo više izlo\u017een društvu podanika koji su bili skloni prestupima, pa bi se prije moglo nadati da \u0107e i on mo\u017eda postati prestupnik. Ali, kao u svakoj bajci, sklopom ne baš bajkovitih okolnosti postao je princ, docnije i kralj. Onako obi\u010dan, što je bio u svemu, od obla\u010denja do izgleda, najednom je postao lijep, pametan, neobi\u010dan, omiljen princ u o\u010dima svog naroda. Vladao je zajedno sa drugim mladim, brkatim, pomalo smiješnim \u010dovje\u010duljkom koji bi se u najgoroj bajci teško mogao nazvati princem a koga su podanici podjednako voljeli. Njihovo drugarstvo je preraslo u naj\u010dvrš\u0107e prijateljstvo, kumstvo, skoro pobratimstvo. Bez "plave krvi", bez dvorskih manira, bez imalo znanja vladanja, \u010dak malim posjedom, a ne cijelim, iako malim kraljevstvom, dva princa zavladaše na opšte zadovoljstvo naroda. Kralj susjedne, ve\u0107e i bogatije zemlje ih je izabrao za vladare, promovisao u male prin\u010deve. U po\u010detku oni i nijesu baš pravo vladali, više su simulirali da vladaju. Slušali su ve\u0107eg kralja, onog susjedne-ve\u0107e zemlje, na opšte zadovoljstvo svojih podanika koji su voljeli svoje mlade prin\u010deve samo kao poslušnike velikog kralja, koji je imao pretenzije da postane Car. Ovaj kralj, koji je postavio mlade i nemušte prin\u010deve, od po\u010detka vladavine je imao povremenih problema sa svojim podanicima. Znali su da se pobune, pokušaju da ga svrgnu. Postavljeni prin\u010devi u svojoj kraljevini, nikad. Oni su vladali onako kako nijesu znali i kako im susjedni kralj nalo\u017ei. <\/p>\n Kao svaki kralj koji \u017eeli da postane Car, kralj susjedne zemlje je krenuo da osvaja okolne zemlje. Prin\u010devi su ga, normalno, slijedili u njegovom naumu, gurali svoje podanike da se bore protiv podanika drugih zemalja, kako bi susjedni kralj postao Car. U ratovima, uglavnom krvavim samo po podanike okolnih zemalja, podanici male, lijepe zemlje su pjevali ode kralju susjedne-ve\u0107e zemlje, a ne svojim prin\u010devima. Ali su njih i dalje beskrajno obo\u017eavali. <\/p>\n D\u017eaba su podanici \u017eivjeli sve gore i gore, d\u017eaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno više su ubijali, plja\u010dkali i silovali nego ginuli, d\u017eaba su uo\u010davali da prin\u010devi više nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni du\u017eni i bez pedigrea postali prin\u010devi. D\u017eaba su uvidjali da zemljoposjednici i velikaši postaju uglavnom ološ i ljudski talog prethodnih vladara, nekdašnje sitne, naj\u010deš\u0107e loše zanatlije, bezemljaši, plja\u010dkaši, kockari, prostitutke… <\/p>\n Kralju susjedne zemlje je išlo sve gore i gore. San da \u0107e postati Car polako se topio. Umjesto da proširi kraljevstvo na susjedne zemlje, gubio je svoju. U takvoj situaciji, jedan od dva postavljena princa male zemlje, vidjevši njegov skori pad, potra\u017ei mentorstvo dalekog Cara nad Carevima. Car nad Carevima je imao svu mo\u0107 ovoga svijeta. Bio je ohol ali pametan, beskurpulozan a lukav, prividno jak kao Baš-\u010delik. Car sa najmo\u0107nijim topovima, sa najviše z<\/strong>lata na papiru, najviše uticaja, sa najja\u010dom vojskom. Drugi, pomalo smiješni, brkati princ se ne snadje. Ostade uz gubitni\u010dkog kralja koji je \u017eelio biti Car. Dva princa, dva najbolja druga se posvadjaše oko toga, kojem \u0107e se carstvu privoljeti. Uz to, jednom je dosadilo da zauvijek bude princ, \u017eelio je postati kralj svog malog kraljevstva, da ne dijeli presto.<\/p>\n I podanici se podijeliše. Pola je bilo za jednog, pola za drugog princa. Umalo dodje do rata medju podanicima oko toga koji \u0107e princ vladati nad njima i u ime kog kraljevstva odnosno carstva. A na dvoru, dva princa, dva doskora najbolja druga, otkriše javno tako ru\u017ene stvari jedno o drugom, da bi svi drugi podanici svrgnuli oboje i našli novog princa. Za dlaku tanju od najtanje dlake pobjedi princ, budu\u0107i kralj, koji je imao podršku Cara nad Carevima. Pomo\u0107 kralja susjednog kraljevstva bi uzaludna za brkatog a \u017eenskastog, \u010desto \u017ealosno smiješnog, brbljivog a uvijek dvosmislenog i nedore\u010denog princa. <\/p>\n Car nad Carevima svrgnu i pogubi kralja susjedne zemlje, otevši mu dio zemlje \u010dije je podanike ovaj stalno obespravljivao i terorisao. Ubrzo podanici male zemlje zaboraviše na doskorašnjeg brkatog princa, kao da nikad nije postojao. A njegov, nekad najbolji drug, postade kralj. U znak zahvalnosti što mu je pomagao da svrgne kralja koji je \u017eelio postati Car, Car nad Carevima dozvoli ve\u0107 sada ne mladom princu, da postane kralj male, lijepe zemlje i da radi od svojih podanika što mu je volja. <\/p>\n Kralj bi nemilosrdan. Od nekadašnjeg priprostog podanika, slu\u010dajnog princa, postade bi\u010d Bo\u017eji u okvirima svoje male kraljevine. Najve\u0107im i najboljim imanjima nagradjivao je koga je htjeo, obi\u010dno one podanike koje nikad nijesu obradjivali imanja, koji su rasipali, prodavali, kockali ono što su tako iznenada i bez ikavih zasluga i znanja stekli. Dvorski špijuni, li\u010dna kraljeva garda, dvorske lude, komandanti, planeri i d\u017eelati izgubljenih ratova, drugovi i šljam iz doba kada je kralj bio obi\u010dan podanik, postadoše vlasnici svega u toj maloj, lijepoj zemlji. Niko nije obradjivao poklonjena imanja, niti je to znao, a kralj i njegova svita su \u017eivjeli na visokoj nozi. Suo\u0107en sa izvjesnom nemaštinom koja je prijetila da još više zahvati njegovo malo kraljevstvo, kralj po\u010de prodavati najljepše posjede svoje kraljevine veleposjednicima drugih kraljevstava. Napravi malu vojsku da štiti samo njega i njegovu kraljevsku vlast. Susjedne kraljevstva više nije napadao, a Car nad Carevima mu je jem\u010dio da ni ona ne\u0107e napadati njegovo. Podanaci koji su ga nekad obo\u017eavali i uz pomo\u0107 pogubljenog kralja susjednog kraljevstva doveli na presto bili su nesre\u0107ni, podjeljeni, preplašeni, gladni a pohlepni, utu\u010deni, prebijani i zastrašivani od kraljeve garde, kupovani za mrvice sa kraljevog stola. Tukli su se i izmedju sebe zbog malih, neva\u017enih stvari koje su im kralj i dvorjani poturali, kako bi skrenuli pa\u017enju sa svoje sve okrutnije vladavine i njihove sve ve\u0107e nemaštine. Svi glasnici su bili kraljevi glasnici. Ako bi neko pokušao da prenese glas sa dvora koji nije odgovarao kralju, pojeo bi ga zli vuk ili bi mu umijesili dvorski kola\u010d. Kad nekog pojede zli vuk, kraljeva garda bi organizovala la\u017enu hajku i vuk nikad ne bi bio uhva\u0107en.<\/p>\n Car nad Carevima je nezainteresovano posmatrao bijedu i poni\u017eenja ovih podanika, javno hvale\u0107i njihovog kralja. <\/p>\n Odlaze\u0107i u rijetke posjete, drugim, stabilnim i utemeljenim kraljevstvima, svaki kralj je tra\u017eio, uzimao, zahtjevao po nešto od kralja ove male, lijepe zemlje. Kralj im je morao udovoljavati, znaju\u0107i da samo jednim njihovim migom mo\u017ee biti svrgnut. Znao je i da mo\u017ee o\u010dekivati podršku Cara nad Carevima samo do onda, dok mu bude potreban. \u010cinjenica da uvijek mo\u017ee biti svrgnut, sje\u0107anje na prosje\u010dnost u kojoj je nekad \u017eivio, nepo\u010dinstva nad podanicama i susjednim kraljevstvima koje je po\u010dinio, \u010dinila su ga sve nesigurnijim a okrutnijim prema podanicima. Medju njima je izlazio okru\u017een svom svojom ogromnom gardom, plaše\u0107i se njihovog slu\u010dajnog i nekontolisanog bijesa. Ko\u010dije kojima se vozio bile su opto\u010dene suvim zlatom a vukli su ih bezbroj najboljih konja, sve kupljenih kod kraljeva drugih, stabilnih i utemeljenih kraljevstava. Podanici njegove male kraljevine nijesu skoro ništa radili i znali napraviti, \u010dak ni najmanji djeli\u0107 za kraljevu ko\u010diju. Vojska i kraljeva pratnja su zabranjivala prolaz podanicama ulicama dok prolazi kralj. Nastala bi vika, dreka, komešanje, pištanje, udaranje u \u010degrtaljke, opšta trka-znak da ide on. Ako se neko na vrijeme ne skloni, mogao bi biti zga\u017een ko\u010dijom prebrzom za loše drumove, ili utamni\u010den zbog nepoštovanja kralja. <\/p>\n Mala, lijepa kraljevina je postajala sve nesnosnija za \u017eivot. Radni i pametni podanici, majstori svojih zanata su napuštali svoju zemlju i odlazili da slu\u017ee kraljevima i carevima stabilnijih, bogatijih i humnijih kraljevina i carevina. Lopovi, prestupnici, špijuni, propali ratnici, siled\u017eije, zelenaši, ološ i šljam su uglavnom bili na i oko kraljevog dvora. Oni su mogli ubiti bilo kog podanika a da za to ne odgovaraju, uzeti bilo \u010dije imanje a da podanik nije imao kome da se \u017eali osim kraljevim sudovima. A oni su, normalno, sudili u interesu kralja i njegovih objesnih dvorjana. Mala, lijepa kraljevina je tonula sve dublje i dublje…<\/p>\n <\/p>\n Svaka bajka ima svoj sre\u0107an kraj. I ova bi trebalo. Samo pisac nema ideju kako \u0107e on izgledati, stoga vas moli da mu pomognete, smislite sre\u0107an kraj.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" D\u017eaba su podanici \u017eivjeli sve gore i gore, d\u017eaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno vi\u0161e su ubijali, plja\u010dkali i silovali nego ginuli, d\u017eaba su uo\u010davali da prin\u010devi vi\u0161e nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni du\u017eni i bez pedigrea postali prin\u010devi. D\u017eaba su uvidjali da zemljoposjednici i velika\u0161i postaju uglavnom olo\u0161 i ljudski talog prethodnih vladara, nekda\u0161nje sitne, naj\u010de\u0161\u0107e lo\u0161e zanatlije, bezemlja\u0161i, plja\u010dka\u0161i, kockari, prostitutke… <\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57037","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57037","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57037"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57037\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57037"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57037"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57037"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}