Nijesam nikako smjeo re\u0107i \\”dru\u017ee u\u010ditelju (tako smo ga morali oslovljavati, ja 7 a u\u010ditelj preko 50 godina!), mogi li u klozet\\”, ve\u0107 \\”mogu li u WC\\”. Eh, tih mojih tada\u0161njih dje\u010da\u010dkih muka.<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n \u0106enef je Turska rije\u010d, predpostavljam da znate što zna\u010di. Kao takva sve manje je u upotrebi, \u010dak ni moja stara majka je više ne upotrebljava. U predškolskom uzrastu, sje\u0107am se da sam \u0107enef zvao klozet. Onda je po\u010dela škola, morao sam nau\u010diti da je nekulturno klozet nazvati klozetom, i da se \u0107enef to jest klozet, sada zove WC. Teško mi je bilo prihvatiti, tu novu, meni tada tako stranu rije\u010d, ali morao sam. Nijesam nikako smjeo re\u0107i "dru\u017ee u\u010ditelju (tako smo ga morali oslovljavati, ja 7 a u\u010ditelj preko 50 godina!), mogi li u klozet", ve\u0107 "mogu li u WC". Eh, tih mojih tadašnjih dje\u010da\u010dkih muka. Ne bi ni tu kraj. \u010cim sam malo stasao i "WC" postade nekulturan. Po\u010devši izlaziti u lokale, kad dobijem nu\u017edu a ne znam dje je \u0107enef-klozet-WC, jedino kulturno pitanje konobaru je glasilo "izvinite, dje vam je toalet". Koji \u0107e biti slede\u0107i naziv ni ne naslu\u0107ujem. U moru reformi kod nas, koje non-stop traju, moj utisak je da su se \u0107enefi najviše reformisali. I da \u0107e se i dalje reformisati, uprkos tome što ta reforma nema nikakve veze sa agendom i SSP-om. Još jedan dokaz da sve reforme ne radimo po diktatu Evrope&Amerike.<\/p>\n Dvadeset i kusur godina sam zaposlen u istoj firmi. Tada, kada sam se zaposlio, u vremenu samoupravnog socijalizma, bilo je puno nezaposlenih. Ne kao sada kada nezaposlenih skoro da nema-po statistici. A statistika je \u010dudo. Skoro niko ne radi, bar legalno, a nezaposlenih skoro da nema. Tada, kada sam se ja zapošljavao postajali su neki konkursi. Veze su se uvijek podrazumijevale. Crnogorac bez veza-kakav je to Crnogorac? Ali pored tih veza postojao je i neki zakon, kriterijum o zapošljavanju. Kakav-takav. Na konkursu na kojem su tra\u017eili 6 radnika ja sam bio 18-ti na rang listi. Upornoš\u0107u koju mo\u017ee imati samo neki dvadesetogodišnjak, uz to idealista i borac, uspio sam preko nadle\u017enog suda srušiti konkurs tj. dokazati da je njih 16 rangiranih ispred mene, rangirano na nezakonit na\u010din. Tako sam dobio posao. U toj borbi su mi se svi sprdali, \u010dak i oni ku\u0107i su mi govorili "da se manem \u0107orava posla, da nemam šanse, da sve tako funkcioniše". Sudkinja na ro\u010dištu povodom konkursa izjavila da je zadivljena mojom upornoš\u0107u. I donijela presudu u moju korist. Alli to je kao što vidite, i ako mi vjerujete u ovo što pišem, nekad bilo mogu\u0107e. To što je nekad bilo, naziva se totalitarizam, ovo što je sada i gdje je tako nešto prosto nemogu\u0107e se zove demokratija. Novi radnici se primaju isklju\u010divo demokratski, po slede\u0107im kriterijumima: školski drug, prijatelj, prijatelj-prijatelja, kumovi, bra\u0107a, rodjaci, i iz kategorije ostala mnogobrojna rodbina-vijenci se ne prila\u017eu. \u010clanstvo se podrazumijeva. Molim vas da me poslije ovog poredjenja ne optu\u017eite da patim za socijalizmom. Ne patim, naprotiv. Još manje patim za demokratijom sadašnjeg tipa. <\/p>\n Da se ja vratim na \u0107enefe-toalete. U ovih, više od dvadeset godina mog sta\u017ea promijenilo se 4-5 direktora. Ve\u0107ina njih su bili direktori i u nekdašnjem totatiarizmu i sadašnjoj demokratiji. Direktovali su podjednako dobro i u onoj dirigovanoj ekonomiji i ovoj tr\u017eišnoj. Jednostavno, ljudi su svestrani i sveznani. Zajedni\u010dki imenitelj svima njima pored ostalog je i da su svi oni, na po\u010detku svog mandata, kao prvi poslovni potez reformisali tj.adaprirali \u0107enefe- toalete. Imamo 4 tj. 8 toaleta. 4 za dame, 4 za muskarce. \u010cim stigne novi direktor, znam da \u0107e do\u0107i radnici, di\u0107i prašinu i napraviti opšti mete\u017e, razbiti stare plo\u010dice, WC(toalet!) šolje, umivaonike… Staviti sve novo. Prvih, najviše 10 dana u njima \u0107e biti te\u010dnog sapuna, papirnih ubrusa. Sprema\u010dice \u0107e ih du\u017eiti i uredno postavljati. Poslije tih prvih 10 dana, nikad više. Do dolaska novog direktora i novog renoviranja toaleta. <\/p>\n Što \u0107e mi ova pri\u010da? Jeste malo \u010dudno zašto baš toaleti, al nije ništa strašno, za pri\u010danje tj.pisanje!<\/p>\n Ipak naveš\u0107u vam još par zanimljivosti i zajedni\u010dkih imenitelja. Uvijek se ispostavi da je izvodja\u010d radova na adaptaciji naših nikad \u0107enefa-uvijek toaleta, direktorov prijetelj. Poslednja adaptacija po mojoj procijeni (to se ne smije pitati) koštala je 25-30 hiljada eura. Toliko i o tenderima. Ne razumijem se u to.<\/p>\n Utiska sam da poslije tog prvog poslovnog poteza, direktori shvate da su se pomalo izblamirali zbog tako sitnog posla. U firmi koja je finajsijska rupa bez dna, slijede poslovi i sume od kojih boli glava. Prostor za manipulacije, mahinacije, ogradjivanja i pronevjeru u tim poslovima je neograni\u010den. Sre\u0107om, imamo poštene direktore. A i tenderi su tu, za svaki slu\u010daj, ako se slu\u010dajno polakome, pokleknu pred izazovom.<\/p>\n Ka\u017eu da nam odlazi direktor, da dolazi novi. Zar opet adaptacija toaleta? A tek što smo ih renovirali. <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nijesam nikako smjeo re\u0107i “dru\u017ee u\u010ditelju (tako smo ga morali oslovljavati, ja 7 a u\u010ditelj preko 50 godina!), mogi li u klozet”, ve\u0107 “mogu li u WC”. Eh, tih mojih tada\u0161njih dje\u010da\u010dkih muka.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57034","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57034","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57034"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57034\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57034"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57034"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57034"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}