Treba nam samo da se po\u0161teno i na miru poseremo, bez straha da \u0107e nam govna plivati oko ku\u0107e. Isto onako kako se decenijama, po\u0161teno, gradski oci seru na nas.<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Svake godine sve je toplije. Iako rodjeni Podgori\u010danin, što bi valjda trebalo da mi bude prednost u podnošenju vru\u0107ine, iz ljeta u ljeto one mi postaju nesnosne, nepodnošljive. Ogromnih topola koje nijesu davale tra\u010dku sunca da prodje uz Ribnicu, odavno nema, sasušile su se ili su posje\u010dene. Ni Ribnice više odavno nema, presuši polovinom jula. Suvo korito puno sme\u0107a ubija psihu, doprinosi osje\u0107aju još ve\u0107e vru\u0107ine, smrada, kataklizme. Nekad smo se cijelo ljeto kupali u njoj, preplivavali je, preronjavali. Kupali smo se od jutra do mraka, dok ne pomodrimo kao "futa" od zime, kako smo govorili, iako ni dan danas ne znam što je "futa". Unazad dvadesetak godina Ribnica nikad nije presušivala.<\/p>\n <\/p>\n Pro\u0107i trgom ili hercegova\u010dkom ljeti je kao pro\u0107i kroz ogromnu rernu. U onu predmugijevu hercegova\u010dku, sa ovalnim asfaltom i dubokim kanalima pored, bilo je milina pro\u0107i. Puna drve\u0107a pru\u017eala je onaj prirodan hlad i osvje\u017eenje kakav nijedan klima uredjaj ne mo\u017ee priuštiti. Od kada je pretvorena u uvozni mermer-beton sa ponekim usamljenim, jadnim, rahiti\u010dnim drvetom, postala je kao sve danas. Neprepoznatljiva, ru\u017ena, vrela do besvjesti. Cijena joj je pala za 30,50 \u010dak 70%. "Sale" na "sale". Na red je došla i Njegoševa. Posje\u010deni su ogromni i stari platani koji su joj davali šmek i rajsku hladovinu. Umjesto njih Mugi je kupio magnolije. Uvezao ih je \u010dak iz Italije. Kod nas valjda drve\u0107a nema, sve izgorjelo. Ili smo prebogati, pa nam mo\u017ee bit! Posje\u010di i uništi bolje i prepoznatljivo a kupi i izgradi novo i bezli\u010dno, to je trend kod nas u svemu. Pogotovo u "uredjenju" prostora.<\/p>\n <\/p>\n Prošlog vikenda je oko hiljadu ljudi , umalo napisah gradjana, što djece što odraslih, zatra\u017eilo pomo\u0107 od ljekara zbog stoma\u010dnih tegoba. Mnogo ve\u0107i broj se lije\u010dio sam, od istih simptoma. Sve ve\u0107i broj nas, prakti\u010dno primjenjuje onu maksimu "sam sebi svoj doktor". Po\u0107i kod naših doktora u ovakvom sistemu organizacije zdrastva zna\u010di duplo se razboljeti. Bila neka epedimija, izgleda? Samo izgleda. Rezultati se \u010dekaju 7 dana! Sedam dana naši laboranti, foliranti i sli\u010dni stru\u010dnjaci ne znaju uzrok epidemije. Pomislih, ovako paranoi\u010dan, što bi bilo, ne daj Bo\u017ee, da zavlada neka ve\u0107a epidemija sa nesagledivim poslijedicama? Vjerovatno sam opsjednut zapadnim filmovima, kako oni "u roku odmah" otkrivaju sve, obavijeste i upozore javnost, preduzmu mjere… Od epidemije, ni\u010dim izazvane(zvu\u010di poznato!), bilo je i koristi. Za proizvodja\u010de flaširanih voda. A i mi smo malo pogledali u blisku budu\u0107nost kada \u0107emo isklju\u010divo piti flaširanu vodu. Mogli smo, ako ho\u0107emo, shvatiti i da Mongolija, ovakva kakva je, ne mo\u017ee u EU. Mongolija je azijska zemlja. Mada sam siguran da i njihovi stru\u010dnjaci br\u017ee otkriivaju uzroke epidemija. <\/p>\n Nešto mislim, razmišljam, ovako neznaven, da Mugi one magnolije nije uvezao iz Italije tj.posjekao platane, mo\u017eda je mogao taj, ne mali novac(\u010duo sam da se radi o svoti od preko milion eura) ulo\u017eiti za kanalizaciju na Dra\u010du-maloj Kolumbiji. Ne tra\u017eimo da nam napravi jedan od 5 najavljenih bazena. Ni školu, nikad je nijesmo imali, a i što \u0107e nam? Zabavište! Ni ono nam ne treba. Djeca se kod nas zabavljaju drogom od malih nogu, takvo smo naselje. Ma ne treba nam ni dom zdravlja, ni igrališta, ni atmosferska kanalizacija, ni bolji pritisak vode, ni normalan elektri\u010dni napon. Treba nam samo da se pošteno i na miru poseremo, bez straha da \u0107e nam govna plivati oko ku\u0107e. Isto onako kako se decenijama, pošteno, gradski oci seru na nas. Zapjevali bi od sre\u0107e, kao Bora Djordjevi\u0107 nekad "pod poklopcem ispod šahta plovi moja braon jahta". Naše naselje je poznato po tome što osim gore navedenog, nema invalida, ni djece. Niti \u0107e ih imati. Planeri, koji su izgradili jedinu saobra\u0107ajnicu kroz naše naselje u poslednjih milion godina, ne zbog nas, ve\u0107 zbog potreba naselja "Konik" i "Stari aerodrom" a to je most preko "Dra\u010da" taj dio saobra\u0107ajnice jedino su ostavili bez rampi za invalide i bebe u kolicima. Mi smo kao neka crna rupa u centru grada. Bolje re\u0107i jedna velika septi\u010dka jama. Dra\u010da i stare varoši se sjete samo za 19-ti decembar. Tada \u017duti Serhatli\u0107 zapjeva "stara varoš da te Bog ubije", pokupe se svi Mugiji i domugijevci, sa Banjevi\u0107em (Mihajlom) u glavno-sporednoj ulozi. Pote\u010du im suze krokodilske. Staropodgori\u010dani im poslu\u017ee kao propagandni fil za sve\u010danost. Najedu ih, napiju, dobro nasmijani unajmljenim staropodgori\u010dkim klovnovima, ponosnim što su tu, sa tako "velikim" ljudima. Poslije se ovii vrate u svoju septi\u010dku jamu, drugi nastavljaju sa njihovim urbicidom grade\u0107i sve i svugdje, njih zaobilaze\u0107i.<\/p>\n <\/p>\n P.S.<\/p>\n Od bezbroj medija, sve nezavisnijih od nezavisnijih, ne nadje se nijedan da onu kameru, makar jednom, sa trga okrene prema Dra\u010du i Staroj varoši. Samo treba da je okrenu od pravca fontane prema jugu. Podese objektiv i snimaju, prave\u0107i reporta\u017ee tipa "vjerovali ili ne" ili "na samo 500 metara od trga". Momir Matovi\u0107 bi mogao napraviti dokumentarac bolji od svih dosadašnjih. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Treba nam samo da se po\u0161teno i na miru poseremo, bez straha da \u0107e nam govna plivati oko ku\u0107e. Isto onako kako se decenijama, po\u0161teno, gradski oci seru na nas.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57033","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57033","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57033"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57033\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57033"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57033"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57033"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}