{"id":57022,"date":"2008-01-04T13:14:37","date_gmt":"2008-01-04T13:14:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=1"},"modified":"2011-08-05T12:48:45","modified_gmt":"2011-08-05T10:48:45","slug":"skijanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/01\/04\/skijanje\/","title":{"rendered":"Skijanje"},"content":{"rendered":"<p>Recepcionerka ne zna na\u0161ki, samo Ruski! Poku\u0161avamo Enleski i Njema\u010dki. Ne zna, samo Ruski<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Malo je stvari koji zimski odmor mogu u\u010diniti tako lijepim kao boravak na planinskom, pravom, \u010distom snijegu. Ako uz to skijate, eto pravog osvje\u017eeenja za um i tijelo. Po\u0107i iz Podgorice ili sa primorja poslije dugih ki&scaron;a i memljivog juga na skijanju je pravi u\u017eitak, neopisivo zadovoljstvo. Za na&scaron; standard to zadovoljstvo je sve nedosti\u017enije. A tako je potrebno. Ipak, po\u0107i na oddan u Kola&scaron;in, malo skijati ili &scaron;etati po snijegu i popiti makar jedno kuvano vino ili kuvanu &scaron;ljivu je dostupno i nama obi\u010dnim smrtnicima.<\/p>\n<p>Godinama je to moj obi\u010daj. Taj dobar obi\u010daj mi je iz godine u godinu sve redji jer sam sve tanji sa finansijama.<\/p>\n<p>Moj dobar prijatelj, mlad momak, koji je prije nekoliko godina po&scaron;ao za Hrvatsku tamo se dobro sna&scaron;ao. Ne, &quot;dobro sna&scaron;ao&quot; u na&scaron;em smislu rije\u010di, koja obi\u010dno zna\u010di da je &scaron;pekulativnim poslovima npravio novac. Jednostavno momak zna svoj posao koji je malo neuobi\u010dajan, radi za nekog Austrijanca, vodi mu posao i ima &quot;pla\u0107u od dvije tisu\u0107e eura, pla\u0107en stan, mobtel i slu\u017ebeni automobil&quot;. E taj moj drug me na silu povede u Kola&scaron;in. Nemaju\u0107i dovoljno novca za \u010detvorodnevno u\u017eivanje na snijegu on je insistirao da snosi ve\u0107i dio mojih tro&scaron;kova. Ajde rekoh, pa \u0107u ti vratiti kad imadnem. Tipi\u010dno na&scaron;ki.<\/p>\n<p>On je do&scaron;ao jo&scaron; 24.12. ovamo da malo skija. Pro\u010ditao kako je skijali&scaron;te spremno, opremljeno. Svetsko a na&scaron;e. I da se otvara 25.12. Kako se nije otvorilo najavljenog datuma, da ne bi gubio vrijeme skoknuo je do Jahorine. Kada se vratio podjosmo na Jezerine-Kola&scaron;in.<\/p>\n<p>Bijo je 31.12.&nbsp; dan dugo odlaganog otvaranja skijali&scaron;ta. Sti\u017eemo na parking. Ispred sebe vidimo fantasti\u010dno uredjenu stazu. Ovo je bio nestvaran prizor. Staza je bila &scaron;iroko uradjena a sredjena kao najljep&scaron;i tepih. Zaigralo mi je srce od radosti. Godinama unazad sam i&scaron;ao na Jezerine, uvijek je bila pri\u010da kako je ove godine sve servisirano i uredjeno na najbolji mogu\u0107i na\u010din a svake godine je bilo sve gore i gore. Najzad prava stvar pomislih.<\/p>\n<p>Kao ovisnik od espresa rekoh sebi kako \u0107u najprije popiti espreso, dok \u0107e mi se pogled odmarati na planini prekrivenoj najbjeljijim snijegom i prekrasno uredjenoj stazi. Ali evo ve\u0107 prvog razo\u010darenja. Nijedan od dva lokala ne radi. Jo&scaron; se renoviraju iako je sezona po\u0107ela! No dobro, opro&scaron;\u0107eno. Mada \u0107e biti nezgodno jer se onda nemamo dje ni ugrijati poslije skijanja. A izuzetno je hladno.<\/p>\n<p>Sjedam na \u017eicu. Vidim da vozi istom brzinom kao i ranijih godina, tj. 20 minuta do vrha staze. Opa. Pa bilo je najavljeno da \u0107e i\u0107i tri put br\u017ee i da \u0107e se za 7 minuta stizati na vrh! Ovako je to mu\u010denje. Dvadeset minuta se smrzava&scaron; na \u017eici da bi se skijaju\u0107i spustio za 7-8 minuta. No neka, skijat \u0107e mo na &quot;Klju\u010d&quot;. Za na&scaron;e prilike super staza. Brzi tanjir sa brzom ali &scaron;irokom padinim. Ne radi ni on! Ve\u0107 se pitam za&scaron;to je onda ski-pas poskupio sa 10 na 20 eura. Toliko ko&scaron;ta u skija&scaron;ki centrima koje imaju nekoliko puta vi&scaron;e \u017eica i staza.<\/p>\n<p>Sjutradan 01.01.&nbsp; \u017eeljni skijanja a ne novih godina, opet smo medju prvim na stazi. O\u0107u da kupim ski-pas, samo jedan \u010dovjek je ispred mene. 10 minuta ne umiju da mu izdaju blok i ski-pas. Hvata me nervoza. Protestvujem i ka\u017eem da nijesam do&scaron;ao da \u010dekam i gubim vrijeme na izdavanje ski-pasa ve\u0107 da skijam. I pitam &scaron;to bi tek radili da je do&scaron;lo 500 ljudi kako zna biti uobi\u010dajno neradnim danima. PR menad\u017eer, valjda se tako zove to zvanje, mlada i &scaron;armantna dama mi ka\u017ee &quot;gospodine imajte razumijevanja, prvi je dan a radnici nijesu obu\u010deni za kompjutersko izdavanje ski &#8211; pasa&quot;! Razmi&scaron;ljam u sebi, \u010disto onako naivno &quot;pa nije prvi ve\u0107 drugi dan ali jeste prvi dan nove godine, vi novi vlasnici, pa ste mogli u \u010dast toga makar prvi dan nove godine dozvoliti gratis skijanje&quot;. Poslije 15 minuta dobih svoj ski pas za 20 euri\u0107a. \u017dicom podjoh do vrha. Kad tamo radi &quot;Klju\u010d&quot;. Superrrr.<\/p>\n<p>Radio je kratko. Pa se pokvario. Tako je bilo i ostala dva dana. a najava je bila da su sve \u017eice servisirane i besprekorne! <\/p>\n<p>Proradili su i oba lokala. Espreso 2 eura, \u010daj 2 eura, coca-cola 3,5 eura, limunada 5 eura. Prisjlela mi je kafa kad sam je platio 2 eura. Jo&scaron; krajnje lo&scaron;a, bez onog tosta na vrhu.<\/p>\n<p>Ako naru\u010di&scaron; \u010daj a sretnik si pa si medju prvim gostima, dobit \u0107e&scaron; ga u&nbsp; \u010dajniku. Kasnije mo\u017ee&scaron; dobiti samo toplu vodu u \u010da&scaron;i (ne vru\u0107u) i kesicu \u010daja. Imaju doma\u0107e i strane \u010dajeve. Kad ih pitate koje strane \u010dajeve imate odgovor&nbsp; je&nbsp; &quot;od mente&quot; &#8211; kraj izbora.<\/p>\n<p>Poslije 12h kada se stvori gu\u017eva, dok uhvatite konobara za narud\u017ebu treba vam 10 do 20 minuta i minimum pola sata dok se naru\u017eba donese. Ni&scaron;ta ne uveli\u010davam! Uz to, ako ste naru\u010dili kafu ili \u010daj, ohlade se u vremenu dono&scaron;enja. <\/p>\n<p>Skije ne mo\u017eete ostaviti na skijali&scaron;tu. Jo&scaron; to ne radi, ka\u017eu. Bit \u0107e. Ljubazno&scaron;\u0107u i predusjetljivo&scaron;\u0107u jednog radnika ski-centra su mi ostavili jednog dana skije da ih ne lomatam sa sobom.<\/p>\n<p>Ubrzo je po\u010deo da ispada i da se kvari i &quot;desni tanjir&quot;, poslije &quot;klju\u010da&quot; najbolji dio&nbsp; staze. I poslednjeg dana na&scaron;eg skijanja (03.01.) da se napla\u0107uje parking. <\/p>\n<p>O jo&scaron; nekim sitnicama i \u017ealosno-smje&scaron;nim situacijama neki drugi put. A bilo ih je koliko o\u0107ete. Npr. kada konobar (nijedan ne zna strani jezik) ka\u017ee jednom stranom gostu (dosta Rusa i Albanaca) &quot;I gou u gornji restoran pa moram da vam naplatim, 4 kuvana vina-12 eura&quot;. Ovaj ka\u017ee &quot;what&quot;? Konobar ponavlja isto, mlataraju\u0107i tako rukama da je zamalo o&scaron;amario jednog obli\u017enjeg gosta. Ili kada smo po&scaron;li u hotel &quot;Lipka&quot; na pi\u0107e. Recepcionerka ne zna na&scaron;ki, samo Ruski! Poku&scaron;avamo Enleski i Njema\u010dki. Ne zna, samo Ruski. Sjedamo da naru\u010dimo pi\u0107e, opet, konobarica ne zna osim Ruski. Dolazi druga, pa tek onda neki konobar koji zna na&scaron; jezik. Poslije du\u017eeg tj. uobi\u010dajnog \u010dekanja dobijamo narud\u017ebu. Pla\u0107amo dvije doj\u010d-kafe i d\u017ein-tonik okruglo 10 euri\u0107a.<\/p>\n<p>Sve u svemu, &scaron;to dalje od Kola&scaron;ina i skijali&scaron;ta Jezerine, moj vam je savjet. Prijatelj mi ka\u017ee. Nikad&nbsp; vi&scaron;e. Ojde on u &quot;lijepu njihovu&quot;, sav BEZAZEKNUT onim &scaron;to je vidio i do\u017eivjeo na skijanju. Kroz smijeh mi ka\u017ee da mu &quot;gore-tamo&quot;&nbsp; vjerovatno ne\u0107e vjerovati kako funkcioni&scaron;e i po kojim cijenama &quot;svetsko a na&scaron;e&quot; skijali&scaron;te. Ja sam kao \u010desto puta do sada bio postidjen, ali ne mnogo iznenadjen. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Recepcionerka ne zna na\u0161ki, samo Ruski! Poku\u0161avamo Enleski i Njema\u010dki. Ne zna, samo Ruski<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57022","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57022","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57022"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57022\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57022"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57022"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57022"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}