Sje\u0107anje me obavezuje da govorim da smo ranije bili drugi svijet, koji je disao, \u0161irio taj neophodan prtljag ljudskosti u kojem nam je bio zadatak da budemo bolji i sve bolji. Vjerujem da je tvoj ideja realizovana – jer kroz par komentara na vijest o smrti- svi su napustili tvoju smrt i oti\u0161li da te slu\u0161aju. <\/p>\n
Pi\u0161e: Ervina Dabi\u017einovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Vjerujem da je san onih koji kreiraju i stvaraju da njihovi proizvodi izme\u0111u ostalog vrijednog po nas I svijet, izvrše uticaja na nas, publiku da gledamo, upijamo i uzmemo – da zablista u ne\u010dijem \u017eivotu kroz odnos prema lijepom. Makar nam plu\u0107a prošire, makar sa nama podijele ideje, radosti, politiku, \u017eivot. Makar nau\u010de oko da gleda I uho da sluša vjetar, pomogne da artikulišemo mjesto sa kojeg sami govorimo. Idemo nekom svojom ulicom. <\/p>\n U osamdesetim, va\u017ean periodu mog \u017eivota, ve\u0107 potpunog ušivenog u jugoslovenski identitet, gdje su sve rijeke i planine, Jadran, gradovi, ljudi bili moj portret i krvotok, uzdu\u017e i popreko, prošetala je muzika koja mi je onako dovoljno digla adrenalin i napucala mi sliku, popela me na visoku potpeticu – novog upisa u \u017eenski identiteta- Del\u010deta, Idola, Šarla Akrobate, Ekaterine ocrtali su – novu, savremenu jugoslovensku \u017eenu, izašlu iz nepismenosti, upitanu, visoko obrazovanu, profesionalnu, oslobo\u0111enu, zahtjevnu, spremnu na izbore, spremnu na borbu za \u017eivot sa priznanjem bez pot\u010dinjavanja i eliminisanje mre\u017ee veza u koje su uranjale bake, majke, tetke…..<\/p>\n To je to mjesto s kojeg bi svako okretanje prema vrijednostima patrijarhata I zlo\u010dina, bilo vra\u0107anje natrag. Bio je to program. Re\u0107i \u0107e neko- za naivne, ali ja sam vojela taj neophodan po nas, šmek novog i emancipovanog- makar kao znak, kao signal. <\/p>\n U ostalom, kretanje unatrag mo\u017ee se samo ukoliko je ratno razaranje otvorilo kloaku iz koje je isplivao sav talog, svi sastojci odba\u010deni davno koji reflektuju stare slike, u spirali ljudskog razvoja, na koje se pozivaju samo oni koji tvrde da \u010duvaju vje\u010dne istine I nose kantare kojima se mjeri njihova zasluga pravedno. naqma se to dogodilo.<\/p>\n Pominjana ekipa se bavila svojim poslom i \u0107ejfom, crtaju\u0107i portret koji mi se svi\u0111ao mnogo više nego mnogi, zauzeli su zna\u010dajnu poziciju i zaštitili me od padanja u šund i ki\u010d, otvorili su ulicu na kojoj je bilo lako okrenuti visoku potpeticu uprkos svemu. I danas kada preslušam i pogledam video materijale, mislim kako smo nekad bili svijet- maker kroz pop-kulturu, koju o\u010digledno da nije u svoje dvorište uvrstila visokok kanonizovana kulturna avlija- što se pokazalo kasnije kada su politi\u010dari projektovali bazuke kojima su ga\u0111ana sva opšta mjesta našeg identiteta. <\/p>\n Isti su otvorili jazbine iz kojig se do danas emituje komercijalizacija, oparenje, preprodaja, kapitala sumnjiv koliko I politi\u010dki rejting, sklon krvavom profiterstvu I trgovini mesom I kostima. <\/p>\n Promicanje sadašnjeg muzi\u010dkog elana, koji bezgrani\u010dno trguje ratom I bolom zarobljenim prostorima, još jedan krug trafikovanja i nasilja ne\u010deg ru\u017enog- toliko ru\u017enog da me tjera u agresiju- makar da bijesno promijenim stanicu ili stranicu. Nepogrešivo odbrojava u ritmu truba I topova. Još uvjek. <\/p>\n Mnogo je tekstova napisano na tom fonu kako se politika i estrada zadnjih godina izboriše za neka nacionalisti\u010dka prsa, gdje \u017eene imaju samo jedan zadatak da budu meso za priplod i podkusurivanje i razmijenu, i kako se sada opet sa nekim politi\u010dkim vjetrovima tra\u017ei da se primitivni zvuk retušira – ne\u0107e više \u017euticu u muzici, ali ho\u0107e pare pevaljki, da se operu kriminalna prsa pred nekim ugla\u0111enim svijetom koji ipak I sam voli crvene tepihe. I pare makar bile i prljave, mjesto na balkonu, hine\u0107i prionicu- birokratizaciju i presvla\u010denje sistema u demokratiju koja le\u017ei na temelje pod\u010dinjenosti, izmima koje dobro kontroliše postkolonijalnim novcem. Naše gazde su svoje rekle. Gazde \u0107e zara\u0111uju i dalje prave\u0107i od tri\u010davih marioneta- od \u017eena dupe i sise- a od muškaraca nedorasle farbane dje\u010dake\/naduvane i nabildobvane svim i sva\u010dim- jedno je sigurno ti se vataju šaka više nego momci u moje vrijeme. I svega \u0107e toga biti više u razmjeri prema lošem. Poznato je što se desilo sa balkanskom kr\u010dmom. U njenom rušenju nestajalo je sve, poput oseke pojavio se balkanski sindrom koji \u0107e i danas tako egzoti\u010dno šizofren, zauzeti mjesto prethodnoj \u010daroliji i blagostanju, bezbri\u017enosti. <\/p>\n Vra\u0107am se na Del\u010du, dok i sada slušam- „Hajde polako, hajde lagano"- koji nije osvajao stadione na kojima je nacionalisti\u010dki bijes diktirao smrtovnice svima koji ne stoje sa njihovim fašizmom I zlo\u010dinima, nije dovodio popove izvan crkvenih dvorišta, osjetim onaj isti duh sigurnog ljudskog, plemenitog, onog što me navodi na nenasilje, solidarnost i povezanost me\u0111u ljudima. Osvajao je nas. <\/p>\n U današnjem ki\u010du i trbofolku, u kojem ne pronalazim ništa poznato sem opskurno, sa mukom pokušavaju\u0107i da izbjegnem te stupidozne tekstove, koji nikada nisu \u010duli za bosansku svedalinku niti za new wave nekadašnji, prepoznajem samo kriminal, nasilje, ubistva, politi\u010dke trgovine, pevaljke koje se razmjenjuju izme\u0111u vlada i kriminalnih svadbi- gdje potpredsjenici i premijeri kao i narko bosovi preprodaju i opredme\u0107uju naše \u017eivote kupuju\u0107i ih za male pare i mnogo robe koja se valja ulicama. U \u010demu da u\u017eivaju sem da ruše i udaraju u zidove današnji i sjutrašnji – koji nisu slušali ni Del\u010du ni Miladina.<\/p>\n Prve violine su uspjele- mi smo posustali- moja je odgovornost što mi se svijet srušio- zato me je vijest o Del\u010dinoj dodatno smrti rastu\u017eila. Više bih voljela da mogu da ka\u017eem- ide on sa nama dalje, bez obzira sa kojeg mjesta se obra\u0107a. Ostaje mi da se pitam kako iz te samozaljubljive pozicije, jugoslovenskog uobra\u017eenog, sada ve\u0107 pomalo bajatog identitetskog mjesta, da artikulišem tvoj I ostalih d\u017eokere prtljag, kada se vrijeme jednog dana umiri- kada uspori da si\u0111emo I sa balkanskog tla kao ponornica, izronimo sa onim što smo sa\u010duvali u tašnama za putovanje, u kojima je svaki tvoj I Mladenovi\u0107ev tekst manifest onda I sada.<\/p>\n Zahvalna sam što sam bila tu dok je radio to što je ostalo iza njega- i mnogih njemu sli\u010dnih- sje\u0107anje me obavezuje da govorim da smo ranije bili drugi svijet, koji je disao, širio taj neophodan prtljag ljudskosti u kojem nam je bio zadatak da budemo bolji i sve bolji. I da ako nisam zaustavila rat, makar dijelim znanje zašto je mogu\u0107 i danas. <\/p>\n Vjerujem da je ideja urbanog i emancipovanog, nenasilnog mogu\u0107a – jer kroz par komentara na vijest o smrti- svi su napustili tvoju smrt i otišli da te slušaju. Ostaje da radimo ono što nismo radili- da radimo na tome. <\/p>\n