Politici brisanja zlo\u010dina\u010dke pro\u0161losti suprostavlja se samo sje\u0107anje i svjedo\u010denje kada to neradiom obrazovanjem, vaspitanjem i procesom suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u<\/p>\n
Pi\u0161e: Ervina Dabi\u017einovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Jutros, voze\u0107i na posao, slušala sam radio. Uglavnom vijesti, pisanje štampa, uobi\u010dajeno ve\u0107 za jutarnje radio ili Tv programe. Vijesti smjenjuju jedna drugu, kao i dani. Ono što im je još zajedni\u010dko u poslednjih petnest godina, jeste to da se vijest briše kao i dan koji pro\u0111e. Nema više odjeka danima. Mislim na ljudski do\u017eivljaj. \u010citam to- nemam više kapacitete da kontejniram, sada samo brišem. Me\u0111utim, jutros sam pri\u017eeljkivala da se još neko vrijeme pominje kako je sudstvo u Crnoj Gori razrušilo pravni okvir kojeg upravo ono mora vrlo bri\u017eljivo da \u010duva i razvija. Da, mislim na osloba\u0111aju\u0107u presudu za deportaciju 1992. I tako, dok sam razmišljala, muzi\u010dko uredništvo radija izabralo je pjesmu, iz kultnog filma „Kosa" Miloša Formana- Aquarius. Prepoznaju\u0107i po\u010detne note, po\u010dinje da mi se penje neko uznemirenje, a o\u010di da mi se pune suzama. U trenutku sam pitala sebe – što mi je? Iako mi se u poslednjih par godina dešava da mi je teško zadr\u017eati suze na mnogo štošta, pokušavam da do\u0111em do sebe i racionalno objasnim što mi se dešava. Što je taj stari refren mogao tako da mi pokrene tugu? Vidim svoju majku ispred sebe, koja je umrla prije ravno deset godina, i prisje\u0107am se kako mi je ponekad znala u nekim raspravama kada bih se kriti\u010dki odnosila prema stvarnosti koja je bila makar za mene tada, bezbjedna da bezbjednija nije mogla biti, re\u0107i kako su joj talijanski crnokošuljaši zapalili ku\u0107u u Velikom ratu. Odakle ovo, i zašto baš to? Koja veza postoji izme\u0111u osloba\u0111aju\u0107e presude za deportaciju devedesetih, paljenja ku\u0107e moje majke u drugom ratu i jutrošnje kompozicije. <\/p>\n Nije ona jedina majka koja se sje\u0107ala ovakvih primjera, izgovarala ih a potom prekidala i \u0107utala, pla\u010du\u0107i. Nije mi bilo jasno što ona poslije toliko godina oplakuje. Trauma jeste, nije nikada ispri\u010dana do kraja, pa i da je ispri\u010dana- pominjala bi je. Me\u0111utim, ne bi plakala svaki put. Moja ratna trauma- od rušenja do deportacija na Balkanu, mi je pomogla da ove tako daleke ta\u010dke u prostor pove\u017eem. Moja majka nikada nije ispri\u010dala što je to za \u010dim pla\u010de. Mogli su to biti zidovi, soba, siguran prostor, zajedni\u010dki porodi\u010dni….Ali sam tek jutros shvatila zašto je plakala, i zašto ja jutros pla\u010dem. Taj \u017eivot koji je postojao prije paljenja ku\u0107e o kojoj je govorila moja majka, taj svijet koji je razoren i devastiran, taj vremenski hod, kontinuitet, zajedni\u010dki \u017eivot, sje\u0107anje na svoje sestre i brata, roditelje, mogu\u0107nosti, snove, \u017eelje, ambicije …..sve što \u010dini jedan \u017eivot i jedan svijet- prekinuti razvoj, progres, vrijeme koje je moglo da bude predvidljivo, sigurno, odre\u0111uju\u0107e…….njen li\u010dni razvoj. Šanse.<\/p>\n Vra\u0107am se na svoje suze, poslije ovog razgovora sa mojom majkom, i na svoj razrušeni svijet, na izgubljeni predvidljivi redosijed….na neki predvidljivi \u017eivot i na sadašnji haos u antisistemu kojeg \u017eivim, na razoreni profesionalni identitet, na rasturena opšta mjesta mog identiteta, na oduzeti jezik davno prije ovih današnjih rasprava koji je- na mjesto kada je dps- kadarovik ukinuo jezik koji sam u\u010dila u školi kojeg govorim i dana, kojeg niko ne pomenu u ovim današnjim pri\u010dama o jeziku… kada su po\u010deli da ubijaju ljude i ruše gradove. A vjerujem da ima još ljudi koji ga govore i koji su nevidljivi i popisu i realnosti, koji misle na razbijeni prostor i poubijane ljude. Vra\u0107am se na svoj prethodni \u017eivot u kojem sam osje\u0107ala i dijelila taj bezbri\u017eni jednostavni, mali i dostojan \u017eivot- i prekid devedesetih kada su nam obukli\/a šinjel kojeg su mi prekju\u010de opet stavili na le\u0111a- gomilu smrti, identite kriminalke i zlo\u010dinke. Kada su me ponovo pretvorili jednom odlukom suda u Crnoj Gori u ubicu. Izme\u0111u nas je i dalje smrt ljudi koje je ova dr\u017eava ubila. <\/p>\n Tuga, pla\u010d,uznemirenje, bespomo\u0107nost, nemanje akcije – to je nedovoljno. To je vra\u017eije nedovoljno. <\/p>\n Aquarius – Antiratne šezedesete dvadesetog vijeka- su vrijednosti na kojima sam podignuta. Konfor, poslijeratnog – makar trideset godina nakon drugog rata, neznanje, neispri\u010dane suze moje majke i njene ratne traume, iako sam o ratu u\u010dila u svom obrazovanju, onesposobile su me za akciju. Nije dovoljno uporno mi se ponavlja. Da je bar uspjela da mi ispri\u010da do kraja, da sam pitala da sam tra\u017eila odgovore, da sam prošla obrazovanje koje mi je dalo u zadatak da pitam ljude sa kojima \u017eivim što se desilo njima u rat!<\/p>\n A kako jutros re\u010de moja prijateljica, iako nije znala o \u010demu sam mislila, – djeca danas ne u\u010de o ratu na Balkanu, toga nema u njihovim knjigama, ne\u0107e znati nipo\u010demu da ga je bilo. Retuširamo prošlost, politikom zaborava. Nemamo kapacitete za odgovornost. Ostati praznina koju \u0107e na razli\u010dite na\u010dine popunjavati, kako ko stigne- ali zahtjeva da se ispri\u010da sve što se ovdje desilo, suo\u010diti se sa pitanjem sosptvene djece – gdje si ti bio\/la kada se to doga\u0111alo, što si radila….nema. Nema od strane sistema, nema od strane nas li\u010dno. Meni je bilo lako da razumijem da su mojoj majci neki ljudi nanijeli nepovratnu štetu- da li \u0107e moja djeca razumijeti da sam ja silom ove politike pretvorena u zlo\u010dinku \u010diji je napor da se ovaj prostor suo\u010di sa prošloš\u0107u bio nedovoljan i da su zbog toga u zoni rizika da ponove naš zlo\u010din. Te suze odjutros su pla\u010d za izgubljenim- za stanjem bez akcije. Za budu\u0107im zlo\u010dinom<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Politici brisanja zlo\u010dina\u010dke pro\u0161losti suprostavlja se samo sje\u0107anje i svjedo\u010denje kada to neradiom obrazovanjem, vaspitanjem i procesom suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u<\/p>\n","protected":false},"author":52,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57017","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57017","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/52"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57017"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57017\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57017"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57017"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57017"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}