Rekla sam prijateljici: \\”Zavr\u0161ih tekst\\”. \\”O \u010demu je?\\”- upita me ona. \\r\\nja ka\u017eem: \\” O Crnoj Gori, isplati i Monitoru. <\/p>\n
Pi\u0161e: Ervina Dabi\u017einovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n „ Šta god no\u0107as da zapevam vu\u0107i \u0107e na sevdalinku…..Re\u010de da se zove Bosna- \u010dudno ime za devojku..<\/p>\n Od kada su bratstva povela ratove na Balkanu na pomen Bosne, u meni po\u010dinje tjeskoba, kuglice u grlu, ponestaje mi vazduh i kre\u0107u suze. Ne znam tada što da radim sa sobom. Ne znam ni da li \u017eelim. Najradije ne bih ništa, gušila bi se tako do ujutro. Kaznila bih sebe, mo\u017eda ranije više nego sada jer sam u me\u0111uvremenu sumirala, da \u017eivim sa odgovornoš\u0107u za u\u010dinjeno i neu\u010dinjeno. I shvatila što mogu da uradim da prekinem tugu i pasivnost kada se mora djelovati protiv zla. Ja ne\u0107u da \u0107utim. I ho\u0107u da ka\u017eem \u010demu je Viši sud u Podgorici dao podršku. Presudio je na ime duševnih bolova 12000 eura Kusturici a da nije trepnuo, a MONITORU priprijetio zbog otvorenog suo\u010davanja sa prljavim vešom naših \u017eivota u devedesetim, priprijetio zatvaranjem. <\/p>\n Isto kao što je Apelacioni sud, opet u Crnoj Gori, presudu od \u010detiri ipo godine za pokušaj ubistva, preina\u010dio i oslobodio mladi\u0107a koji je svirepo izbo šest puta no\u017ee djevojku u Nikši\u0107u, jer, ustvrdio je da, bez obzira što je odbila njegovu ljubav, on nju i dalje voli i \u017eeli da se ona uda za njega! Taj sud mu vjeruje. Sud vjeruje!!! <\/p>\n Takav sli\u010dan sli\u010daj, u Kolašinu, završio je ubistvom, a po\u010dinitelj je bio oslobo\u0111en za pokušaj ubistva, prije toga. I njemu je sud vjerovao. <\/p>\n Dobro, dakle, duševni bolovi su za nekog naplativi a za nekog naj\u010deš\u0107e predigra poslije koje se ide u smrt.<\/p>\n Svejedno, društvo u kojem \u017eivimo o\u010digledno ima slijepu i selektivnu pravdu. Kakva je to onda pravda! To je slika pravde u Crnoj Gori koja je zaboravila na svoje najja\u010de adute- materijalne dokaze. Ako PRAVDA ne vidi jer su joj vezane o\u010di postoje fotografije koje svjedo\u010de o u\u010deš\u0107u grupe ili pojedinca, u jednom politi\u010dkom projektu, koji je vrlo sli\u010dan Hitlerovom, a koji je zaigrao svoju igru na Balkanu. <\/p>\n Ne dvojim, i Hitler je imao svoje umjetnike i filozofe. I veliki Martin Hajdeger nije ostao imun na misao o superiornosti nacionalnog ko\u017euha, bez imalo trunke saosje\u0107anja za patnju ne \/njemaca, misle\u0107i da je on bolji \u010dovjek jer nije spustio ru\u010dicu na nekoj od plinskih pe\u0107i u Dahau, Trebelinki….Tako i re\u017eiser „Sje\u0107aš li se Doli Bel“ ( to je jedini film kojeg je Kusturica snimio koji se meni svi\u0111a) HO\u0106E da nevidi vezu izme\u0111u novca za projekat i svog u\u010deš\u0107a, podignutih i spuštenih klapa za film, u balkanskom izdanji programa fašizma…Mo\u017ee li se to raditi a ne biti odgovoran. Mo\u017ee li se za\u017emuriti jer je kesa odriješena u zemlji u kojoj su narodne pare naj\u010deš\u0107e završavale na privatnim ra\u010dunima onih koji su rušili svaki element doju\u010derašnjeg prepoznatljivog mjesta našeg identiteta. Ne mo\u017ee –stigao je odgovor. Na \u017ealost odgovor nije stigao iz Crne Gore. Stigao je iz Bosne. Bosanci i bosanke \u0107e isplatiti Kusturicu, bosanci i bosanke \u0107e isplatiti Crnoj Gori za deportaciju muslimana iz Hreceg Novo, za Bukovice, za Kalu\u0111erski laz, za Morinj, za skidanje sa vozova, za ubijanje Bosne, za 1350 dana opsade grada Sarajeva. Za ono što smo u\u010dinjeli i za ono što smo propustili da uradimo. A Filozofiju- ne\u0107u da se mješam- ho\u0107u da predstavim kao NESLOBODU. <\/p>\n Odlukom Višeg suda u Podgorici ponovo smo DIGLI RUKE NA ve\u0107 ubijene…. <\/p>\n Mislim da ljudi iz Crne Gore znaju gdje je Bosna, da ih ima mnogo koji su u TAS-u kupli golfove jedinice, da se sje\u0107aju Enegoinvesta, da se sje\u0107aju Kladuše i svih proizvoda koji su dolazili iz tih fabrika. Da se sje\u0107aju tvornice „Klju\u010d“ iz Travnika….i inih da se sje\u0107aju osamdesetih i Olimpijade naravno i one zemlje u kojoj smo \u017eivjeli i osje\u0107ali je kao svoju, prije svih tamnih vilajeta i strana na kojima su bili njihovi i naši. I sve su to opšta mjesta našeg identiteta. I to je naša pri\u010da. Ili smo mislili da je naša. Ili mi imamo našu a oni svoju pri\u010du. <\/p>\n A onda „ Re\u010de da se zove Bosna – kakvo \u010dudno ime za devojuku“ otpjeva Djordje pa „Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani.“…“Osta ovaj stari kompas u grudima….“. Bosna nam dade jedan jedini odgovor na \u0107utanje, da se mo\u017ee i preko smrti, da se mo\u017ee i uspravno, da se mo\u017ee na veliko…..<\/p>\n Naravno da ja znam da 12000 eura jeste perfidan i moderan na\u010din da se zatvore usta MONITORU. Ali ne samo njemu. Svima koji misle. Svima koji ho\u0107e. I NIJE PRVI PUT. I ovo je lukavije od šipki i palica…nedodirljivo a u\u010dinkovito. U bijelim rukavicama u društvu bjelih kragni. Izgleda da \u0107e nas \u0107utanje nad\u017eivjeti? Viši sud u Podgorici to zna. <\/p>\n „ Njine brige još me brinu dok se spremam ku\u0107i u tu\u0111inu“- Ja ne\u0107u da \u0107utim. <\/p>\n Izme\u0111u našeg \u010du\u0111enja i odgovora kojeg je poslala Bosna stoji vrijeme rata, istina o ratu, pravda nedu\u017enih, izbjegavanje da se suo\u010dimo sa zlo\u010dinima koje smo po\u010dinili, ono što smo propustili, program rata i njegov plan, etni\u010dko \u010diš\u0107enje, rušenje, ku\u0107a, mostova, silovanje \u017eena, djeljenje nagrada za mir onima koji su vodili i osmislili ratove, koji su sprovodili svoje planove i programe, stoje groblja i smrti, paljevine i „ljudske o\u010di koje me sada više plaše nego vu\u010dije“, stoji zlo\u010din i gubitak da kao odrasli i zreli ljudi razumijemo i priznamo koja je naša uloga bila u Balkanskom- Bosanskom loncu. <\/p>\n Ustvari uopšte nisam iznena\u0111ena što bosanskohercegova\u010dki kulturni RADNICI imaju inicijativu kao ova. Odlu\u010dili su da nas podsjete na to da je u gradu Sarajevo postojalo \u010ditavo jedno naselje koje se zvalo naselje Solidarnosti. Odlu\u010dili su da nas kolektivno i pojedina\u010dno riješe amnezije, ovo se mora vidjeti, ovo moramo znati, ovako se to radi ljudi. Odlu\u010dili su da nam ka\u017eu da 1350 dana opsade glavnog grada BIH ima veze sa nama. <\/p>\n Sada niko ne mo\u017ee da ka\u017ee da nije znao. Nadam se da su oni\/one koji su donoijeli odluku o isplati u saznanju, da je nekada i re\u017eiser bio dio sveopšte bosansko- jugoslovenske pri\u010de, da su ga voljeli, da je lajt motiv iz pomenutog filma „svakog dana u svakom pogledu napredujem“ ostao u uhu mnogih, da je bilo dovoljno da se zbog nekih priznanja i mi osje\u0107amo DOBRO, ponosno, dostojanstveno. Da smo dijelili…DA…Evo i sada dijelimo.<\/p>\n I danas, kao i ju\u010de, neke stvari ostaju iste.. Ili se radi o vrijednosti. Pri\u010da nije nepoznata. Poruka je jasna. <\/p>\n Dodajem, va\u017eno je kako \u0107emo \u017eivjeti sa sobom nakon iskustva devedesetih na BALKANU. <\/p>\n Naposlijetku, to MONITOR javno govori svakog dana. Kriti\u010dki um i ljudsko poštenje su potencijali ljudske vrste, mjesto koje ka\u017ee mo\u017eemo mi to bolje.. Viši sud to zna. Ljudi to znaju. MONITOR ima to mjesto.<\/p>\n I nastavljam Djordje je to bolje artikulisao od mene…“Šta god no\u0107as da zapevam vu\u0107i \u0107e na sevdalinku.“<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Rekla sam prijateljici: “Zavr\u0161ih tekst”. “O \u010demu je?”- upita me ona.
\nja ka\u017eem: ” O Crnoj Gori, isplati i Monitoru. <\/p>\n","protected":false},"author":52,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-56996","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56996","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/52"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56996"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56996\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56996"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56996"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56996"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}