Staja\u0107emo. Jer je to granica izme\u0111u Crne Gore ratni\u010dke i one mogu\u0107e, one od nade i radosti. Ko \u0107e to uraditi ako ne\u0107emo mi…..<\/p>\n
Pi\u0161e: Ervina Dabi\u017einovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n „A šta tebe \u010deka, Gospodine Grade u ovoj no\u0107i bratske krvomutnje, dok krvnici mirno svoj posao rade?…..Ne daj Bo\u017ee da se steknu moje slutnje"<\/p>\n Vitomir Vito Nikoli\u0107<\/p>\n Jutro obla\u010dno. Ulazim u auto i šaljem poruku da kre\u0107em. Sve je mokro. Nisam \u010dula kišu da je padala ali sino\u0107 je more bilo uznemireno. Duvao je vjetar s mora. Taj isti vjetar lagan i dobar koji \u010dini da se bolje osje\u0107am, ponijela sam sa sobom. <\/p>\n Danas Podgorica treba da \u010duje glas iz daljine, iz Bosne. Za to treba snage. <\/p>\n Danas, \u0107e Predsjednik Crne Gore biti suo\u010den sa situacijom da primi goste na svom pragu. Nadam se da ne\u0107e biti kao pred Crnogorskom ambasadom u Sarajevu. Ambasada je imala je zatvorena vrata za \u017ertve i porodice onih \u010dije kosti NN le\u017ee rasute po Bosni ponosnoj. Tako smo je nekad zvali. To je još jedan u nizu odgovora vlasti i dr\u017eave Crne Gore od devedesetih na ovamo. <\/p>\n Neki drugi glasovi su prepoznati u Crnoj Gori, tako da su Zdravko Grebo i Bakira Hasen\u010di\u0107 upravo taj drugi glas Crne Gore ovlastili da se u njihovo ime vrate priznanja za mir koja im je dodijelila Internacionalna Liga humanista proteklih godina. Vjerovali onda u drugi glas u Bosni, vjeruju i u drugi glas u Crnoj Gori. Oni \u010duvali radost u Bosni i vjeruju da svuda ima ljudi koji \u0107e sa\u010duvati radost ma što bilo.<\/p>\n Predsjednikova vrata su bila zatvorena kao i ona u ambasadi. Hodam i mislim na pismo koje je poslala Nada Dabi\u0107, jedan od \u017dena u crnom na mail- Hiljadu ru\u017ea za hiljadu za hiljadu \u017ertava. Piše Nada:<\/p>\n <\/p>\n " Krenule smo 25.05. Stasa, Violeta, Ljilja, Senka, Nevzeta, Ulma, Milos i ja, na obelezavanje jos jednog mesta zlocina. Jos jedno nase „ dezurstvo u solidarnosti…….<\/em><\/p>\n …. Iz pravca Uzice na ulasku u Visegradu bosnjacko groblje. A po njemu kao bulke, drvena obelezja sa natpisima: NN 324; NN 197 kosti; NN 69 kosti. Tek tada saznah da kosti znace da nema DNK bliznjih, zivih rodjaka, svi su ubijeni. Kada ces nepoznata sestro prestati biti NN 186?! Kada cu moci da ti odam ljudsku pocast, da ti kao zrtvi besmislenosti odam postovanje, a da ne budes bezimena?!<\/p>\n ….. Sedimo u basti kafica i pijemo okrepljujucu kafu sa prvim porodicama koje su stigle automobilima. Prelepa Sabina, apsolventkinja biologije, smiruje svoju majku, koja mi kroz suze objasnjava da policajac koji sedi suprotno od nas (a tako se kabadahijski smeje) zivi u njenoj kuci. "Znas, Bona, ovde ti je devedeset druge bio sabirni centar Crvenog Krsta. Kaze da sam ja tada potpisala da dobrovoljno napustam moj grad i moj dom. A sta sam mogla- muza mi ubili, pa sam sa tri svoje kceri morala otici. Sta sam drugo mogla?!" Suze joj klize niz bolno i umorno lice, okrece glavu pomalno stidno jer je pokazala svoju bol. A iza nas dva idiota, krmpalije, gledaju u nas praznim ubilackim pogledom. Jedan od njih sa bradom rukom pokazuje da ce je skratiti za glavu. Izbegavamo incident jer smo u svakom pogledu inferiornije od njih…..<\/p>\n „ drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra" <\/em><\/p>\n Dodajem, Predsjedni\u010de beskrajno slijepilo dobra. Duga kolona smrti. <\/p>\n Predsjednikova vrata nijema i zatvorena. Iza stakala i na prozorima vire neki ljudi. Jedno od ljudskih u\u010denja jeste prepoznati zlo. To je izuzetan zadatak kojem nas u\u010de naši prvi u\u010ditelji. Stojimo pred vratima ove vlasti koja je Bosnu razarala i pretvorila u bezimena humka…napadima, odlukama za rat koji se vodi za mir, ne donošenjem odluka da se ne ide u te ratove….<\/p>\n Stanovništvo Crne Gore pretvoreno u brojku od 90 %, kao vojnici pomaga\u010di, sau\u010desnici, posmatra\u010di, nijemi podr\u017eavaoci i spava\u010di dok su nicale NN humke, razaralo je mr\u017enjom. I razoreno je mr\u017enom. Ne mo\u017ee da se ne vidi zlo. \u0106utanje je zlo. Zatvaranje o\u010diju pred zlom nas zlu pribli\u017eava. Predsjedni\u010de, Vaša vrata su zatvorena!!!!!!!!! Sa prozora vire neki ljudi. Došli smo Vam na prag.<\/p>\n Ostavili smo pred vratima priznanja. Stajali kao na sahrani. Beskrajna tuga me je prelila onako, duga\u010dka od Sarajeva do Podgorice. Sarajevo u mom krvotoku i Podgorica u mojoj nadi. U tim koordinatama se kotura nešto li\u010dno. Stajali smo jer se jedino tako ne ponavlja prošlost. Stajali smo, jer se stajati mora. Ko \u0107e ako ne\u0107emo mi. Nikada ne\u0107emo znati koliko nas je zaista stajalo.<\/p>\n U tim koordinatama su i Vito, i Mak Dizdar, I Sidran i Selimovi\u0107…..i Marko Darinkin….i Nada. I svi mostovi….srušeni i izgra\u0111eni. Stajali smo pred zatvorenim vratima. Znam da je to granica izme\u0111u jedne i druge Crne Gore. One ratne… i one nejake ali mogu\u0107e. Ipak mogu\u0107e. Staja\u0107emo. <\/p>\n 28.05 2007<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Staja\u0107emo. Jer je to granica izme\u0111u Crne Gore ratni\u010dke i one mogu\u0107e, one od nade i radosti. Ko \u0107e to uraditi ako ne\u0107emo mi…..<\/p>\n","protected":false},"author":52,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-56989","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56989","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/52"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56989"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56989\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56989"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56989"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56989"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/em><\/p>\n