Usamljanost \u010desto bocne prstom na\u0161e sje\u0107anje. Ne\u0161to je pokrenulo moja, ne znam \u0161to ali nije bilo slu\u010dajno sigurna sam. Na pisa\u0107i stol spusti mi datum: 10 septembar 1994 godine. evo \u0161to se krije iza njega. <\/p>\n
Pi\u0161e: Ervina Dabi\u017einovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Razmišljate li ponekad koliko je stvari ostalo u talogu spremno da bude zaborav. Što smo sve zaboravili i koga? Ova naknadna pitanja mu\u010dila su me i ovaj tekst \u0107e biti dio te muke.<\/p>\n Pade mi na pamet ju\u010de da potra\u017eim u gradskoj \u010ditaonici poeziju Vitomira -Vita Nikoli\u0107a. I stvarno, prona\u0111oh dvije knjige tamo pomenutog autora. Jedna je zbirka njegovih pjesama -Poslednja pjesma, a druga posthumni izdata knjiga – S kraja na kraj zaborava. A tamo, zaboravljene rije\u010di koje šapu\u0107emo ili vrištimo u nekom trenu kad se „sunce nad nama predomisli". Odakle umrli pjesnik, novinar i nepomenik? Nije slu\u010dajno, za\u017eeljeh se topline. I nije slu\u010dajno zbog 10 septembra. <\/p>\n „Sonja, iza\u0111i da skitamo, ima ludu \u017eelju ve\u010deras da lutamo". Koliko puta sam ovo izrekla ili su mi rekli. Skilali ne skutali. Ali sam sigurno lutala uvjek kada mi se neopozivo javljala \u010de\u017enja za putevima, prijateljima i prijateljicama, ljubavima ili samo\u0107i. Naslanja se on tu i na onog drugog ljubimca rije\u010di- Cesari\u0107a koji je pozivao na isto kada pada kestenje po asfaltu. Zašto ovi \u010dasovi. Zato što samo\u0107a i bliskost i jesu kupka u kojoj pronalazimo novu snagu za ustati, za razumjeti. Vito me tjera da se dr\u017eim za ruku sa starim prijateljima, mjestima u kojima sam prebivala i ostavljala svoje ljudske tragove. Dovede me na mjesto male sre\u0107e. Još više sa tom sudinom ljuboputnice koja je oduvjek zamišljala polijetanje ptica u sopstvenom koraku. U Boki ima izreka „Vozi ka Fra Frane" a nastala je povodom napora jednom asteni\u010dnog \u010dovjeka da doveze barku po velikoj neveri do kraja. Stalno se \u010dekalo da fra Frane posustane ali nije. Zato je puk u njegovim veslima vidio uvjek Inominata. Tako i Vito Nikoli\u0107 putem pa s kraja na kraj u neki nevidio. Osje\u0107am i svoje korake i \u010dujem po kamenu isto to što opisuje hod \u010dovje\u010diji. <\/p>\n I mam \u010demu da zahvalim umrlom pjesniku. Bio je u našoj nesre\u0107i 15. aprila 1979. Opet nešto iz zaborava, reklo bi se ono što boli pa ga izbjegavamo. Zemljotres i trauma koju sam savladavala, a za vrijeme balkanskog pokolja obnavljala. Vita je boljelja naša bol i strah i bezizalaz u hrpi kamenja. Pisao je i bio tu jednako šokiran kao svi mi prirodom i snagom. Bio je nijem pred primjerom starca i djevoj\u010dice. Starac djevoj\u010dici skre\u0107e misli sa ranjenog grada i njenog straha podsje\u0107aju\u0107i je na macu od koje mu je obecala ma\u010de. Mila Kape koji je umro od pogleda na teško ranjeni grad. Kad ne mo\u017eeš da povjeruješ da si vidio to što jesi kad znaš da to nisi trebao da vidiš. Poigrala se priroda s ljudskim \u017eivotom i rukama. Vitove o\u010di su zurile a pero pisalo o danima koji se nigdje en pominju makar na taj dan da zahvalimo \u017eivotu što nam je tada prošao kroz iglene uši. Ono što nije znao je da \u0107e nad Dubrovniko njegova misao biti misao Mila Kape.Tako u „No\u0107 sa Dubrovnikom pisanoj 11-12 nov. 1991 godine pjesnik re\u010de: „ A što tebe \u010deka, Gospodine Grade, u ovoj no\u0107i bratske krvomutnje, dok krvnici mirno svoj posao rade?…Ne daj Bo\u017ee, da te steknu moje slutnje". Mile pred silama prirode Vito pred silama \u010dopora. I još smo u \u010doporu i još nam tvoje slutnje šapu\u0107u. <\/p>\n Mnogo \u010dega sam se sjetila, i na mnogim mjestima sam sjela da predahnem. Valjda ljudski \u017eivoti i tome slu\u017ee. Zastadoh. Zastadoh i pred datumom 10. septembar 1994. godine i spomenuh nepomenika. I ono što jeste pravi pomen jeste pjesma iz radionice pjesnika.<\/p>\n Intime<\/strong><\/p>\n No\u0107as tako \u017eelim da me neko voli,<\/p>\n pregršt ne\u010dije nje\u017enosti mi treba<\/p>\n no\u0107as \u0107u sve da zaboravim i prebolim<\/p>\n i da se vratim u naru\u010dje neba.<\/p>\n Ja sam bio kafanski i više ni\u010di, <\/p>\n i bio pust i prezren- ne\u017eeljen ko grobar<\/p>\n No\u0107as bi htio sebi- dje\u010daku da li\u010dim<\/p>\n i da mi opet ka\u017eu kako sam dobar.<\/p>\n <\/p>\n Vitomir- Vito Nikoli\u0107 (1034- 1994)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Usamljanost \u010desto bocne prstom na\u0161e sje\u0107anje. Ne\u0161to je pokrenulo moja, ne znam \u0161to ali nije bilo slu\u010dajno sigurna sam. Na pisa\u0107i stol spusti mi datum: 10 septembar 1994 godine. evo \u0161to se krije iza njega. <\/p>\n","protected":false},"author":52,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-56982","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56982","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/52"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56982"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56982\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56982"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56982"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56982"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}