Ljudi se trude, upinju se godinama, nadaju\u0107i se da \u0107e na nekom imaginarnom rezervoaru smisla biti zakrpljene rupe i da \u0107e on \\'dr\u017eati\\’<\/p>\n
Pi\u0161e: Du\u0161ko Vukovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Najmla\u0111i brat je na vojnom otpadu kupio rezervoar za vodu od materijala koji je u osnovi imao gumu i dopremio ga u porodi\u010dnu seosku ku\u0107u. Vodu za pi\u0107e smo, uz pomo\u0107 potisne pumpe, dobijali iz bunara na livadi ispod ku\u0107e, ali je, zbog neizdašnosti izvorišta u sušnom periodu, bilo uputno uhvatiti i rezerve kišnice s krova, koja bi slu\u017eila za pranje. <\/p>\n Rezervoar nije isproban prije kupovine, tako da nijesmo znali da li je uopšte sposoban da dr\u017ei vodu. Ja i brat koji je kupio rezervoar smo iskoristili prvi ljetnji pljusak, iznijeli rezervoar na plato ispred ku\u0107e, hvatali vodu s krova u razne sudove koji su bili pri ruci i sipali u rezervoar. <\/p>\n Bilo je toplo, i to što smo se kvasili nije nam smetalo. Zasmetalo je ocu, koji u onome što su radili njegovi odrasli sinovi nije prepoznao ozbiljan poduhvat, nego infantilnu, ‘zaludnu igrariju koja ga je ljutila. <\/p>\n Pljusak nije trajao dugo, pa rezervoar nijesmo uspjeli da napunimo, ali je, \u010dinilo nam se, to sasvim dovoljno za provjeru njegove upotrebne vrijednosti. <\/p>\n Rezervoar je ostao ispre ku\u0107e, a brat i ja smo ušli da se presvu\u010demo i \u010dekamo na rasplet. Izvana je banuo otac, sa podrugljivim smiješkom na usnama. <\/p>\n "Znate li \u0111e vi je rezervoar?", pitao je. <\/p>\n Nijesmo znali odgovor, ali po na\u010dinu na koji je pitao znali smo da je rasplet krenuo u krivom smjeru. <\/p>\n Plato na kome se nalazio rezervoar bio je blago nagnut, pa se voda – što se od nje onako te\u010dne moglo i o\u010dekivati – prelila u dio na manjoj nadmorskoj visini. Ovla\u017eena trava je pripomogla da polupun rezervoar otkliza dvadesetak metara ni\u017ee. <\/p>\n Da ne bi ispalo da je Stari bio u pravu, na brzinu sam smislio naravou\u010denije za moj i bratov uzaludni posao. <\/p>\n "Znaš li ti, Stari, onu kinesku poslovicu o uzaludnom poslu?", pitao sam ga. <\/p>\n Nije me udostojio odgovora, ve\u0107 je \u010dekao, izaziva\u010dki. <\/p>\n "Onaj ko u \u017eivotu nije uradio nijedan uzaludan posao, kao da nije ni \u017eivio", lupio sam, parafraziraju\u0107i neki mudroserni iskaz koji ima veze sa smislenoš\u0107u pisanja poezije u mladosti.<\/p>\n Danas sam se, ko zna zbog \u010dega, sjetio ove zgode iz porodi\u010dnog \u017eivota. Mogu\u0107e zbog 100 dana od formiranja nove vlade i zbog osja\u0107aja besciljnosti i uzaludnosti koju sve \u010deš\u0107e zati\u010dem na licima prijatelja\/prijateljica, poznanika\/poznanica. Ljudi se trude, upinju se godinama, nadaju\u0107i se da \u0107e na nekom imaginarnom rezervoaru smisla biti zakrpljene rupe i da \u0107e on ‘dr\u017eati’, ali se dešava onako kao u mojoj porodi\u010dnoj pri\u010di. <\/p>\n Na ‘kuknjavu’ koja je, svojevremeno, pro\u017eimala jednu raspravu u ljubljanskom Mirovnom inštitutu, u kojoj sam i sam u\u010destovao, ponudio sam nešto druga\u010dije nategnutu optimisti\u010dku smjernicu, citiraju\u0107i marksiste revizioniste – Cilj nije ništa, kretanje je sve.<\/em> <\/p>\n Našoj montanjarskoj prirodi, me\u0111utim, ne godi ova vrsta didaktike, jer toj prirodi godi da u toku jednog dana izvede juriš, izvojuje pobjedu i okiti se medaljama. Ako tako ne bude, o svemu što radi misli iz perspektive onoga ko radi ‘zaludan posao. U toj ‘zaludnosti se legu frustracije i besplodna, (samo)destruktivna ogor\u010denost.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljudi se trude, upinju se godinama, nadaju\u0107i se da \u0107e na nekom imaginarnom rezervoaru smisla biti zakrpljene rupe i da \u0107e on ‘dr\u017eati’<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-56974","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56974","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56974"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56974\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56974"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56974"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56974"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}