Zaboravljaju svi, naravno, ali je mnogo bitnije imati u vidu da na tu slabost najvi\u0161e ra\u010dunaju prevaranti i oni koji su nesposobni da se suo\u010de sa samima sobom i kriti\u010dki prevrednuju vlastito iskustvo<\/p>\n
Pi\u0161e: Du\u0161ko Vukovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Dešava mi se sve \u010deš\u0107e da sretnem osobe iz minulih \u017eivota \ud83d\ude42 (ovo minulih nemojte ozbiljno shvatati) koje nijesam dugo vidio. Javljam se, rukujem, popri\u010dam i o\u010dajni\u010dki pokušavam da se sjetio o kome je rije\u010d. <\/p>\n Dobro, imam ja godina i to mo\u017ee biti opravdanje za zaboravnost. No, dešava se to i mla\u0111ima, kao što se dešavalo i meni dok godinama nijesam u zube gledao. Ali ne \u017eelim o tome da divanimo, ve\u0107 o ne\u010demu drugom. A to drugo je va\u017enost konteksta za prepoznavanje i razumijevanje. Va\u017eno je to svima, a posebno onima koji se profesionalno bave onim što je minulo, kakvi su, recimo, moje kolege novinari i istori\u010dari, pri \u010demu prvi, prema jednoj definiciji (novinarstvo je prva skica istorije), prethode drugima.<\/p>\n Kad sam obe\u0107avao koleginici iz jedne ovdašnje redakcije da \u0107u joj iza\u0107i u susret i izdvojiti, prema vlastitoj procjeni, nešto pozitivno i negativno iz godine na izmaku, imao sam utisak da se svih zbitija iz 09-te mogu sjetiti u tili \u010das. <\/p>\n Mantrak! <\/p>\n Godina je duga, doga\u0111aja puno. Znam ja da su oni pohranjeni negdje u centralnoj kosmi\u010dkoj memoriji, ali treba ovu moju linkovati sa tom i izabrati pouzdan pretra\u017eiva\u010d.<\/p>\n Šta tek re\u0107i kad se jedna pomno\u017ei sa 20 i kusur godina, nabijenih dramatikom i gustinom zbivanja. <\/p>\n Nedavni jubilej Monitora<\/em> <\/em>(1000-ti broj) , <\/em>u kome sam sara\u0111ivao od prvog broja i u kome sam profesionalno bio anga\u017eovan kao novinar tri godine, ponukao me je da se zarovim u papirnatu i digitalnu dokumentaciju vlastitog hroni\u010darenja ovdašnjeg politi\u010dkog i svakojakog drugog \u017eivota. Bio sam iznena\u0111en saznanjem da sam mnogo toga o \u010demu sam svjedo\u010dio potisnuo u zaborav, baš kao i neke osobe sa kojima sam bio u kontaktu tokom nekih od nastavaka \u017eivotnog feljtona. <\/p>\n Zaboravljaju svi, naravno, ali je mnogo bitnije imati u vidu da na tu slabost najviše ra\u010dunaju prevaranti i oni koji su nesposobni da se suo\u010de sa samima sobom i kriti\u010dki prevrednuju vlastito iskustvo.<\/p>\n Zbog toga su, prepoznavanja i razumijevanja radi, uvijek va\u017ene one dodatne informacije koje obezbje\u0111uju da slika doga\u0111aja i li\u010dnosti bude što vjerodostojnija i da se pribavi kontekst koji obezbje\u0111uje razumijevanje. A razumijevanje je posebno va\u017eno onima koji su stasali docnije i koji su toga razumijevanja \u017eeljni.<\/p>\n I da završim citatom iz knjige koju sam dobio na poklon od tri drage osobe koje sam nekad podu\u010davao vještini novinarskog zanata.<\/p>\n "Kontekst je \u010desto najva\u017enija stvar u vijestim. O svakom doga\u0111aju mo\u017ee se relativno lako izveštavati u pogledu iznošenja golih \u010dinjenica – govor u kome je to i to re\u010deno, toliko i toliko ljudi je poginulo u eksploziji bombe, odr\u017ean je sastanak sa takvim i takvim ishodom. Ono što im daje zna\u010denje jeste kontekst: naravno, izabrani kontekst bi\u0107e odlu\u010duju\u0107i za na\u010din na koji se predstavljaju gole \u010dinjenice – koji \u0107e delovi govora biti citirani, ko su bile \u017ertve i ko su osumnji\u010deni za eksploziju bombe, ko je šta kome i zašto rekao na sastanku". <\/p>\n Citat je iz knjige D\u017eona Lojda "Šta mediji rade našoj politici". Toplo preporu\u010dujem.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zaboravljaju svi, naravno, ali je mnogo bitnije imati u vidu da na tu slabost najvi\u0161e ra\u010dunaju prevaranti i oni koji su nesposobni da se suo\u010de sa samima sobom i kriti\u010dki prevrednuju vlastito iskustvo<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-56962","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56962","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56962"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56962\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56962"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56962"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56962"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}