Slano. Boksit. Prva ustani\u010dka puška… <\/p>\n
Neeeeeee tamo.<\/p>\n
Ne mora samo more biti slano. Slanim zovu i jedno od vješta\u010dkih jezera kraj Nikši\u0107a. <\/p>\n
Boksit?<\/p>\n
E, nije to onaj crveni boksit što ga kopaju u brdima iznad \u017dupe nikši\u0107ke. Ovaj je bijel i ima ga u Bijelim poljanama. Sada ga, doduše, niko ne kopa.<\/p>\n
Prva ustani\u010dka puška?<\/p>\n
Pomislili ste na Vir Pazar, jel tako? \u010cevljani vele da je prva ‘Trinaestojulska’ na okupatore opaljena kod njih.<\/p>\n
Dakle?<\/p>\n
Vitalac – Slano jezero – Bro\u0107anac – Bijele poljane – Ubli \u010cevske – Lastva \u010cevska – \u010cevo – Velestovo – Markovina – Zagara\u010d – Komani – Beri – kud koji… <\/p>\n
Biciklisti\u010dka tura snova. <\/p>\n
![\"Bicikla](\"http:\/\/www.pcnen.com\/images\/27\/ka_lovcenu2.jpg\")
<\/p>\n
Od Vitalca, pa preko brane koja ne da Slanom da iscuri u livadsko zelenilo, i dalje uz Bro\u0107anac, zagrijavaju se i biciklo i jaha\u010deve noge. Pogled na Nikši\u0107 muti, sablasno razvu\u010den na zracima jutarnjeg sunca, dim iz nekadašnjeg ponosa crnogorske industrije. Pred nama je uspon, uporan u svojoj ispravnosti i protegnutosti, ali postavljen taman \u0111e treba. <\/p>\n
<\/p>\n <\/a><\/p>\n Ništa od surovosti kraškog predjela nije se moglo vidjeti u ne\u0111elju 1.juna. Kamenjar se š\u0107u\u0107urio pod prolje\u0107nim zelenilom listopadnog drve\u0107a. Ljudski \u017eamor od Bro\u0107anca do Ubala \u010devskih se s puta \u010duo na tri mjesta – i uvijek je bio na grobljima. <\/p>\n "Naj\u017eivlje je na grobljima", prokomentarisao je biciklisti\u010dki dvojac – ja i Boris (Raoni\u0107).<\/p>\n Kad se razminu Bijele poljane, to\u010dkovi se sve \u010deš\u0107e zaigravaju, obradovani darovima nizbrdice i, mooooo\u017eda, siluetom Lov\u0107ena u daljini.<\/p>\n \u010cevo nije ravno kao u pjesmi, niti je u njemu \u017eivo kao što bi dolikovalo negdašnjem opštinskom centru i tazbini bivšeg Gospodara crnogorskog. <\/p>\n Ispred kule Vukoti\u0107a se vijao crveni barjak, a u kafanici ispred koje smo odmarali bicikla i optere\u0107ivali \u017eeludce lakom hranom iz ruksaka i hladno\u0107om kafanskog ‘Nikši\u0107kog piva’, \u010duli smo pri\u010du o rutavom Belgijancu, turisti – pješaku, i o tome da je Vojislav Koštunica od Damjanovi\u0107a s \u010ceva.<\/p>\n Biciklima se s \u010ceva mo\u017ee put \u010cekanja i Cetinja, ali i na drugu bandu – ka Danilovgradu i\/ili Podgorici. Ovo drugo je bio naš izbor. <\/p>\n Ispostavilo se da nije bilo umjesno moje upozorenje da ne pijemo drugo pivo, jer \u0107e nam pasti u noge. Mo\u017eda je ono i palo, ali to nogama nije smetalo da savladaju blagi uspon (slava projektantima starih puteva) i dokopaju se ta\u010dke sa koje po\u010dinje beskraj spuštanja, koje smo prekidali u par navrata fotografisanja radi i jednom radi gašenja \u017ee\u0111i vodom iz bistijerne. Pa\u017enju na nju nam je skrenuo \u017euti kamion natovaren drvima, koji nas je koji minut ranije razminuo. ‘\u017duti’ nam je preprije\u010dio put, a posada je natezala iz crijeva koje se spuštalo niz liticu. <\/p>\n <\/p>\n <\/a><\/p>\n Blagosloven neka je onaj što je bistijernu u stijeni Gara\u010dkoj sagradio i vodu lednu u njoj za putnika namjernika sa\u010duvao.<\/p>\n U Berima, kod mosta na Sitnici, broja\u010d kilometara je pokazivao da smo pedalali 77 km. Meni je do Zabjela trebalo još sedamosam. <\/p>\n P.S.<\/p>\n Boris je sugerisao da ubacim još koju fotku i, evo, to \u010dinim.<\/em><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n