{"id":56929,"date":"2011-07-03T21:40:40","date_gmt":"2011-07-03T21:40:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=1"},"modified":"2020-03-26T12:17:45","modified_gmt":"2020-03-26T11:17:45","slug":"povratak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/07\/03\/povratak\/","title":{"rendered":"Povratak"},"content":{"rendered":"

Maailma on jalleen tasapainossa ja sydameni on paikallaan… <\/em>
\nIli u prevodu: Svijet je ponovo u ravnote\u017ei, a moje srce na mjestu..<\/em>.<\/p>\n

”Pisanje romana je \u010din koji podsje\u0107a na svla\u010denje. Drugim rije\u010dima, to je svojevrstan striptiz: pod svjetlo\u0161\u0107u bestidnih reflektora djevojka sa sebe svla\u010di odje\u0107u i postepeno otkriva skrivene dra\u017ei. Isto tako, kroz romane romanopisac javno razgoli\u0107uje svoju intimu. Ipak, u tome ima izvjesne razlike. Jer pisac ne otkriva svoje skrivene dra\u017ei, kao \u0161to bez snebivanja \u010dini vragolasta i drska djevojka; on iznosi na vidjelo svoje demone koji ga mu\u010de i salije\u0107u, kao i nostalgije, zgrje\u0161enja ili gri\u017eu savjesti, dakle najru\u017eniji dio sebe. Osim toga, izvode\u0107i striptiz, djevojka je na samom po\u010detku sasvim obu\u010dena da bi na kraju ostala sasvim naga; za razliku od nje, romanopisac je na po\u010detku sasvim nag, ali se potom postepeno obla\u010di dok na kraju ne bude sasvim obu\u010den…”<\/p>\n

K'O OD MAJKE RO\u0110EN<\/strong> Tako bi bilo lijepo napisati ove re\u010denice bez navodnika, zar ne.\u00a0 Ali da biste zaista vi bili njihov autor, potrebno je prije toga da zadovoljite nekoliko sitnih uslova: da se recimo rodite u Peruu, pa da \u017eivite pola \u017eivota u Parizu, da napi\u0161ete mnogo izvanrednih\u00a0 romana, pozori\u0161nih komada, eseja, pri\u010da… I da pored svih drugih, silnih nagrada dobijete jo\u0161 ”samo” i onu Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost. \u00a0E tek onda na tastaturi va\u0161eg lap topa ne bi morali da se mu\u010dite tra\u017ee\u0107i\u00a0 ”\u0161ift i dvojku” (kako li se ovdje kucaju znaci navoda?)\u00a0 ve\u0107 bi bilo dovoljno da se potpi\u0161ete ispod tih nekoliko re\u010denica va\u0161im punim imenom i prezimenom – Mario Vargas Ljosa. \u00a0Ako bi, naravno, pristali da se tako zovete.<\/p>\n

I ba\u0161 kao \u0161to Ljosa ka\u017ee, i sam \u0107u u ovom tekstu o povratku iznijeti ”svoje demone koji me salije\u0107u” i ne zamijerite mi \u0161to \u0107u na samom po\u010detku biti sasvim go – ko od majke ro\u0111en, a kako pri\u010da bude odmicala navla\u010di\u0107u dio po dio robe na sebe\u00a0 i upristojiti se da ne bi morali da sklanjate pogled i da se crvenite u licu…<\/p>\n

U jednom od mnogobrojnih intervjua koje je dao novinarima nakon \u0161to je stigao u Itaku, Odisej – tada ve\u0107 interplanetarno poznat – na pitanje da li se njegovo rodno mjesto izmijenilo za posljednjih dvadeset godina i \u0161ta je na njega ostavilo najja\u010di utisak, kazao je da je Itaka uglavnom ostala kakva je i bila.<\/p>\n

– Tu i tamo je ne\u0161to novo izgra\u0111eno, ali ve\u0107ina stvari koje pamtim je na istom mjestu. Ono \u0161to je mene mnogo vi\u0161e iznenadilo je Penelopina figura.\u00a0 Ugojila se skoro petnaestak kilograma od kad se nijesmo vidjeli. Pravo da vam ka\u017eem jedva sam je prepoznao.<\/p>\n

Tako vam je to sa povratcima. Svaki sa sobom nosi izvjesnu ljepotu rizika i zagonetku\u00a0 – a \u0161ta ako sve ne bude onako kako o\u010dekujemo?<\/p>\n

Pa, ukoliko sve ne bude onako kako Vi o\u010dekujete u ovom tekstu, isklju\u010divi krivac sam Ja. Malo sam se udaljio od javnog pisanja (iako tajno nikad nijesam prestajao to da radim) i zaboravio neke stvari… \u00a0Sigurnost i vjera u sebe (koji su me mo\u017eda nekad krasili) malo su poljuljani. Od tuda \u0107e ovaj tekst obilovati drhtavim re\u010denicama, re\u010denicama koje strijepe i uzmi\u010du pred va\u0161im strogim pogledima, stide se i pla\u0161e, ”zbrda \u00a0– zdola” konstrukcijama, nepovezanim milsima itd. itd…<\/p>\n

A kako i ne bi, kad sve one nijesu otkrivale svoju nagost pred \u010ditaocima pune dvije i po godine…<\/p>\n

Naime, toliko je pro\u0161lo od kada se ”upokojila” dnevna novina ”Republika” za koju sam svojevremeno pisao. Ma ne ona italijanska ”La Republica” (ta je jo\u0161 dobrodr\u017ee\u0107a), ve\u0107 ova na\u0161a – ”Tra – la – la Republika” kojoj, kako su ”doktori” utvrdili, nije bilo spasa i umrla je poslije ”duge i te\u0161ke bolesti”.<\/p>\n

Mislim da sam je dovoljno\u00a0 ”\u017ealio” (i pre\u017ealio) i da je vrijeme korote pro\u0161lo, pa sada mogu kao svaki po\u0161teni udovac kona\u010dno da se vratim u \u017eivot i ponovo ”o\u017eenim” za neki drugi medij! Naravno, ako me iko bude htio.<\/p>\n

A za\u0161to ne bi?<\/p>\n

Nijesam ja lo\u0161a prilika i optimista sam po tom pitanju.<\/p>\n

Borhes je u nekoj od pri\u010da ili pjesama ”izrodio” termin ”vedri pesimista”. To mi se jako svidjelo i prisvojio sam ga. Ali sa druge strane Alber Kami ka\u017ee:<\/p>\n

”Legitimno je biti pesimista na metafizi\u010dkom planu, gdje ne mo\u017eemo ni\u0161ta da u\u010dinimo ali smo obavezni da budemo optimisti na istorijskom planu gdje sve zavisi od nas! ”<\/p>\n

Sad \u0107u sam sebi malo da oponiram. Kad gledam televizijske intervjue ili ih \u010ditam u \u0161tampi, nikako mi se ne dopada kad se intervjuisani prave va\u017eni i po\u010dnu da citiraju velike pisce, filozofe, politi\u010dare (dobro, njih manje – vi\u0161e). Uvijek pomislim, pa to je, brate, tvoj intervjuu, tu je bitan tvoj stav i sud, a ne da nam dokazuje\u0161 koliko si na\u010ditan i pametan koriste\u0107i se tu\u0111im formulacijama. Te rekao ovaj, rekao onaj… Dokle?<\/p>\n

A sad, primje\u0107ujete, upravo ja to radim. Te Ljosa, te Borhes, te Kami… Who is the next? \u00a0Na kraju ne\u0107u zavrijediti pravo da se potpi\u0161em ispod ro\u0111enog teksta. Ali upozorio sam vas – to je ta nesigurnost. Ka\u017eu (o ne, opet to ka\u017eu? ko ka\u017ee?) da kad jednom nau\u010di\u0161 da vozi\u0161 bicikl – nikad vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 to da zaboravi\u0161. Jeste, ali kad ponovo sjedne\u0161 na bicikl poslije du\u017ee vremena, ne ide sve glatko, malo se klimata\u0161 – \u010das na jednu \u010das na drugu stranu. Mo\u017eda je potrebno u po\u010detku da te neko i pridr\u017eava dok se ”ne vrati\u0161 u sedlo” a smatram da nije sramota ni prika\u010diti one pomo\u0107ne to\u010dki\u0107e. Tako si siguran da ne\u0107e\u0161 pasti.<\/p>\n

Sli\u010dno je i sa pisanjem. Tako shvatite i ovo kori\u0161\u0107enje citata u tekstu.<\/p>\n

Oni su kao ”pomo\u0107ni to\u010dki\u0107i” koji mi ne daju da padnem, i dok god su tu siguran sam da ovaj tekst ne\u0107e ”dota\u0107i dno”.<\/p>\n

A ja vam, evo,\u00a0 obe\u0107avam\u00a0 da \u0107u ih vremenom sam ”otka\u010diti” kad opet budem siguran u Svoje Rije\u010di i kad se potpuno ”vratim u sedlo”…<\/p>\n

KOPA\u010cKE, GETE, DRES…<\/strong> A vratio se nedavno i Stevan. Koji Stevan? Kako koji? Pa Joveti\u0107 naravno. Od februara – marta, kada je prema najoptimisti\u010dnijim prognozama sporstkih ljekara najavljivan njegov povratak na zeleni teren iz nedelje u nedelju is\u010dekujem kad \u0107u mu pro\u010ditati ime u startnoj postavi Fiorentine. Ili makar na spisku ”rezervista”. Ali ni\u0161ta! Te\u0161ka povreda, koja ga je cijelu sezonu odvojila od terena, jo\u0161 nije bila dovoljno sanirana, \u00a0i rok za povratak je prolongiran.\u00a0 Iskreno, u jednom trenutku sam pomislio (s obzirom na tada\u0161nju krizu rezultata Fiorentine) da (trener) Mihajlovi\u0107 ne\u0107e ni imati tu \u010dast da ga stavi u tim, ve\u0107 \u0107e nesretnog Mihu ”\u0161utnuti” sa klupe prije nego se Joveti\u0107 vrati.<\/p>\n

Nemojte krivo da me shvatite, s obzirom na kvalitet koji posjeduje, Joveti\u0107u sigurno ne trebaju privilegije sa klupe i kod bilo kog trenera, kada je spreman, on bi imao zagarantovano mjesto u timu. Ipak, kad ti je trener jedan od ”na\u0161ih” Stevanova skromnost i nenametljivost ne bi predstavljale manu nego vrlinu. Sje\u0107ate li se samo utakmice u kojoj je Joveti\u0107 odre\u0111en da \u0161utira jedanaesterac, a onda su mu Vargas i \u0110ilardino prosto oteli loptu iz ruku, ”vade\u0107i o\u010di” jedan drugom ko \u0107e da bude glavni izvo\u0111a\u010d. Prandeli (svaka njemu \u010dast na funkciji selektora Italije) tada je samo neautoritativno posmatrao \u0161ta se de\u0161ava, pu\u0161taju\u0107i da se ”sporni detalj” rije\u0161i sam od sebe. E to kod Mihe ne bi moglo:<\/p>\n

– Ej ti mali \u00a0Crnogorac – viknuo bi on sa klupe. \u0160to ih pu\u0161ta\u0161 da pucaju, nije ti ih majka rodila! Uzmi tu loptu i daj gol, a oni \u0107e \u0161utirati (malo) sjutra na treningu…<\/p>\n

Zato sam jedva \u010dekao (i jo\u0161 \u010dekam) da vidim kako \u0107e ”viola” funkcionisati sa Mihom (na klupi) i Stevanom (na terenu).<\/p>\n

Na kraju sezone Mihajlovi\u0107 nije oti\u0161ao (ovo sa prelaskom u Inter su \u010dar\u0161ijske pri\u010de!?!) ali ni Stevan (jo\u0161) nije zaigrao u ljubi\u010dastom dresu, bar ne na zvani\u010dnoj utakmici. To je uradio u njemu, svakako dra\u017eem, crvenom dresu u posljednjih dvadeset minuta utakmice Crna Gora – Bugarska, u groznici (junske) subotnje ve\u010deri.<\/p>\n

Koliko god \u010dudno zvu\u010dalo, taj njegov povratak ve\u0107a\u00a0 je pobjeda za Crnu Goru (i za sav fudbalski svijet) nego da su na\u0161oj reprezentaciji na tabeli grupe\u00a0 ”G” upisana sva tri boda u susretu sa nekada\u0161njim isto\u010dnim susjedima.<\/p>\n

Zbog takvih igra\u010da kao \u0161to je Stevan, prosto se obo\u017eava najva\u017enija sporedna stvar na svijetu.\u00a0 Jer takvi igra\u010di ne igraju fudbal, oni se igraju fudbala.<\/p>\n

Postoji u portugalskom jeziku izraz (koji su osmislili Brazilci) ”toque de pelota” \u0161to u prevodu zna\u010di pipnuti<\/em> loptu.<\/p>\n

Evo kako Ljosa (da, ponovo on!) to obja\u0161njava:<\/p>\n

”… taj izraz zna\u010di da igra\u010d prima loptu i dodaje je saigra\u010du bez zadr\u017eavanja, jedva je dotaknuv\u0161i vrhom kopa\u010dke, tek toliko da je uputi u pravcu koji najvi\u0161e odgovara njegovom timu. Ali taj glagol ozna\u010dava i kako igra\u010d dr\u017ei loptu ”u nogama”, bez udaranja, jedva je ”pipkaju\u0107i”, dakle kudikamo le\u017eernije i gipkije nego \u0161to iko o\u010dekuje da se mo\u017ee izvesti nogama… Kao da\u00a0 se neka neobi\u010dna, zanimljiva i fascinantna veza uspostavlja izme\u0111u lopte i tih vje\u0161tih nogu: skakutava saradnja, ritmi\u010dna koketerija,\u00a0 \u010darobno razumijevanje… ”<\/p>\n

E Joveti\u0107 zaista umije da ”pipne” loptu. I ne samo da je pipne. On je jedan od rijetkih fubalera dana\u0161njice sa oreolom \u010darobnjaka. Ako smo bez njega remizirali sa Englezima na Vembliju, onda sa njim u timu, u Podgorici, u oktobru, mo\u017ee biti sva\u0161ta… \u0160ta? Skepti\u010dni ste. Pa mislio sam da smo se ve\u0107 dogovorili u vezi optimizma… Uostalom, Joveti\u0107 je Engleze ve\u0107 dobijao. A dati Liverpulu (do nedavno najuspje\u0161nijem klubu Premier lige) dva gola i to u Ligi \u0161ampiona nije ”cats cough”.<\/p>\n

Dobro se sje\u0107am da mi je tog dana stigao SMS od prijatelja (ina\u010de velikog navija\u010da Liverpula) da bi iskreno volio da Joveti\u0107 postigne pogodak ali da Liverpul na kraju pobijedi. Odgovorio sam mu, da Stevan ne\u0107e posti\u0107i jedan, ve\u0107 dva gola!<\/p>\n

Sajt goal.com. analiziraju\u0107i statisti\u010dke podatke i formu igra\u010da oba tima, prije pomenute utakmice naveo je imena dvojice igra\u010da na koje treba posebno obratiti pa\u017enju. Naveo je imena jednog Rumuna i jednog \u0160panca: Adrijan Mutu \u00a0(Fiorentina) i Fernando Tores (Liverpul). Oni su nazna\u010deni kao najve\u0107a potencijalna opasnost za protivni\u010dke golmane i kvota da \u0107e posti\u0107i gol na njih je bila ubjedljivo najni\u017ea. Ispostavilo se, me\u0111utim, da portali www.goal.com i ”www.moj.prijatelj.com” nijesu ba\u0161 uspje\u0161ni prognozeri. Zapravo moj prijatelj je bio djelimi\u010dno uspje\u0161an.\u00a0 A ja, nije da se hvalim, stoodstotno… Na semaforu stadiona ”Artemio Franki” poslije 90 minuta igre pisalo je: Fiorentina – Liverpul 2:0 (Joveti\u0107 Stevan – 28’ i 37’).<\/p>\n

I to je za sada, pored onog dvome\u010da protiv Bajerna i mo\u017eda me\u010da protiv Sportinga iz Lisabona, Joveti\u0107ev evropski me\u010d karijere… Ali ne zadugo. Ve\u0107 od jeseni, bi\u0107e prilike za nove spektakularne utakmice. I novu ”skakutavu saradnju, ritmi\u010dnu koketeriju,\u00a0 \u010darobno razumijevanje” ovog sjajnog mladi\u0107a i fudbalera…<\/p>\n

KRALJEV GOVOR ZA RODE I SLAVUJE…<\/strong> Kada vam po zavr\u0161etku finalnog me\u010da na londonskom Central Court – u, hirur\u0161ki precizno ugraviraju ime na onom impozantnom peharu (\u0161to ga blagosilja kraljica) s pravom postajete kralj ne samo Vimbldona, ve\u0107 i nezvani\u010dni prvak svijeta u tenisu.<\/p>\n

Ako takvu stvar ponovite \u0161est puta onda jo\u0161 nijeste Pit Sampras, \u00a0ali mo\u017eete biti – hmmm? –\u00a0 recimo – Rod\u017eer Federer, \u0161to i ne zvu\u010di tako lo\u0161e.<\/p>\n

Ipak preloman je taj peti osvojeni Vimbldon. Jer nakon njega slijedi ”krunisanje”.<\/p>\n

Naime, onom teniseru kome pet puta po\u0111e za rukom (ili reketom) da pobijedi u vimbldonskim finalima, organizator turnira (umjesto krune) poklanja u trajno vlasni\u0161tvo – bijeli smoking.<\/p>\n

Kralj bijelog sporta u bijelom smokingu…<\/p>\n

U ljeto te 2007. godine kada je Federer osvojio peti Vimbldon za redom, svi moji uku\u0107ani bili su jako uzbu\u0111eni a moja tetka je zaplakala… Sa suznim o\u010dima do\u010dekala je trenutak kad \u0107e vidjeti svog heroja u bijelom smokingu…<\/p>\n

Federer je jo\u0161 ranije bio pretedent na presto ispisav\u0161i neke od najljep\u0161ih stranica teniske istorije, ali je i pored mnogo osvojenih pehara, tek u tom ”travnatom” duelu sa Rafaelom Nadalom – zamona\u0161en.<\/p>\n

Svojim pona\u0161anjem na terenu (i van njega) zaslu\u017eio je sve po\u010dasti.<\/p>\n

I kako to obi\u010dno i biva sa kraljevima – kada mu je taj presto prvi put uzdrman od mladog \u0161panskog imperatora i kad je pored ve\u0107 tradicionalnih poraza na \u0161ljaci, izgubio od njega i me\u010d na travi, Federer se po\u010deo zaista pona\u0161ati kao pravi\u00a0 kralj.<\/p>\n

Dr\u017eao je sve vi\u0161e ”kraljevih” govora (za medije) a sve manje onih poslije osvojenih titula. Kritikovao mlade nadolaze\u0107e snage, ra\u010dunaju\u0107i Nadala za jedinog ravnopravnog takmaca ali ipak stavljaju\u0107i i dalje sebe u prvi plan. A onda poslije jednog finala (\u010dini mi se u Melburnu?) kada je shvatio da je Nadal neuni\u0161tiv, Federer je zaplakao kao moja tetka.<\/p>\n

Ma \u0161ta zaplakao, zaridao je priznaju\u0107i po prvi put da je drugi igra\u010d na svijetu (i mo\u017eda bi tu i ostao da nije bilo Nadalove te\u0161ke povrede).<\/p>\n

Rod\u017eer Federer je danas tre\u0107i igra\u010d svijeta ali po ocjenama mnogih stru\u010dnjaka\u00a0 i bivi\u0161ih teniskih \u0161ampiona (posebno one ”sveznalice” Vilandera) bio je prvi kandidat za osvajanje londonskog pehara.\u00a0 Svi oni su o\u010dekivali\u00a0 ”povratak kralja” koji bi u slu\u010daju da je osvojio jo\u0161 jedan londonski trofej postao sedmostruki \u0161ampion Vimbldona.<\/p>\n

Ako vam ka\u017eem da sam prognozoriao da Federer ove godine ne\u0107e osvojiti taj vimbldonski pehar, opet mi ne\u0107ete vjerovati… Dodu\u0161e, bio sam uvjeren da \u0107e ispasti u polufinalu, ali on me je preduhitrio…<\/p>\n

Izgleda da je do\u0161lo je vrijeme novih vladara… Kralj je mrtav, \u017eivio kralj!!!<\/p>\n

Izvinjavam se unaprijed \u0161to \u0107u na kraju intimizirati ovaj tekst ali smatram da je neophodno da pomenem jo\u0161 dvije (li\u010dne) stvari:<\/p>\n

”Bijeli smoking” (ni nalik onom Federerovom) nosila je i glavna medicinska sestra sa ginekolo\u0161ko – aku\u0161erskog odjeljenja kada je prije neki dan mom bratu od ujaka i njegovoj divnoj supruzi stavila u naru\u010dje jedno savr\u0161eno malo stvorenje – dje\u010daka Vasilija. Eto vratile su se rode i u dom Mitrovi\u0107a…<\/p>\n

…A jo\u0161 jedna ptica odnedavno ponovo slije\u0107e na moj prozor. Ne mogu vam sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i je li to slavuj ili ne, jer nikad je nijesam vidio. Samo je tako s vremena na vrijeme \u010dujem kad iza zavjese zapjeva\u00a0 neku svoju – izuzetno veselu i dragu pjesmu. I od te pjesme odmah mi se popravi raspolo\u017eenje, pa sve da sam tog dana mra\u010dan kao filmovi Mikelan\u0111ela Antonionija.<\/p>\n

Jednom sam poku\u0161ao da razgrnem zavjesu i da je bar na tren vidim, ali \u010dim sam to uradio ona je odletjela. Vi\u0161e se ne usu\u0111ujem da kvarim \u010daroliju i skriven iza zavjese slu\u0161am njenu bo\u017eanstvenu pjesmu.<\/p>\n

Ali jedno vrijeme je nije bilo. Mislio sam da je zauvijek nestala i da njenu pjesmu nikad vi\u0161e ne\u0107u \u010duti. Otvorio sam prozor i gledao prema jugu – kamo uglavnom lete i otkuda dolaze sve obi\u010dne ptice. Ali ova ptica je sve, samo ne obi\u010dna…<\/p>\n

Ostavljao sam na prozoru mrvice svojih radosti i svojih tuga, ne bih li je namamio da opet do\u0111e. Ali nije dolazila…<\/p>\n

A onda odjednom kao kroz \u00a0koprenu sna opazio sam siluetu kako dolije\u0107e sa mjesta na kom je jutro upravo porodilo sunce. Sa istoka…<\/p>\n

I ptica je ponovo sletjela na moj prozor i zapjevala…<\/p>\n

Jedna stara finska izreka glasi:<\/p>\n

Maailma on jalleen tasapainossa ja sydameni on paikallaan…<\/p>\n

Ili u prevodu:<\/p>\n

Svijet je ponovo u ravnote\u017ei, a moje srce na mjestu…<\/p>\n

***
\nKao \u0161to vidite, sad sam pred vama skoro potpuno obu\u010den i znam da je vrijeme da idem. Samo bih vas jo\u0161 zamolio na kraju da mi dodate moj \u0161e\u0161ir i \u0161tap pa \u0107u kao \u010carli \u010caplin onim \u010duvenim, smije\u0161nim hodom odmah odgegati iz kadra…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Milo\u0161 MILA\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1123,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-56929","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56929","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56929"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56929\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287271,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56929\/revisions\/287271"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56929"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56929"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56929"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}