{"id":54803,"date":"2009-12-11T11:41:43","date_gmt":"2009-12-11T11:41:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=54803"},"modified":"2009-12-11T11:41:43","modified_gmt":"2009-12-11T11:41:43","slug":"i-ko-bi-rekao-da-je-tu-nekada-mogao-biti-zatvor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/12\/11\/i-ko-bi-rekao-da-je-tu-nekada-mogao-biti-zatvor\/","title":{"rendered":"I ko bi rekao da je tu nekada mogao biti zatvor?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Vladimir Nedovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Kad sam svojevremeno na PCNEN-u pro\u010ditao vijest<\/a> da se Crna Gora našla na listi National Geographic Travelera<\/em>, na kojoj je 50 svjetskih destinacija koje u \u017eivotu treba obavezno posjetiti, odmah sam naru\u010dio tri primjerka papirnog oktobarskog izdanja. Kad je pošiljka stigla, i kad sam na naslovnoj strani ovog broja ugledao Sveti Stefan, osje\u0107aja su bila pomiješana kao za\u010dini u nekom kvalitetnom brodetu od uliganja. No ‘ajmo redom.<\/p>\n

National Geographic Traveler<\/em> je odabrao 50 mjesta koja se ne bi smjela propustiti, pore\u0111avši ih u pet kategorija: Gradske sredine, Divlji predjeli, Otkriveni raj, Neukro\u0107ena priroda <\/em>i Svjetska \u010duda<\/em>. Crna Gora se našla u ovoj \u010detvrtoj grupi (Country Unbound<\/em>), opisanoj kao kolekcija mjesta gdje su \u010dovjek i priroda u harmoniji kreirali mnoštvo slikovitih predjela. Definitivno nešto što bi se moglo re\u0107i za nekadašnju Crnu Goru, onu sa fotografija Princeze Ksenije recimo, sa netaknutom ili bri\u017eljivo \u010duvanom prirodom. U ‘konkurenciji’ s nama su još: argentinska provincija Mendoza, kanadsko Gaspe poluostrvo, mongolska Gobi pustinja, marokanski planinski vijenac Rif, filipinske terasaste planta\u017ee ri\u017ee u Cordillera planinama, turska Azurna obala, Sawtooth divljina u ameri\u010dkoj dr\u017eavi Idaho, oblast Asturija u Španiji i oblast Piedmont u ameri\u010dkoj dr\u017eavi Virginiji.<\/p>\n

Pod nazivom Balkanski dragulj<\/em> (Balkan Showpiece<\/em>), Traveler donosi tekst Milisava Popovi\u0107a<\/a> sa ponovljenom slikom Svetog Stefana (blago razo\u010darenje kroz pristrasnost – mogli smo se prezentat<\/em> sa dvije slike). Pa pošto redakcija PCNEN-a nije uspjela do\u0107i do gospodina Popovi\u0107a i zamoliti ga za njegovu verziju prevoda, ja \u0107u na brzinu prevesti tekst iz \u010dasopisa. \u010citaoci \u0107e tako na\u017ealost ostati uskra\u0107eni za fantasti\u010dan<\/em> Popovi\u0107ev stil, ali mo\u017eda ga upravo ova ‘okrnjena’ verzija ponuka da se oglasi.<\/p>\n

¨Mala balkanska dr\u017eava Crna Gora broji 680 hiljada ljudi i, što bi mi doma\u0107i rekli, ima isto toliko \u010duda.<\/p>\n

Smještena odmah ju\u017eno od Hrvatske, i okru\u017eena Bosnom i Hercegovinom, Albanijom i Srbijom – od koje se odvojila 2006. – moja domovina je mjesto gdje je i nemogu\u0107e mogu\u0107e. Imamo svoj fjord, iako smo hiljadama milja daleko od Skandinavije. Imamo maslinovo drve\u0107e staro 800 godina, koje i dalje daje jedno od najfinijih ulja u \u010ditavoj Evropi. A vile još uvijek hodaju o našim maglovitim vrhovima i jezerskim dolinama.<\/p>\n

Manja od Connecticut-a, Crna Gora ima za svakoga po \u010dudo. Divljina? Upoznajte Nacionalni park Durmitor, mjesto Svjetske kulturne baštine s crnim jezerima i još crnjim šumama koje prekrivaju planinski masiv Durmitora. Ja volim da planinarim po strmim liticama Nacionalnog parka u kanjonu Tare – proglašenom za najdu\u017ei kanjon u Evropi – gdje se mogu okušati planinari i splavari svih nivoa i gdje je rije\u010dna voda pija\u0107a. U narodu smatran za oma\u0111ijano mjesto, za ovaj planinski vijenac se ka\u017ee da ga pohodi Starpanja, otac svih vila.<\/p>\n

Sveta mjesta? Imamo mnogo vrijednih crkava, ali ništa ljepotom ne prevazilazi Manastir Ostrog. Sagra\u0111en u 17. vijeku usred planinske litice, po\u010divalište Sv. Vasilija, Ostrog je vrlo va\u017eno hodo\u010dasni\u010dko mjesto, otvoreno za posjetioce svih vjera.<\/p>\n

Na jugu le\u017ei \u010dudo za koje \u010dak i neki Crnogorci ne znaju: ogromni maslinjaci – najmanje 74 000 stabala – izme\u0111u primorskih gradova Bara i Ulcinja, koji datiraju iz rimskog doba i predstavljaju jedno od lokacija na Jadranu s najve\u0107om koncentracijom maslinovog drve\u0107a. Njegovo ulje je bilo toliko va\u017eno u prošlim vremenima da predanje ka\u017ee kako se \u010dovjek nije mogao o\u017eeniti dok ne zasadi jedno maslinovo drvo.<\/p>\n

Ako bismo govorili o našim primorskim \u010dudesima, nagrada bi pripala fjordu Bokokotorskog zaliva, lokaciji Svjetske kulturne baštine, koji je ustvari potopljeni kanjon rijeke što se izliva u Jadransko more. Uz njegovu obalu le\u017ei drevni grad Perast, osnovan na ostacima naseobine iz neolitnog doba, i s bogatom pomorskom tradicijom; tokom vladavine Mleta\u010dke Republike, od 1420. do 1797., imao je \u010detiri brodogradilišta i više od petnaest baroknih pala\u010da i crkava.<\/p>\n

Ali najfotografisanije mjesto u Crnoj Gori mora da je si\u0107ušno ostrvo Sveti Stefan, sa svojim, vjekovima starim, gradi\u0107em crvenih krovova – liliputansko \u010dudo koje predstavlja samo jedno poglavlje u dugoj pri\u010di o Crnoj Gori.¨<\/p>\n

I ko bi rekao, gledaju\u0107i tu naslovnu stranu, da je tu nekada mogao biti zatvor? Kojim maloumnicima je moglo pasti na pamet da dragulj Svetog Stefana za tu svrhu iskoriste? I, ustvari, ko bi rekao da se \u010ditava Crna Gora, pored sve opisane ljepote, nekome mo\u017ee dojmiti zatvorom? Najljepšim zatvorom na svijetu, ali utoliko strašnije – ipak zatvorom. Samo nekim isfrustriranim i neostvarenim osobama, svakako (¨usamljeni marginalci, polusvijet…¨). Jer uspješni i prilago\u0111eni ne brinu, oni u\u017eivaju blagodeti Crne Gore kao vlasnici ostrva, ili makar vila na njima.<\/p>\n

A ipak, istina je. \u010cetnici su (ka\u017ee moja baba Slavka) 1942'1943. tamo zatvorili one bliske partizanima, i moja baa sa 11 godina odvedena je tamo sa svojom sestrom od 7, te njihovom babom (njihova mama, a moja prababa An\u0111e, ve\u0107 se u to vrijeme borila negdje po Bosni). I vezano je za te doga\u0111aje dosta pri\u010da kakve se danas rijetko mogu \u010duti: o dvije djevoj\u010dice koje, puštene iz zatvora, kolju i kuvaju kokošku u Kulja\u010dama kako bi ponijele ru\u010dak babi; o pronošenju partizanske poruke od strane one starije – ljudima u zatvoru; o tetki jednog danas ‘znamenitog’ Budvanina koja toplotom svoga tijela no\u0107u suši pelene za svoju bebu; i o prepoznatim ljudima s imenom i prezimenom, komšijama i poznanicima, na obije zara\u0107ene strane.<\/p>\n

No da ne du\u017eim sad. Treba \u010duvati ljepotu koju imamo, koja nam je darivana od Boga – to nam i Traveler<\/em> poru\u010duje. Treba se pa\u017eljivo odnositi prema prirodi, \u010diji smo i mi ljudi samo dio, i u\u017eivati u toj harmoniji. Kao Indijanci, koji su tome u Ekvadoru nau\u010dili i bljedolike, te doveli do Ustava iz 2008. u kom i Majka Priroda ima zagarantovana svoja prava.<\/p>\n

Za kraj, s obzirom na paštrovsku<\/em> naslovnu stranu Travelera<\/em>, te gorepomenutu ratnu pri\u010du, evo i malo paštrovskog dijalekta:<\/p>\n

‘Ajde Oan\u0111e,'ajde ja'na, da pijemo koafu.<\/em><\/p>\n

Ja bogami, Zorka, neman koad, moran da rabotan.<\/em><\/p>\n

‘Ajde ja'na, sina si o\u017eenila, pa \u0107e mlada ne'sta da rabota.<\/em><\/p>\n

Dok ga nisan o\u017eenila, ja san \u010du\u010dnula i pišala, a sad tr\u010de\u0107i pišan.<\/em><\/p>\n

Vladimir Nedovi\u0107<\/strong><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Vladimir Nedovi\u0107 Kad sam svojevremeno na PCNEN-u pro\u010ditao vijest da se Crna Gora našla na listi National Geographic Travelera, na kojoj je 50 svjetskih destinacija koje u \u017eivotu treba obavezno posjetiti, odmah sam naru\u010dio tri primjerka papirnog oktobarskog izdanja. Kad je pošiljka stigla, i kad sam na naslovnoj strani ovog broja ugledao Sveti Stefan, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-54803","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-cuj-vidji-javi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54803","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54803"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54803\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54803"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54803"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54803"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}