Nakon teorije da su vanzemaljce mo\u017eda progutale crne rupe, pojavila se nova, još intrigantnija<\/p>\n
Vyacheslav Dokuchaev, znanstvenik s Moskovskog instituta za nuklearna istra\u017eivanja, predlo\u017eio je ovu senzacionalnu hipotezu. Navodi da bi tzv. crne rupe mogle sadr\u017eavati ne samo razli\u010dite mikro\u010destice materije, nego i cijele planete s \u017eivim organizmima. Dokuchaev sugerira kako takve planete rotiraju unutar crnih rupa, te imaju stabilne orbite.<\/p>\n
Prema prihva\u0107enim pretpostavkama, sve što dospije unutar crne rupe apsorbira se i nestaje. No je li doista tako? \u010cini se da sve donedavno, \u010dak ni znanstvenici nisu imali jasnu ideju što se to\u010dno doga\u0111a unutar dubina crnih rupa. Prora\u010duni koje je napravio Dokuchaev pokazali su da pod odre\u0111enim uvjetima objekt poput rotiraju\u0107e crne rupe mo\u017ee imati vrlo kompleksnu unutrašnju strukturu, unutar koje se sitne \u010destice, fotoni i protoni, kao i cijela makroskopska tijela, pa \u010dak i planeti mogu rotirati oko središta singularnosti.<\/p>\n
Singularnost je središnje podru\u010dje crne rupe, to\u010dka gdje koordinate vremena i prostora postaju beskona\u010dne. Kako to izgleda u praksi? Npr. ako slu\u010dajni promatra\u010d upadne u zonu privla\u010dnosti crne rupe, prvo prolazi horizont doga\u0111aja. Astrofizi\u010dari ovako nazivaju imaginarnu granicu prostora i vremena koja razdvaja doga\u0111aje s obzirom na to\u010dku beskona\u010dnosti. Ovo ima veze s pretpostavkom da niti jedna informacija ne mo\u017ee putovati br\u017ee od svjetlosti. Sve što prije\u0111e horizont doga\u0111aja više ne mo\u017ee napustiti crnu rupu.<\/p>\n
Teoretski, promatra\u010d koji prije\u0111e horizont doga\u0111aja prestaje postojati neko vrijeme, no onda mo\u017ee dospjeti unutar vrlo \u010dudnog mjesta gdje dimenzije svemira imaju odlike vremena. Mogu\u0107e je da promatra\u010d do\u0111e do stabilne orbite (ovo naravno nije orbita u doslovnom smislu rije\u010di, ali ima neke sli\u010dnosti s uobi\u010dajenim planetarnim orbitama). Postojanje takvih orbita predlo\u017eili su ve\u0107 ranije istra\u017eiva\u010di, i to za one tipove supermasivnih crnih rupa koje, osim vanjskog horizonta doga\u0111aja, imaju i unutrašnji tzv. Cauchy horizont, nakon kojeg vrijeme i postor uzimaju svoja uobi\u010dajena svojstva. Ipak, ovaj fenomen nije detaljno prou\u010davan.<\/p>\n
Kako navodi Dokuchaev, takve orbite nalaze se izvan ekvatorske ravnine rotiraju\u0107e crne rupe, i zbog toga njihova ogromna gravitacija više ne utje\u010de na te objekte. Objekti koji se nalaze tamo, okre\u0107u se oko singularnosti, baš kao što se i planete okre\u0107u oko središnje zvijezde. No za razliku od uobi\u010dajenih orbita, ove nisu kru\u017ene, ve\u0107 imaju kompliciraniju putanju koja podsje\u0107a na vijenac. Planet koji rotira takvom orbitom primat \u0107e energiju i od singularnosti i od fotona zarobljenih unutar crne rupe.<\/p>\n
Metro-portal.hr<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon teorije da su vanzemaljce mo\u017eda progutale crne rupe, pojavila se nova, još intrigantnija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50602","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50602","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50602"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50602\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50602"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50602"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50602"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}