![\\\"](\\\"http:\/\/www.pcnen.com\/images\/ilustrac\/gay.jpg\\\")
<\/p>\n<\/p>\n
Gej parove \u010desto optu\u017euju za loše roditeljstvo, nemogu\u0107nost da ostvare stabilnu vezu, pa \u010dak i za pedofiliju. Ni jedan od ovih mitova, sa nau\u010dne ta\u010dke gledišta, nema veze s realnoš\u0107u.<\/p>\n
1. Sve \u017eivotinje su heteroseksualne<\/strong><\/p>\n Uprkos popularnom vjerovanju da su samo muško – \u017eenski odnosi „prirodni", \u017eivotinjsko carstvo je puno primjera istopolnih parova.<\/p>\n Pingvini, delfini, bizoni, labudovi, \u017eirafe i šimpanze samo su neke od mnogo vrsta kod kojih se dešavaju istopolni seksualni odnosi.<\/p>\n Istra\u017eiva\u010di još ispituju evolutivne razloge za takvu pojavu. Jedna od ideja je i da takvi odnosi oja\u010davaju društvene veze i ohrabruju jedinke da se usmjere na resurse, njeguju potomke ro\u0111aka i indirektno prenose i svoje gene.<\/p>\n Sa druge strane, mo\u017eda im je tako zabavnije, jer biolozi odavno znaju da seksualni \u010din nema samo reproduktivnu funkciju.<\/p>\n 2. Gej veze ne mogu da traju dugo<\/strong><\/p>\n Jedan od naj\u010deš\u0107ih stereotipa o homoseksualcima jeste da njihove veze ne mogu da traju dugo koliko i one heteroseksualne.<\/p>\n Me\u0111utim, jedno istra\u017eivanje pokazalo je to u najmanju ruku neta\u010dno.<\/p>\n I lezbejski i gej parovi \u017eele da budu u posve\u0107enim i dugim vezama uprkos svim društvenim predrasudama, stigmi i nedostatku pravnih sredstava za ozvani\u010davanje istopolnih veza.<\/p>\n Naprimjer, na Univerzitetu u Vašingtonu istra\u017eiva\u010di su prikupljali podatke o homoseksualnim parovima punih 12 godina i otkrili da je svega 20 odsto njih raskinulo tokom tog perioda. Taj procenat je \u010dak i ni\u017ei od stope razvoda heteroseksualnih brakova u istom vremenskom intervalu. Štaviše, ista studija je utvrdila da gej parovi bolje rješavaju nesuglasice i podsti\u010du pozitivne emocije.<\/p>\n 3. Ve\u0107ina pedofila je homoseksualne orijentacije<\/strong><\/p>\n Jedan od mitova je i da ve\u0107ina odraslih osoba koja seksualno zlostavlja djecu pripada homoseksualnoj populaciji.<\/p>\n Veliki broj istra\u017eivanja pokrenut je upravo zbog toga i za svako od njih rezultati su pokazali suprotno.<\/p>\n Naprimjer, u studiji iz 1989. godine koju su predvodili Kurt Frojnd sa Klark psihijatrijskog instituta u Kanadi, muškarcima gej i strejt orijentacije pokazivane su fotografije djece i mjereno je seksualno uzbu\u0111enje.<\/p>\n Homoseksualci niijsu reagovali ništa burnije na fotografije dje\u010daka, nego što su heteroseksualci reagovali na slike \u017eenske djece.<\/p>\n Tako\u0111e, istra\u017eivanje iz 1994. godine koje je predvodila Kerol D\u017eeni sa Univerziteta u Koloradu obuhvatilo je 269 slu\u010dajeva djece koju su zlostavljali odrasli.<\/p>\n U 82 odsto slu\u010dajeva rije\u010d je bila o nasilnicima suprotnog pola od pola djeteta i to naj\u010deš\u0107e njegov blizak srodnik.<\/p>\n U samo dva od pomenutih 269 slu\u010dajeva bilo je rije\u010d o homoseksualnom nasilniku.<\/p>\n 4. Gej roditelji nijesu dobri koliko mama i tata<\/strong><\/p>\n Mnogi ljudi koji se protive gej brakovima i usvajanju djece argumentuju svoj stav time što istopolni roditelji nijesu dobri za potomstvo, kao i da su za zdravo djetinjstvo potrebni i otac i majka.<\/p>\n Me\u0111utim, ista\u017eivanja su pokazala da djeci gej roditelja nije ništa manje dobro u \u017eivotu, nego djeci heteroseksualaca.<\/p>\n Naprimjer, jedna nedavna studija pratila je \u017eivot 90 tinejd\u017eera od kojih je polovina \u017eivjela sa dva \u017eenska roditelja, a druga sa heteroseksualnim parovima.<\/p>\n Pripadnici i jedne i druge grupe imali su sli\u010dan uspjeh u školi (dje\u010daci iz istopolnih brakova nešto bolji u odnosu na muške potomke heteroseksualnih porodica).<\/p>\n Jedna studija je otkrila da djeca koja imaju dvije mame ili dva oca nemaju ništa ve\u0107e šanse da postanu delinkventi nego njihovi vršnjaci iz tradicionalnih porodica.<\/p>\n Sve u svemu, nauka je pokazala da djeca iz istopolnih brakova podjednako dobro odrastaju kao djeca heteroseksualnih roditelja.<\/p>\n Obje studije opisane su u \u017durnalu braka i porodice<\/em> (Journal of Marriage and Family) u februaru 2010.<\/p>\n 5. Seksualna orijentacija je stvar izbora<\/strong><\/p>\n Dok neki tvrde kako je biti gej stvar izbora i da "homoseksualnost mo\u017ee biti izlije\u010dena", dokazi idu u prilog suprotnog stanovišta da je seksualna privla\u010dnost me\u0111u ljudima bazirana na genetici i biologiji.<\/p>\n Kako bi provjerili koliko geni igraju ulogu u seksualnoj orijentaciji, istra\u017eiva\u010di su poredili identi\u010dne blizance sa dvojaj\u010danim.<\/p>\n Gotovo svi jednojaj\u010dani blizanci imali su istu seksualnu orijentaciju, za razliku od dvojaj\u010danih. Takva otkri\u0107a ukazuju da geni igraju va\u017enu ulogu u privla\u010dnosti me\u0111u ljudima.<\/p>\n Druge studije uo\u010dile su biološke efekte na seksualnost, poput izlo\u017eenosti hormonima u maj\u010dinoj utrobi, a tome doprinosi i \u010dinjenica da je oblik unutrašnjeg uva druga\u010diji kod homoseksualnih, od onog kod heteroseksualnih \u017eena.<\/p>\n Razlike dakle postoje u centralnom nervnom sistemu, što zna\u010di da se homoseksualni i heteroseksualni identitet stvara još u ranim fazama razvitka mozga.<\/p>\n Istra\u017eivanje Sandre Vitelson sa Univerziteta u Ontariju o razli\u010ditim oblicima unutrašnjeg uva je objavljeno u \u017eurnalu Zbornik radova nacionalne Akademije nauka<\/em> (Proceedings of the National Academy of Sciences) 1998. <\/p>\n Izvor: B92<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/images\/ilustrac\/gay.jpg\")
<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50587","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50587","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50587"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50587\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50587"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50587"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50587"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}