Spavamo zato jer se svo \u017eivo tkivo koje nas \u010dini mora obnavljati, razvijati i prilago\u0111avati. Zahvaljuju\u0107i obnavljanju, taj krhki tkivni materijal koji tvori strukturu, funkcionalno je stalno sposoban, a izgledom je dugovje\u010dan.<\/p>\n
Budnost i spavanje<\/p>\n
Kad smo budni, tjelesno i mentalno smo aktivni, kre\u0107emo se, radimo, hranimo se, napre\u017eemo sve tjelesne organske sisteme, a istovremeno neprestano primamo podra\u017eaje i informacije, reagiramo, mislimo i djelujemo, kod \u010dega je mozak u visokoj pobu\u0111enosti. U tim uvjetima obnavljanje tkivne strukture, a napose obnavljanje hemijskih tvari koje ciljano, uskla\u0111eno i prilagodljivo upravljaju svim stani\u010dno-tkivnim sistemima, nije optimalno. Pojednostavljeno: u budnosti primarna je funkcija, a struktura se troši. Tek u spavanju, kada ve\u0107ina tjelesnih napora prestaje, kada unutartjelesni organi imaju prigodu da svoju nu\u017enu namjenu realiziraju u komotnijem okru\u017eju i laganijem tempu, a mozak prestaje primati nove informacije, mogu\u0107a je i djelotvorna obnova potpornog tkiva i nadomještanje istrošenih biohemijskih rezervi, a nekim je sistemima omogu\u0107ena i poja\u010dana sinteza aktivnih bioloških tvari.<\/p>\n
Za mozak spavanje je osobito va\u017eno. Mozak tvore nervne stanice (neuroni) i njihove funkcionalne niti koje ih povezuju me\u0111usobno, a isto i s udaljenim izvršnim tijelima nervnih stanica u ki\u010dmenoj mo\u017edini. Tu su još i pomo\u0107ne i potporne stanice glije, koje nemaju tako slo\u017eenu strukturu i organizaciju kao neuroni, funkcija im je jednostavnija, no uvelike nadomjesna tj. komplementarna neuronalnoj. Sve su ove mo\u017edane stanice najjednostavniju hemijsku reakciju razmjene izvanstani\u010dnih i unutarstani\u010dnih iona natrija, kalija, kalcija, klora i još nekih, regulacijskim sistemom neuroprijenosnika, koji su razli\u010dite iako ne odve\u0107 slo\u017eene molekule, organizirale u \u017eivotnu silu. Ta je \u017eivotna sila neuronska podra\u017eljivost. Ona se neprestano mijenja i, što je najva\u017enije, traje koliko god \u017eivi mozak.<\/p>\n
U budnom stanju ta je podra\u017eljivost u cijelom mozgu visoka ili iznimno visoka. Samo se u pojedinim oblicima spavanja ta podra\u017eljivost dovoljno smanji da se omogu\u0107i oporavak osjetljive stani\u010dne membrane, da se pregradi neuronalno stani\u010dno tijelo i da se obnove istrošene zalihe neuroprijenosnika. Ali mozak treba spavanje i zbog drugih iznimno va\u017enih i zanimljivih razloga. Naime, u spavanju osjetni sistem ne prima podra\u017eaj izvana, ako ga i prima to se doga\u0111a u oslabljenom intenzitetu tako da podra\u017eaj gotovo i ne dospijeva do percipiraju\u0107ih dijelova mozga. Dakle, mozak u spavanju nije obasut informacijama izvana.<\/p>\n
Prestankom mišljenja nema niti svjesnog unutarnjeg podra\u017eaja. Zna\u010di, mozak u tim okolnostima mo\u017ee dora\u0111ivati informacije koje je stekao u budnosti, privremeno ih pohranio u, mo\u017ee se re\u0107i, sirovom ili, slu\u017ee\u0107i se kompjutorskim rje\u010dnikom, analognom obliku. U nekim fazama spavanja, a to je pli\u0107e spavanje (faza II) za motoriku, a paradoksno ili REM spavanje za intelektualne funkcije, mozak te "sirove" informacije sre\u0111uje i funkcionalno ih pozicionira. Opet, slu\u017ee\u0107i se ra\u010dunalnom terminologijom, mo\u017ee se re\u0107i da u nekim fazama spavanja mozak pohranjene analogne signale iz budnosti digitalizira u spavanju.<\/p>\n
Zašto se sanja?<\/p>\n
Sanjanje je posljedica sre\u0111ivanja informacija u spavanju. Ono se prvenstveno odvija u osebujnom obliku spavanja koje nazivamo REM fazom ili paradoksnim spavanjem. U toj fazi spavanja pojedina polja u kori mozga i neki dijelovi duboko ispod kore (hipokampus i amigdala), koji svi sadr\u017ee vlastite nervne stanice, iznimno su aktivni, iako je spavanje, mjereno pragom podra\u017eaja za bu\u0111enje, duboko. U tom procesu prestrukturiranja neuronalnih krugova koji su odgovorni za dugoro\u010dnu pohranu iskustva, pojednostavljeno govore\u0107i za pam\u0107enje, uspostavljaju se funkcionalno svrsishodne veze s onim što je otprije upam\u0107eno. Tada se, uvelike slu\u010dajno, dozovu fragmenti nekih prijašnjih sje\u0107anja, a to su snovi.<\/p>\n
Pamtimo li sve snove?<\/p>\n
Ne, pamti se samo poneki san, i to onaj iza kojeg se spava\u010d probudio. Snovi su nuspojava slo\u017eenog procesa konsolidiranja memorije u REM fazi, tek u manjoj mjeri i u ostalim fazama spavanja. Nema fiziološke podloge da se oni pamte dok traje spavanje i to se ne doga\u0111a. Kako REM faza spavanja odraslih traje 20% do 25% od sveukupnog spavanja, koje je u prosjeku oko osam sati, sanjanje se tokom svake no\u0107i odvija u trajanju od sat i pol do dva sata. Me\u0111utim, ukoliko je spavanje kontinuirano i \u010dvrsto, pa se pojedine faze spavanja smjenjuju uz rijetko bu\u0111enje, zapamti se tek rijetki san. Valja naglasiti da bu\u0111enje koje je omogu\u0107ilo zapam\u0107ivanje pojedinog sna uop\u0107e ne mora biti zapam\u0107eno, pa toga da smo se budili ne moramo biti svjesni.<\/p>\n
MOJEzdravlje<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Spavamo zato jer se svo \u017eivo tkivo koje nas \u010dini mora obnavljati, razvijati i prilago\u0111avati. Zahvaljuju\u0107i obnavljanju, taj krhki tkivni materijal koji tvori strukturu, funkcionalno je stalno sposoban, a izgledom je dugovje\u010dan.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50584","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50584","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50584"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50584\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50584"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50584"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50584"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}