Iako se gra\u0111anska svijest ne mijenja tako brzo, svake godine iznenade nas nove tehnologije i izumi koji bi nam trebali pomo\u0107i u stvaranju prijateljskijeg su\u017eivota s prirodom.<\/p>\n
Industrija se sve više okre\u0107e eko proizvodima koji \u010duvaju okoliš, recikliraju ono što katkad pogrešno nazivamo "otpadom" i predstavljaju obnovljive izvore energije. <\/p>\n
Danas tako imamo solarne kolektore, vjetrenja\u010de koje proizvode struju i razne verzije automobila na hibridni pogon, no ovih 15 izuma ide korak dalje i uvla\u010di se u zamalo svaki aspekt našeg \u017eivljenja, od podizanja svjesnosti o potrošnji energije do iskorištavanja i zadnje kapljice vode.<\/p>\n
Svjetiljka "na krv"<\/p>\n
Najve\u0107i problem pri potrošnji energije svodi se na rasipanje i tra\u0107enje iste onda kad to zapravo nije nu\u017eno – ljudi ostavljaju upaljena svjetla i televizore \u010dak i kad nisu kod ku\u0107e. No, što kad bismo za samo funkcioniranje tih ure\u0111aja morali \u017ertvovati nešto vrlo osobno, kao što je to, primjerice, kap krvi?<\/p>\n
Dizajner Mike Thompson odlu\u010dio je stvoriti svjetiljku koja bi od vlasnika zahtijevala koju kap krvi kako bi funkcionirala. Radi na principu reakcije luminola i \u017eeljeza iz eritrocita, pri \u010demu se stvara svjetlost. Uz par primjeraka raspore\u0111enih po domu, svatko bi dvaput razmislio prije nego upali svjetlo kad to nije nu\u017eno.<\/p>\n
"\u017divi" zastor za tuširanje<\/p>\n
Nedostatak \u010diste i pitke vode predstavljaju jedan od najve\u0107ih problema današnjice. Dok neki na raspolaganju imaju mo\u017eda dvije litre vode dnevno, u ostatku svijeta pitku vodu mo\u017eemo prona\u0107i u tuševima, WC školjkama, pa \u010dak i u cisternama kojima se ispiru ulice.<\/p>\n
Za sve one koji se ne tuširaju ispod pola sata, na potrošnju ih mogu natjerati dva modela zastora za tuširanje – jedan koji se nakon nekog vremena napuhne i zarobi vas u moru plastike i drugi, nazvan "Spiky", s kojeg se prema vama pojavljuju plasti\u010dni "šiljci" koji vas ometaju u daljnjem u\u017eivanju dok voda curi i curi. Osmislila ih je Elisabeth Buecher.<\/p>\n
"Bijela koza"<\/p>\n
"Bijela koza" dolazi s Dalekog istoka, a radi se o stroju koji od otpadnog papira u samo pola sata stvori rolu WC papira. Dovoljno je malen da stane u svaki uredski prostor, vrlo je efikasan, a rezultati su trenuta\u010dni, što zna\u010di da ljudi koji ga koriste "na svoje o\u010di" vide da se malo truda oko recikliranja zaista isplati.<\/p>\n
Za jednu rolu WC papira potrebno je oko 40 listova obi\u010dnog A4 formata – papir se prvo melje i natapa u vodi, nakon \u010dega se valjcima oblikuje u tanak sloj koji se mota oko role. Cijena proizvodnje jedne role iznosi oko 12 centi. Iako je stroj visok zamalo dva metra, ve\u0107i je problem cijena – 100.000 dolara.<\/p>\n
Plutaju\u0107i gradovi<\/p>\n
Potencijalan katastrofalan rast razine mora vrlo je stvarna prijetnja mnogim obalnim gradovima. Zgrade, vile i hoteli gra\u0111eni prakti\u010dki na samoj pla\u017ei mogli bi ostati ne samo bez suhog tla ve\u0107 i bez svih stanovnika. Što \u0107e se dogoditi ako svi nahrupe u unutrašnjost?<\/p>\n
Arhitekt Vincent Callebaut rješenje vidi u izgradnji golemih, plutaju\u0107ih gradova, nazvanih jednostavno "Lopo\u010di". Svaki bi grad bio veli\u010dine cijele gradske \u010detvrti, a mogao bi primiti do 50.000 stanovnika. Za izgradnju bi se koristila poliesterska vlakna, svaki bi grad imao tri "bre\u017euljka" i luke za pristajanje brodova, radna mjesta, trgovine, klubove i shopping centre. Svako raspolo\u017eivo mjesto bilo bi ispunjeno zelenilom, a energija bi se dobivala iz raznih obnovljivih izvora.<\/p>\n
Iako je Callebaut kao rok za izgradnju naveo tek 2100. godinu, pitanje je kako \u0107e si "izbjeglice" iz obalnih gradova mo\u0107i priuštiti tako skup smještaj?<\/p>\n
Otira\u010d od mahovine<\/p>\n
Mahovina obo\u017eava vlagu i vodu, stoga nema boljeg mjesta na kojem biste je mogli dr\u017eati, a da ima neku funkciju, od vlastite kupaonice. Osje\u0107aj pod prstima je vrlo ugodan, a svaka kap s vaših stopala omogu\u0107ava daljnji rast. Otira\u010d se sastoji od tri vrste mahovine ugra\u0111ene u posebnu vrstu pjene. Odr\u017eavati ga mogu i oni potpuno cijepljeni od uspješnog uzgoja biljaka, pošto je dovoljno nagaziti ga mokrom nogom.<\/p>\n
Solarni bikini<\/p>\n
Rijetko se gdje mo\u017ee na\u0107i toliko neiskorištene energije kao na sun\u010danoj pla\u017ei usred ljeta. Ugodno poslijepodnevno sun\u010danje uz glazbu mo\u017eete iskoristiti i za punjenje baterije vašeg MP3 playera – dovoljno je nabaviti solarni bikini. Izra\u0111en je od mnoštva solarnih plo\u010dica koje puem USB priklju\u010dka napajaju razne vrste ure\u0111aja ili baterija. Dizajnirao ga je Andrew Schneider, a šuška se i o muškoj verziji.<\/p>\n
Umivaonik sa zlatnom ribicom<\/p>\n
Autori jedne popularne dje\u010dje emisije djeci su pokušali slikovito prikazati kako nekontroliranje trošenje pitke vode utje\u010de na okoliš, pa su tako slavinu dje\u010dakovog umivaonika "spojili" s jezercem u kojem \u017eivi jedna ribica. Kako voda otje\u010de, jezerce se smanjuje.<\/p>\n
Ovaj umivaonik funkcionira na prakti\u010dki istom principu – perete ruke, a razina vode u zdjeli sa zlatnom ribicom, prikladno smještenom pred vašim o\u010dima, pada. Igranje na osje\u0107aje i ra\u010dunanje na humanost prema jadnoj, maloj ribici o\u010dito je još jedino što pali. Naravno, cijevi nisu povezane i ribica nikada ne\u0107e ostati bez vode, ali efekt je tu.<\/p>\n
Situacija je malo druga\u010dija kad se stavite u poziciju ribice koja cijeli \u017eivot ide gore-dolje i svako malo strepit od sigurne smrti, ovisno o tome koliko ste vi\u010dni higijeni. Iako su pohvalili samo ideju, PETA je autoru Yan Luu poslala prigovor u kojem navodi kako za postizanje efekta nije nu\u017ena okrutnost prema \u017eivotinjama.<\/p>\n
"Mali princ"<\/p>\n
"Mali princ" je naziv za novu vrstu robota, koji bi odr\u017eavao biljke u slu\u010daju kolonizacije Marsa. Sustav je samoodr\u017eiv i djeluje poput staklenika, mo\u017ee se programirati za tra\u017eenje hranjivih tvari, a u sebi sadr\u017ei potrebne zalihe koje bi biljkama pru\u017eale priliku za po\u010detak razvoja. Pojedine robote povezuje be\u017ei\u010dna veza. Autor je Martin Miklica.<\/p>\n
Printer "na olovke"<\/p>\n
Jedan od najzabavnijih izuma svakako je i printer koji umjesto tinte koristi – olovke. Umetanjem ostatka kojim više ne mo\u017eete pisati "hranite" ga grafitom, koji iskorištava za printanje teksta. Postoji \u010dak i opcija brisanja, pa se papir mo\u017ee iskoristiti za novo printanje. Kad pojedini listovi postanu neupotrebljivi, jednostavno ih ubacite u "Bijelu kozu" i od njih napravite WC papir. Printer je osmislio Hoyoung Lee.<\/p>\n
Eko bombe<\/p>\n
Silna bombardiranja za sobom ne ostavljaju samo ruševine i kratere, ve\u0107 i otrovne plinove koji nastavljaju zaga\u0111ivati okoliš i nakon što sukob prestane. Njema\u010dki su znanstvenici zato razvili novu vrstu bombi temeljenu na tetrazolima, odnosno spojevima koji energiju crpe iz dušika, a ne ugljika. Rezultat su bombe koje su sigurnije za transport i nisu toliko, hm, štetne.<\/p>\n
Plutaju\u0107e teretane<\/p>\n
Evo ne\u010dega što \u0107e motivirati i ljen\u010dine – plutaju\u0107a teretana, pokretana radom sprava koje vje\u017eba\u010di koriste. Ugodan panoramski pogled, zabava, vje\u017eba i bolje zdravlje stanovnike New Yorka trebali bi pomaknuti s kau\u010da i udaljiti od ve\u010dere iz mikrovalne. Projekt je osmišljen još 2005., a autori su Mitchell i Douglas Joachim.<\/p>\n
Meso iz laboratorija<\/p>\n
Uzgoj \u017eivotinja za hranu za sobom povla\u010di razne probleme – okrutnost prema \u017eivotinjama, metan koji proizvode, potreba za zemljištem na kojem pasu, metode klanja i razne bolesti, poput kravljeg ludila, trihineloze itd. Biolog Vladimir Mironov rješenje vidi u uzgoju mesa u laboratorijima. Potroša\u010di bi tako mogli birati sve od vrste mesa do okusa, teksture i koli\u010dine masno\u0107a koju sadr\u017ei.<\/p>\n
Biorazgradivi lijesovi<\/p>\n
Pokojnici se još uvijek naj\u010deš\u0107e pokapaju u drvenim, lakiranim lijesovima, koji ponekad sadr\u017ee i unutrašnju, metalnu "kapsulu". Kako bi se ta praksa promijenila, mnoge su tvrtke lijesove po\u010dele izra\u0111ivati od šperplo\u010de bez formaldehida, papira, recikliranih novina i raznog pletenog šiblja. Mo\u017eete birati boju i dizajn, a i sam je izgled nekako manje "mrtva\u010dki" i depresivan.<\/p>\n
Proizvodi od dlaka ku\u0107nih ljubimaca<\/p>\n
Svatko tko ima psa ili ma\u010dku bar je jednom poludio zbog silnih dlaka koje pronalaze po ku\u0107i ili stanu. Umjesto da ih bacite u sme\u0107e, razmislite o pletenju torbice ili pulovera. Ako niste vi\u010dni ru\u010dnom radu, postoje i specijalizirane radionice koje \u0107e za vas proizvesti pletivo ili \u010dak gotovi proizvod.<\/p>\n
3D printer hrane<\/p>\n
Znanstvenici sa Sveu\u010dilišta Cornell došli su na, reklo bi se, suludu ideju printanja hrane koju prona\u0111ete na internetu. 3D printer za izradu ne\u010dega poput \u010dokolade ili pite od jabuka koristio bi materijale pohranjene u špricama, koje bi zatim kombinirao kako bi proizveo \u017eeljenu poslasticu.<\/p>\n
Kako su to\u010dno zamislili dobivanje toliko razli\u010ditih okusa i tekstura iz samo jednog stroja još nije poznato, no tvrde da bi takav na\u010din nabave namirnica uklonio potrebu za uzgojem, špricanjem, transportom, pakiranjem, pohranom, obradom, kuhanjem i poslu\u017eivanjem prehrambenih proizvoda.<\/p>\n