{"id":50511,"date":"2011-01-20T10:27:49","date_gmt":"2011-01-20T10:27:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=50511"},"modified":"2011-01-20T10:27:49","modified_gmt":"2011-01-20T10:27:49","slug":"bicikl-savrsen-pretvarac-metabolicke-energije-u-pokret","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/01\/20\/bicikl-savrsen-pretvarac-metabolicke-energije-u-pokret\/","title":{"rendered":"Bicikl – savr\u0161en pretvara\u010d metaboli\u010dke energije u pokret"},"content":{"rendered":"

\u010covjek na biciklu mo\u017ee se kretati tri ili \u010detiri puta br\u017ee od pješaka, ali pritom koristi pet puta manje energije.<\/strong><\/p>\n

Ljudi se uspješno kre\u0107u na vlastitim nogama. Ovaj primitivni na\u010din kretanja pa\u017eljivijom \u0107e se analizom pokazati vrlo u\u010dinkovitim uspore\u0111en s navikama ve\u0107ine ljudi u modernim gradovima ili na industrijskim farmama. Pokazat \u0107e se osobito privla\u010dnim nakon što shvatimo da moderni Amerikanci hodaju, u prosjeku, jednako milja kao i njihovi preci, ve\u0107inom kroz tunele, prolaze, parkirališta i trgovine.<\/p>\n

Ljudi na nogama su manje-više jednaki. Ljudi ovisni isklju\u010divo o svojim nogama kre\u0107u se po trenuta\u010dnoj odluci, tri do \u010detiri milje na sat, u bilo kojem smjeru i po bilo kojem mjestu koje im nije pravno ili fizi\u010dki zabranjeno. Poboljšanje novim transportnim tehnologijama u odnosu na ovaj izvorni stupanj mobilnosti trebalo bi štititi ove vrijednosti i dodati neke nove, kao što je ve\u0107i domet, ušteda vremena, udobnost ili više mogu\u0107nosti za osobe s invaliditetom. Za sada se to nije dogodilo. Umjesto toga, rast industrije prijevoza svugdje ima obrnuti u\u010dinak. Od trenutka kada su strojevi Prosje\u010dni Amerikanac posveti više od 1600 sati godišnje svome automobilu. On sjedi u njemu dok se kre\u0107e i dok stoji praznog hoda stavili više od ograni\u010dene konjske snage iza nekog putnika, ova industrija je smanjila jednakost, ograni\u010dila pokretljivost u sustav industrijski definiranih putanja i stvorila nedostatak vremena bez presedana. Kako brzina njihovih vozila prelazi prag, gra\u0111ani postaju prijevozni potroša\u010di …<\/p>\n

Više energije ulo\u017eeno u prometni sustav zna\u010di da se više ljudi kre\u0107e br\u017ee u širem dosegu svakog dana. Sva\u010diji dnevni radijus širi se na ra\u010dun toga da mo\u017eeš svratiti kod poznanika ili prošetati kroz park na putu do posla. Ekstremne povlastice su kreirane po cijeni univerzalnog porobljavanja. Nekolicina se penje na svoje \u010darobne sagove da bi putovali izme\u0111u udaljenih to\u010daka koje njihova prolazna prisutnost \u010dini ujedno nedostatnim i zavodljivim, dok su mnogi prisiljeni putovati dalje i br\u017ee i  provoditi više vremena za pripreme i oporavak od svojih putovanja.<\/p>\n

Zarobljenik turizma i bezbri\u017eni putnik postaju jednako ovisi o prometu. Nijedan ne mo\u017ee bez njega. Povremeni izleti u Acapulco ili na strana\u010dki skup uljuljkuju obi\u010dnog putnika u uvjerenje da se ubacio u svijet u\u017eurbanih mo\u0107nika. Povremena šansa da se provede nekoliko sati stegnutih u sjedalu visokog napona \u010dini ga suu\u010desnikom u iskrivljavanju ljudskog prostora i po\u017euruje ga da pristane na geografski dizajn svoje zemlje oko vozila radije nego oko ljudi.<\/p>\n

Prosje\u010dni Amerikanac posveti više od 1600 sati godišnje svome automobilu. On sjedi u njemu dok se kre\u0107e i dok stoji praznog hoda. On ga parkira i tra\u017ei ga. On zara\u0111uje novac da ulo\u017ei u njega i da bi platio mjese\u010dne rate. On radi kako bi platio benzin, cestarine, osiguranje, poreze, i karte za parkiranje. On troši \u010detiri od njegovih šesnaest budnih sati na cesti ili prikupljaju\u0107i resurse za to. I ta brojka ne uzima u obzir vrijeme koje konzumiraju drugi poslovi koje diktira prijevoz: vrijeme provedeno u bolnicama, prometnim sudovima i gara\u017eama, vrijeme provedeno gledaju\u0107i automobilske reklame ili prisustvovanje sastancima za obrazovanje potroša\u010da za poboljšanje kvalitete sljede\u0107e kupnje. Prosje\u010dni Amerikanac ula\u017ee 1600 sati kako bi prešao 7500 kilometara: manje od pet milja na sat. U zemljama zakinutim za prometnu industriju, ljudi uspijevaju posti\u0107i isto hodaju\u0107i svugdje, a oni alociraju samo 3 do 8 posto vremenskog bud\u017eeta svoga društva na promet umjesto 28 posto. Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije više prije\u0111enih kilometara po satu \u017eivota za ve\u0107inu, nego više sati obavezne potrošnje visokih doza energije, zapakirane i nejednako distribuirane od strane transportne industrije.<\/p>\n

Kada se prije\u0111e odre\u0111eni prag potrošnje energije, prijevozna industrija diktira oblik društvenog prostora. Autoceste se proširuju, udaljuju\u0107i susjede i odvode\u0107i polja izvan udaljenosti koju poljoprivrednik mo\u017ee prehodati. Ambulantna kola odmi\u010du klinike izvan nekoliko milja koliko se bolesno dijete mo\u017ee nositi. Lije\u010dnik ne\u0107e više do\u0107i do ku\u0107e, jer su vozila u\u010dinila bolnicu pravim mjestom da se bude bolestan. Nakon što teški kamioni dosegnu selo visoko u Andama, dio lokalne tr\u017enice nestaje. Kasnije, kada srednja škola stigne na trg zajedno s asfaltiranom autocestom, sve više i više mladih ljudi seli se u grad, sve dok nije ostala nijedna obitelj koja ne \u010dezne za spajanjem s nekim \u010dlanom koji je stotinama milja daleko, dolje na obali.<\/p>\n

Proizvod prijevozne industrije je "putnik iz navike". On je istisnut iz svijeta u kojem se ljudi još uvijek kre\u0107u na svojim nogama i izgubio je osje\u0107aj da stoji u središtu svojeg svijeta. Putnik iz navike je svjestan razdra\u017euju\u0107e oskudice vremena koja proizlazi iz dnevnog pribjegavanja automobilima, vlakovima, autobusima, pothodnicima i dizalima, koji ga prisiljavaju da pokrije u prosjeku dvadeset milja svaki dan, \u010desto ponavljaju\u0107i isti put u raznim smjerovima u radijusu od manje od pet milja. On je podignut s nogu. Bez obzira da li putuje podzemnom \u017eeljeznicom ili avionom, osje\u0107a se mnogo sporije i lošije nego netko drugi i zamjera nekolicini privilegiranih koji mogu koristiti kratice i pobje\u0107i od frustracija prometa. Ako ga pritiš\u0107e raspored prigradskog vlaka, on sanja automobila. Ako vozi, iscrpljen od sata najguš\u0107eg prometa, on zavidi kapitalistu brzine koji vozi protiv prometa. Putnik iz navike je uhva\u0107en na pogrešnom kraju rastu\u0107ih nejednakosti, vremenske oskudice i osobne impotencije, ali ne vidi drugi izlaz iz te vezanosti osim da zahtijeva više istog: više prometa i prijevoza. On \u010deka tehni\u010dke promjene u dizajnu vozila, ceste, i rasporede; ili pak o\u010dekuje da revolucija proizvede masovni brzi prijevoz pod javnom kontrolom. U nijednom slu\u010daju on ne izra\u010dunava cijenu odlaska u bolju budu\u0107nost. On zaboravlja da je on onaj koji \u0107e platiti ra\u010dun, bilo u tarifama ili porezima. On  previ\u0111a skrivene troškove zamjene osobnih automobila jednako brzim javnim prijevozom. Putnik iz navike ne mo\u017ee shvatiti ludost prometa temeljenog ve\u0107inom na prijevozu. Njegova naslije\u0111ena percepcija vremena i prostora i predmeta i osobnog ritma su industrijski deformirane. On je izgubio mo\u0107 zamisliti sebe izvan uloge putnika. "Okupljanje" za njega zna\u010di da se svi dovezu vozilima. On izjedna\u010dava slobodu kretanja sa zahtjevom za pogonom. Izgubio je vjeru u politi\u010dku mo\u0107 stopala i jezika. Kao rezultat, ne \u017eeli više slobode kao gra\u0111anin nego bolju uslugu kao klijent. Ne insistira na svojoj slobodi kretanja i razgovoru s ljudima nego na svom zahtjevu da se transportira i da ga mediji informiraju. \u017deli bolji proizvod radije nego slobodu od slu\u017eenja tome proizvodu. Neophodno je da uvidi da je ubrzanje koje zahtijeva samopora\u017eavaju\u0107e i da mora rezultirati daljnjim nazadovanjem jednakosti, slobodnog vremena i autonomije. <\/p>\n

Prije jednog stolje\u0107a izumljeni su kugli\u010dni le\u017eajevi. Oni smanjuju koeficijent trenja za faktor od tisu\u0107u. Primjenom dobro kalibriranih kugli\u010dnih le\u017eajeva izme\u0111u dva neoliti\u010dka mlinska kamena, \u010dovjek sada mo\u017ee samljeti u danu ono za što je njegovim precima trebao tjedan. Kugli\u010dni le\u017eajevi su omogu\u0107ili i bicikl, dozvolivši da kota\u010d, vjerojatno posljednji veliki neoliti\u010dki izum, napokon postane koristan za samopogonjenu mobilnost.<\/p>\n

\u010covjek se, bez pomo\u0107i bilo kojeg sredstva, kre\u0107e prili\u010dno u\u010dinkovito. On nosi jedan gram svoje te\u017eine više od kilometar u deset minuta ulo\u017eivši 0,75 kalorija. \u010covjek na nogama je termodinami\u010dki u\u010dinkovitiji od bilo kojeg motornog vozila i ve\u0107ine \u017eivotinja. Za svoju te\u017einu, on obavlja više posla u kretanju u usporedbi sa štakorima i volovima, manje od konja ili jesetre. Po ovoj stopi u\u010dinkovitosti \u010dovjek je naselio svijet i stvorio svoju povijest. Po ovoj stopi selja\u010dka društva troše manje od 5 posto, a nomadi manje od 8 posto svojeg vremenskog bud\u017eeta izvan ku\u0107e ili tabora.<\/p>\n

\u010covjek na biciklu mo\u017ee se kretati tri ili \u010detiri puta br\u017ee od pješaka, ali pritom koristi pet puta manje energije. On nosi jedan gram svoje te\u017eine više od kilometra ravne ceste uz trošak od samo 0,15 kalorija. Bicikl je savršen pretvara\u010d \u010dovjekove metaboli\u010dke energije u pokretnost. Opremljen ovim alatom, \u010dovjek nadmašuje u\u010dinkovitost ne samo strojeva nego tako\u0111er i drugih \u017eivotinja. <\/p>\n

Kugli\u010dni le\u017eaj navijestio je prava krizu, pravi politi\u010dki izbor. Kreirao je izbor izme\u0111u slobode u jednakosti i više brzine. Le\u017eaj je jednako fundamentalan sastojak dvaju novih pokretnosti, simboliziranim kao bicikl i automobil. Bicikl je podigao \u010dovjekovu samomobilnost na novu razinu iznad koje je napredak teoretski nemogu\u0107. Nasuprot tome, ubrzanje pojedina\u010dnih kapsula omogu\u0107ilo je društvima da se uklju\u010de u ritual postupno paraliziraju\u0107e brzine.<\/p>\n

Bicikli su ne samo termodinami\u010dki u\u010dinkoviti, oni su tako\u0111er jeftini. Sa svojom znatno ni\u017eom pla\u0107om, Kinez stje\u010de svoj dugotrajni bicikl u djeli\u0107u radnih sati koje Amerikanac posve\u0107uje kupnji svog automobila koji \u0107e ubrzo zastarjeti. Cijena komunalnih usluga potrebnih kako bi se olakšao biciklisti\u010dki promet u odnosu na cijenu infrastrukture prilago\u0111ene visokim brzinama, je proporcionalno \u010dak i manja od razlike u cijeni od vozila koja se koriste u dva sustava. U biciklisti\u010dkom sustavu, projektirane ceste su potrebne samo na odre\u0111enim mjestima gustog prometa, a ljudi koji \u017eive daleko od poplo\u010denih staza nisu time automatski izolirani kao što \u0107e biti ako ovise o automobilima ili vlakovima. Bicikl je proširio \u010dovjekov radijus bez da ga je gurnuo na ceste po kojima ne mo\u017ee hodati. Gdje ne mo\u017ee voziti svoj bicikl, on ga obi\u010dno mo\u017ee gurati.<\/p>\n

Bicikl tako\u0111er koristi malo prostora. Osamnaest bicikala mogu biti parkirani na mjestu jednog auta, trideset njih mogu se kretati u prostoru koji zauzima samo jedan automobil. Potrebne su tri trake zadane veli\u010dine za prelazak 40.000 ljudi preko mosta u jednom satu pomo\u0107u automatiziranih vlakova, \u010detiri da biste ih prevezli autobusima, dvanaest da biste ih prevezli u svojim automobilima, a samo dvije trake da biste pedalirali preko mosta na biciklima. Od svih tih vozila, samo bicikl doista omogu\u0107ava ljudima da idu od vrata do vrata bez hodanja. Biciklist mo\u017ee do\u0107i do nove destinacije po svom izboru bez da njegov alat stvara nove lokacije iz kojih je on isklju\u010den.<\/p>\n

Bicikli omogu\u0107uju ljudima da se kre\u0107u ve\u0107om brzinom bez zauzimanja zna\u010dajne koli\u010dine ograni\u010denog prostora, energije, ili vremena. Mogu potrošiti manje vremena na svaki kilometar i još uvijek prije\u0107i više milja u godini. Oni se mogu okoristiti tehnološkim otkri\u0107ima, bez stavljanja pretjeranih potra\u017eivanja na rasporede, energije ili prostor drugih. Oni postaju gospodari svojih pokreta bez blokiranja pokreta svojih bli\u017enjih. Njihov novi alat stvara samo one zahtjeve koje tako\u0111er mo\u017ee zadovoljiti. Svako pove\u0107anje motorizirane brzine stvara nove zahtjeve prostora i vremena. Korištenje bicikla je samoograni\u010davaju\u0107e. Ono omogu\u0107uje ljudima da stvore novi odnos izme\u0111u svojih \u017eivotnih prostora i svoga \u017eivotnog vremena, izme\u0111u teritorija i pulsa njihova bi\u0107a, bez uništavanja njihove naslije\u0111ene ravnote\u017ee. Prednosti modernog samopogonjenog prometa su o\u010dite, a ignorirane. To da je bolji promet onaj koji te\u010de br\u017ee \u010desto se tvrdi, ali nikada nije dokazano. Prije nego zahtijevaju od ljudi da plate za to, oni koji  predla\u017eu ubrzanje trebaju pokušati prilo\u017eiti dokaze za svoje tvrdnje.<\/p>\n

 Izvor: Biologija.com.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010covjek na biciklu mo\u017ee se kretati tri ili \u010detiri puta br\u017ee od pješaka, ali pritom koristi pet puta manje energije.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50511","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50511","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50511"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50511\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50511"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50511"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50511"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}