Odgovor na ovo pitanje zapravo još nitko ne zna. Znamo da je zijevanje zarazno i da po\u010dinjemo zijevati još dok smo u maternici. Osim naše vrste, zijevaju još neki kralješnjaci, kao što su ptice i ribe, ali fiziološke procese, svrhu i zašto nam je evolucija „dala" zijevanje još uvijek ostaje misterij.<\/p>\n
\u010casopis Neuroscience & Behavioural Reviews nedavno je objavio istra\u017eivanje u kojem se iznose teorije koje nastoje razjasniti ovaj misterij. Najstarije teorije poti\u010du iz anti\u010dkog doba. Hipokrat je smatrao da nam zijevanje slu\u017ei kako bismo se riješili, kako ka\u017ee „lošeg zraka", a pove\u0107ali razinu „dobrog zraka" u mozgu. Danas znamo da se dobar i loš zrak odnose na kisik koji udišemo i ugljikov dioksid koji izdišemo. Dakle, prema ovoj teoriji zijevanje slu\u017ei kako bismo pove\u0107ali koncentraciju kisika u krvi te smanjili koncentraciju ugljikovog dioksida (CO2).<\/p>\n
Dr. Adrian G. Guggisberg, glavni autor studije, smatra da ova teorija nije to\u010dna jer bi to zna\u010dilo da bismo, primjerice, onda više zijevali prilikom vje\u017ebanja. Tako\u0111er, sr\u010dani i plu\u0107ni bolesnici koji pate od nedostatka kisika ne zijevaju ništa više od zdravih pojedinaca. Osim toga, znamo i da \u0107emo najlakše pove\u0107ati razinu kisika u krvi brzom izmjenom udisaja i izdisaja.<\/p>\n
Sljede\u0107i korak istra\u017eiva\u010da kre\u0107e od saznanja kako naj\u010deš\u0107e zijevamo prije ili poslije spavanja te \u010dinjenice da se osje\u0107amo pospano dok zijevamo. Sukladno tome, dr. Guggisberg je razmotrio ideju da nam zijevanje mo\u017eda slu\u017ei kako bi nas dr\u017ealo budnima. Kako bi provjerio ovu teoriju, inducirao je zijevanje kod ispitanika i uz pomo\u0107 EEG-a utvrdio kako zijevanje ne pove\u0107ava budnost središnjeg \u017eiv\u010danog sustava. Ispitana je i „obrnuta" teorija da nam zijevanje slu\u017ei kako bismo se uspavali, ali istra\u017eiva\u010di nisu mogli prona\u0107i dokaze ni za ovu teoriju.<\/p>\n
Daljnja istra\u017eivanja dovela su do ideje kako je zijevanje mo\u017eda povezano s tjelesnom temperaturom. Kada su ispitanicima koji su zijevali na \u010delo stavili hladan oblog, smanjila se stopa zijevanja, dok se s toplim oblogom – pove\u0107ala. Ali kako tvrdi znanstvenik, teorija je na klimavim nogama jer topli oblog pove\u0107ava osje\u0107aj pospanosti, dok hladan budnosti. Dr. Guggisberg zbog toga smatra kako nema dovoljno dokaza da je zijevanje povezano s temperaturom. S tim mišljenjem ne sla\u017ee se dr. Andrew C. Gallup s Princetona \u010diji je rad objavljen u istom \u010dasopisu. U eksperimentu sa štakorima dokazao je kako zijevanju prethodi naglo pove\u0107anje tjelesne temperature da bi se zijevanjem ta temperatura snizila. Smatra kako je time dokazana povezanost, iako ona ne otkriva da je temperatura uzrok zijevanja.<\/p>\n
Još jedna zanimljiva teorija smatra kako nam zijevanje poma\u017ee da izjedna\u010dimo tlak zraka srednjeg uha s vanjskim, atmosferskim. Ali tu funkciju obavljaju \u017evakanje i gutanje, a k tome nije ni uspostavljena veza izme\u0111u zijevanja s promjenom tlaka u srednjem uhu.<\/p>\n
A što je sa socijalnim aspektom zijevanja? Zijevanje je zarazno našoj vrsti (osim djeci do pet godina) i \u017eivotinjama s uznapredovanim socijalnim vještinama, kao što su psi i majmuni, što ukazuje na va\u017enost zijevanja prilikom socijalne interakcije.<\/p>\n
Dr. Guggisberg smatra ovu teoriju najpotpunijom jer je i eksperiment pokazao kako se gledaju\u0107i druge kako zijevaju aktiviraju regije mozga koje povezujemo s empatijom, imitacijom i socijalnim ponašanjem. Dr. Gallup odgovara \u010dinjenicom kako neke solitarne vrste zijevaju, a da ljudi zijevaju i kada su sami.<\/p>\n
Eto ga vra\u017ee! ‘ko \u0107e ga znat!<\/p>\n