Da bi li ispitali zašto neki imaju sre\u0107e, a drugi nikako do nje, nau\u010dnik s britanskog Univerziteta Hertfordshire je dao oglas tra\u017ee\u0107i one koji smatraju da pripadaju jednoj i drugoj grupi. Na oglas se javilo 400 muškaraca i \u017eena u dobi od 18 do 84 godina. <\/p>\n
Kroz period od 10 godina intervjuisa ih je, tra\u017eio da vode dnevnik, odgovore na niz pitanja, ispune test inteligencije i do\u0111u na niz testiranja u laboratoriju. Sre\u0107ni ljudi, ustanovio je profesor Richard Wiseman, postali su sre\u0107ni uz pomo\u0107 osnovnih principa: Iskoristivši prilike koje vide, imaju\u0107i pozitivna o\u010dekivanja u \u017eivotu, te uz pomo\u0107 stava da se i loša situacija mo\u017ee promijeniti u dobru. <\/p>\n
1. Otvorenost uma <\/strong><\/p>\n Razmislimo sada o prilikama koje sre\u0107ni znaju iskoristiti. Sre\u0107ni tvrde da ih \u010desto imaju, nesretni da im niko ni ne nudi priliku. Da bi ustanovio zašto je to tako, Wiesman je svima dao novine sa zadatkom da mu ka\u017eu koliko je fotografija na stranicama. U prosjeku, nesre\u0107ni su fotografije brojali oko dva minuta; sre\u0107ni ljudi samo par sekundi. Zašto? Jer je na drugoj stranici novina – velikim slovima – pisalo ‘Prestanite brojati: U ovim novinama su 43 fotografije.’ Sre\u0107ni su uo\u010dili poruku, nesretni uglavnom nijesu. Negdje u sredini novina profesor je postavio poruku: ‘Prestanite brojati, recite profesoru da ste vidjeli ovu poruku i osvojili 250 dolara." I opet, nesre\u0107ni ljudi poruku nijesu vidjeli. <\/p>\n Pouka: Nesre\u0107ni ne vide priliku koja im je pred nosom, jer su prezauzeti tragaju\u0107i za ne\u010dim drugim. Sre\u0107ni ljudi vide i ono za \u010dim ne tragaju u datom trenutku.<\/em><\/p>\n Ovo je samo dio pri\u010de. Mnogi sre\u0107ni u\u010desnici istra\u017eivanja se uveliko trude da uvedu raznolikost u svoj \u017eivot. Prije nego donesu va\u017enu odluku, jedan je uvijek mijenjao put do ku\u0107e. Drugi je opisao da je primijetio kako na zabavama uvijek pri\u010da s istim tipom ljudi. Da bi to promijenio, zamislio je neku boju i pri\u010dao samo s gostima koji su nosili nešto u toj boji. <\/p>\n Poma\u017ee li ovaj princip u potrazi za sre\u0107om? Zamislite da ste na planta\u017ei jabuka. Svaki dan skupljate košaru jabuka i s vremenom je teško prona\u0107i jabuke na mjestima na kojima ste ve\u0107 brali. Ako idete uvijek na nova podru\u010dja vo\u0107njaka, pronala\u017eenje jabuka bi\u0107e daleko lakša. Isto je i sa sre\u0107om. <\/p>\n 2. Sre\u0107a u nesre\u0107i <\/strong><\/p>\n Velika je razlika i kako se sre\u0107ni i nesre\u0107ni nose s nesre\u0107om. Nešto sli\u010dno kao kod onih koji osvoje srebrnu ili bronzanu medalju. Psiholozi znaju da ve\u0107u radost osje\u0107aju sportisti koji osvoje bronzu, jer se koncentrišu na ono što se dogodilo – medalja. Daleko manju sre\u0107u osje\u0107aju oni koji osvoje srebro, iako bi, realno gledaju\u0107i,trebali dabudu sre\u0107niji. Oni se usredsre\u0111uju na ono što je moglo da bude, tj. da im je za dlaku izmakla prva nagrada. <\/p>\n Sre\u0107ni ljudi tokom neke nesre\u0107e razmišljaju sli\u010dno kao i oni koji osvoje bronzu. U sklopu ispitivanja profesor Weisman ih je zamolio da zamisle da su \u017ertva plja\u010dke. Plja\u010dkaš je upao u banku i po\u010deo pucati, jedan od hitaca pogodio ih je u ruku. Nesre\u0107ni ljudi su, uglavnom, rekli da bi bila velika nesre\u0107a na\u0107i se u banci u tom trenutku, dok su sre\u0107ni bili sre\u0107ni jer su ranjeni samo u ruku, a ne u glavu. <\/p>\n 3. Nau\u010dite biti sre\u0107ni – usvojite stav sretnih ljudi <\/strong><\/p>\n Na kraju ispitivanja, Weisman je sproveo seriju eksperimenata ispituju\u0107i mo\u017ee li misao i ponašanje pove\u0107ati sre\u0107u. <\/p>\n Prvo se susreo sa svakim od 400 volontera nasamo i zatra\u017eio od njih da ocijjene sre\u0107u i zadovoljstvo u šest klju\u010dnih podru\u010dja svog \u017eivota. Zatim im je naglasio glavne principe sre\u0107nog \u017eivota i pojasnio im kako mogu reagovati kao sre\u0107ni ljudi. Na primjer, kako da budu otvoreniji za prilike koje dolaze pred njih, kako razbiti rutinu, i kako se nositi s lošom sre\u0107om zamišljaju\u0107i što se sve gore moglo dogoditi. Narednog mjeseca oni su trebali da upra\u0111njavaju odre\u0111ene vje\u017ebe razmišljanja i jave mu se na kraju predvi\u0111enog perioda. <\/p>\n Rezultati su bili neo\u010dekivani: nesre\u0107ni su bili 80 posto sre\u0107niji i zadovoljniji vlastitim \u017eivotom. Jedna nesre\u0107na \u017eena je rekla da je s promjenom stava – o\u010dekuju\u0107i da joj se dogode dobre stvari i ne razmišljaju\u0107i dugo o negativnim stvarima – nestala i njena loša sre\u0107a. Jednom prilikom je naišla na haljinu koja joj se svi\u0111a, ali kad je naknadno došla da je kupi više je nije bilo. Pou\u010dena novim na\u010dinom razmišljanja, ona nije o\u010dajavala nego je potra\u017eila i pronašla jednu koja joj se svi\u0111a još i više. Doga\u0111aji poput ovog u\u010dinili su je sre\u0107nijom osobom. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da bi li ispitali zašto neki imaju sre\u0107e, a drugi nikako do nje, nau\u010dnik s britanskog Univerziteta Hertfordshire je dao oglas tra\u017ee\u0107i one koji smatraju da pripadaju jednoj i drugoj grupi. Na oglas se javilo 400 muškaraca i \u017eena u dobi od 18 do 84 godina. Kroz period od 10 godina intervjuisa ih je, tra\u017eio […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50394","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50394","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50394"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50394\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50394"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50394"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50394"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}