Dokolica je nu\u017ena svakome tko \u017eeli svjesno \u017eivjeti i odlu\u010divati o va\u017enim stvarima u \u017eivotu<\/p>\n
Brzi \u017eivotni tempo ne dopušta nam da stanemo na loptu i u miru razmislimo\/osjetimo što \u017eelimo, koje su naše potrebe, \u010demu se veselimo i te\u017eimo. Na\u017ealost, veliki broj ljudi bori se s kreditima, s ispunjavanjem poslovnih i obiteljskih obveza, uga\u0111anjem djeci… Pre\u010desto mislimo da nemamo ni vremena ni mogu\u0107nosti baviti se sobom.<\/p>\n
Brojni intelektualci u sadašnjosti i prošlosti govorili su o dokolici i smatrali je dragocjenom. Nije nimalo slu\u010dajno da je odbijaju zvati ljen\u010darenjem. Igor Mandi\u0107, primjerice, zna re\u0107i da je dokolica na\u010din samospoznaje i osobnog napretka. Neki \u0107e re\u0107i da je dokolica bliska meditaciji, neki da je to va\u017ean intelektualni, mentalni i emotivni proces… Bez puno filozofije, ono o \u010demu govorimo jest biti sam sa sobom, bez vanjskih pritisaka i smetnji, slobodan samo za sebe i svoje potrebe, za igru i stvaranje, što god to svakome od nas zna\u010dilo i na koji god na\u010din se stvaralaštvo i sloboda u našim svjetovima izra\u017eavali.<\/p>\n
Dokoli\u010dariti zaista zna\u010di – stati na loptu. Zastanemo li samo malo i razmislimo, priznat \u0107emo da su nam takvi trenuci potrebni, a ipak su i dalje rijetki oni koji dokolicu redovito prakticiraju i prihva\u0107aju je poput osobe higijene. Opravdat \u0107emo se nedostatkom vremena i uvjeta za dokolicu, no za dokolicu nije nu\u017eno dati otkaz ili drasti\u010dno promijeniti navike niti je dokolica privilegija koju si mogu priuštiti samo bogati. Za dokolicu su potrebne odluka i volja.<\/p>\n
Lije\u010dnici, psiholozi, psihijatri, alternativni terapeuti, sve\u0107enici i svi ostali koji se bave ljudskim tijelom, umom i dušom, ako išta vrijede u svojoj struci, slo\u017eit \u0107e se s time da je ovo o \u010demu govorimo ponajviše pitanje navika i prioriteta. \u010cak i poznati znanstvenici, tehnolozi i izumitelji re\u0107i \u0107e da su im sjajne ideje padale na um kad su se opustili i odmaknuli od problema kojim su tjednima zamarali um. Koliko puta smo nave\u010der umorni gledali bezvezan program na televiziji ili dekoncentrirano buljili u knjigu ne shva\u0107aju\u0107i što \u010ditamo? Mogli smo odabrati dokolicu.<\/p>\n
Brojni filozofi i umjetnici re\u0107i \u0107e da je besposlica aktivnost u kojoj se odmaramo od prisilnih djelatnosti poput posla od kojeg \u017eivimo, obiteljski obveza, rada u ku\u0107i. U dokoli\u010darenju smo slobodni, bliski sebi i svojim potrebama, spremni na igru. Brojni znanstveni radovi napisani su o nerazumijevanju razlike izme\u0111u besposlice i dokolice, o ubijanju vremena ne rade\u0107i ništa, ljen\u010darenju koje ne predstavlja slobodu ni po kojem kriteriju, a posebno ne u potroša\u010dkom društvu. \u010cak i rje\u010dnik definira dokolicu kao slobodno vrijeme, što daje zaklju\u010diti da je vrijeme provedeno u izvršavanju raznovrsnih obveza – neslobodno vrijeme.<\/p>\n
Za dokolicu je dovoljno odvojiti se u mirni dio doma i odre\u0111eno vrijeme uzeti samo za sebe. Ukoliko je u vašem domu gu\u017eva, dokoli\u010dariti mo\u017eete kada mla\u0111i uku\u0107ani odu spavati ili vikendom, kad ve\u0107ina uku\u0107ana radi nešto izvan ku\u0107e.<\/p>\n
Teško je definirati kako se ‘dokoli\u010dari’ ili što treba raditi tijekom dokolice jer svrha dokolice i jest da svatko sam spozna što je za njega dokolica. Netko \u0107e slikati, netko le\u017eati u kadi… Bitno je da sebi\u010dno usvojite da je dokolica samo vaše vrijeme, kada ste du\u017eni isklju\u010divo sebi i nikome drugome. Da biste postali uspješni ‘dokoli\u010dari’, odnosno da bi uop\u0107e spoznali kako izgleda vrijeme naše slobode, ve\u0107ina ljudi trebat \u0107e se prvo opustiti, isprazniti um od smetnji i svakodnevnih briga. Poznate li neku tehniku meditacije, primijenite je. Neki \u0107e tijekom dokolice maštati, pa to maštanje treba bolje promotriti – ono o \u010demu maštamo re\u0107i \u0107e nam puno o našim potrebama. Shvatimo li maštarije kao signale i savjete koje sami sebi dajemo, dokolica \u0107e kod ve\u0107ine ljudi nakon nekog vremena rezultirati svje\u017eim i kreativnim idejama i voljom za promjenama u svakodnevnom \u017eivotu. Drugima \u0107e dokolica biti vrijeme kada se predaju umjetnosti ili filozofiji, pa \u0107e slikati, svirati, pisati. Sam taj proces bit \u0107e im dovoljan, tako \u0107e si napuniti baterije i logi\u010dno, lakše \u0107e i s više optimizma podnositi nametnuti i neslobodni dio svakodnevice.<\/p>\n
Netko \u0107e mo\u017eda re\u0107i da ova pri\u010da o dokolici zvu\u010di kao još jedan new-age \u010darobni štapi\u0107. Pogrešno: dokolica nije ništa novo, nego smo je zaboravili. Bila je cijenjena u doba kad se \u017eivjelo sporije, a i danas je mo\u017eemo na\u0107i u rudimentarnom obliku, primjerice u obliku sieste kod mediteranskih kultura. Siesta je, doduše, primarno namijenjena sklanjanju od vru\u0107ine i dnevnom odmoru dok probavljamo ru\u010dak, ali ona je i odraz brige prema samome sebi, posljedica slušanja potrebe da budemo sami sa sobom, poštivanja trenutaka kad nitko nikome ne smeta. Kako \u0107e tko iskoristiti to vrijeme, osobna je stvar. Probajte i uvjerit \u0107ete se, samo nemojte o\u010dekivati rezultate nakon tri dana. Baš zato što dokolica nije \u010darobni štapi\u0107.<\/p>\n
Tportal.hr<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dokolica je nu\u017ena svakome tko \u017eeli svjesno \u017eivjeti i odlu\u010divati o va\u017enim stvarima u \u017eivotu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50363","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50363","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50363"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50363\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50363"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50363"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50363"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}