Najnovije istra\u017eivanje australske doktorice Helen Paterson sa Univerziteta u Sydneyju pokazalo je da nas sje\u0107anje \u010desto vara.<\/p>\n
Nau\u010dnica koja je predvodila istra\u017eivanje o pouzdanosti našeg sje\u0107anja, doktorica Paterson objašnjava da \u010desto razgovaraju\u0107i s prijateljima jedni drugima stvaramo nova, la\u017ena sje\u0107anja o nekom doga\u0111aju o kojem se pri\u010da. U tom procesu uskla\u0111ivanja sje\u0107anja velika grupa ljudi mo\u017ee ste\u0107i isto neta\u010dno sje\u0107anje na doga\u0111aj u kojem su svi sudjelovali.<\/p>\n
U sklopu studije 64 studenata pogledalo je tri minute kriminalisti\u010dkog filma koji su kasnije prokomentirali zajedno s još jednim gledateljem. Ono što nisu znali jest to da je on vidio nešto druga\u010diju verziju istog filma.<\/p>\n
Sedam dana kasnije dvojica studenata koja su pogledala film pojedina\u010dno su odgovarala na pitanja 45 minuta te se barem jedna informacija koju su izmislili u razgovoru nakon gledanja filma pojavila u odgovorima 42 posto subjekata. Studenti su bili uvjereni da se sje\u0107aju la\u017enog doga\u0111aja.<\/p>\n
Studija je, izme\u0111u ostalog, pokazala da ljudi teško razaznaju stvarna sje\u0107anja od la\u017enih, a njeni rezultati poklapaju se s onima iz istra\u017eivanja Univerziteta Hull objavljenog prošle sedmice, koji ka\u017eu da oko 20 posto studenata ima la\u017ena sje\u0107anja iz djetinjstva. <\/p>\n