Zašto je kralj Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 imao preko grudi istetoviranog velikog krunisanog orla, kao sa pruskih plemi\u0107kih grbova.<\/p>\n
Kralj Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107, ubijen u atentatu u Marselju 1934, imao je preko grudi istetoviranog velikog krunisanog orla, po izgledu najsli\u010dnijeg germanskim heraldi\u010dkim motivima koji su krasili pruske plemi\u0107ke grbove.<\/p>\n
Ono o \u010demu se do sada samo spekulisalo otkrio je \u0111akon Nenad Jovanovi\u0107 prikupljaju\u0107i materijal za knjigu "Grbovi, zastave i himne u istoriji Srbije", u kojoj je prvi put i objavljena fotografija kraljeve tetova\u017ee.<\/p>\n
– Malo je poznato da je viteški kralj ujedinitelj imao prili\u010dno veliku tetova\u017eu izra\u0111enu preko \u010ditavih grudi – ka\u017ee \u0111akon Jovanovi\u0107. – Prikazivala je jednoglavog orla široko raširenih krila, s ma\u010dem u jednoj i šarom u drugoj kand\u017ei. Orao je krunisan heraldi\u010dkom krunom, nalik na krunu Svetog rimskog carstva nema\u010dke nacije. Naša heraldi\u010dka nauka se ovim pitanjem nije bavila i verujem da \u0107e naredna istra\u017eivanja dati verodostojan odgovor.<\/p>\n
On ka\u017ee da je upotreba ovakvog heraldi\u010dkog znaka bez presedana kod jednog srpskog vladara.<\/p>\n
– Posebno ako imamo u vidu da su upravo Kara\u0111or\u0111evi\u0107i vodili slavan i pobedonosni rat koji je zna\u010dio i kraj nema\u010dkog carstva i silazak doma Hoencolerna sa nema\u010dkog prestola – objašnjava Jovanovi\u0107.<\/p>\n
Mogu\u0107e objašnjenje ove tetova\u017ee pojedini heraldi\u010dari vide u rodbinskim odnosima pruske vladarske ku\u0107e sa Kara\u0111or\u0111evi\u0107ima.<\/p>\n
– Supruga kralja Aleksandra, naša kraljica Marija, bila je rumunska princeza iz doma Hoencolern-Zigmaringena – ka\u017ee Jovanovi\u0107.<\/p>\n
Sekretar Društva srpskih grbonosaca "Miloš Obili\u0107" Marko Dra\u017ei\u0107 podse\u0107a da drevne korene ovog simbola.<\/p>\n
– U drevnoj gr\u010dkom politeizmu, još od sedmog veka pre Hrista, vrhovni bog je bio Zevs. Vladao je na prestolu na vrhu Olimpa sa sve\u017enjem munja u levoj, i skiptrom, na kome je stajao orao, u desnoj ruci. I njegov rimski pandan, Jupiter, imao je vernog saveznika u jednoglavom orlu, koji je postao simbol rimske dr\u017eave i elitnih legija – podse\u0107a Dra\u017ei\u0107.<\/p>\n
Sagovornik "Novosti" isti\u010de da se i pored Konstantinovog stega, u Romejskom carstvu u po\u010detku koristio jednoglavi orao, kao simbol stare rimske dr\u017eavne vlasti.<\/p>\n
– U hriš\u0107anskoj teologiji orao je simbol svetog Jovana Bogoslova i predstavlja duhovne visine do kojih se vinuo ovaj pisac Jevan\u0111elja i Apokalipse. Njegovu predstavu mo\u017eemo videti i na stubovima crkve Svetog Marka u Beogradu – zaklju\u010duje Dra\u017ei\u0107.<\/p>\n
I ATENTATOR SA BELEGOM<\/p>\n
I ubica kralja Aleksandra, terorista Vladimir \u010cernozemski, imao je tetova\u017eu ispod miške – lobanju sa ukrštenim butnim kostima i inicijale VMRO, odnosno organizacije koja je, za ra\u010dun ustaškog pokreta, organizovala i izvela atentat na prvog jugoslovenskog kralja.<\/p>\n
GLAVA ZMIJE<\/p>\n
Po\u010detkom 20. veka tetoviranje je bilo veoma popularno me\u0111u kraljevskim porodicama. Ruskog cara Nikolaja Drugog Romanova tetovirao je japanski majstor. Poznato je da je i austrougarski prestolonaslednik Ferdinand imao veliku tetova\u017eu sa zmijama na grudima. Nalazi sa autopsije, posle atenatata 1914, pokazali su da je jedan od metaka koje je ispalio Gavrilo Princip, a koji je usmrtio princa, prošao ta\u010dno kroz glavu zmije.<\/p>\n
Ve\u010dernje Novosti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Zašto je kralj Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 imao preko grudi istetoviranog velikog krunisanog orla, kao sa pruskih plemi\u0107kih grbova.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50238","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50238","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50238"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50238\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50238"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50238"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50238"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}