Bol je samo simptom da nešto u organizmu nije u redu. No uzrok poreme\u0107aja va\u017eniji je od simptoma, pa treba tretirati osobu, a ne njezinu bolest. To su neki od principa osteopatije, zdravstvene grane kojom se bavi Velda Luli\u0107, koja je podrijetlom iz Hrvatske i \u017eivi i radi u Montrealu. <\/p>\n
"Osteopatija je vrsta terapije koja se obavlja ru\u010dno. Osteopat treniranim rukama ustanovi kakav je vitalitet tkiva koje se zbog traume, lošeg dr\u017eanja ili nekog drugog razloga mo\u017ee poremetiti. Tada preciznim osteopatskim tehnikama deblokira napetost i poma\u017ee tijelu da samo sebe izlije\u010di", objašnjava Velda Luli\u0107 za nedavna boravka u Zagrebu. <\/p>\n
Na\u010dela osteopatije utemeljio je 1872. ameri\u010dki lije\u010dnik i kirurg Andrew Taylor Still. Smatraju\u0107i da je kost vrlo va\u017ena za zdravlje \u010dovjeka, svoju je novu terapiju nazvao osteopatijom po gr\u010dkim rije\u010dima "osteon" (kost) i "pathos" (bolest, patnja). "No mi danas ne tretiramo samo miši\u0107nokoštani sustav, nego i unutarnje organe i \u017eiv\u010dani sustav".<\/p>\n
Ta je terapija komplementarna medicini, fizioterapiji, logopediji i drugim zdravstvenim pristupima i tra\u017ei uzrok funkcionalnog poreme\u0107aja. Stoga ne tretira samo simptome, jer je naša filozofija da tra\u017eimo zdravlje u osobi. Ako ustanovimo blokadu i napetosti u tijelu, mi ih deblokiramo osteopatskim zahvatima kako bi se uspostavila ravnote\u017ea. Zbog sigurnosti pacijenata, osteopat ili terapeut, koji se koristi osteopatskim tehnikama, mora imati odgovaraju\u0107u edukaciju. No pomalo mora biti i detektiv da bi otkrio uzroke poreme\u0107enog vitaliteta«, pojašnjava naša sugovornica.<\/p>\n
U Kanadi je radila kao fizioterapeut, a osteopatiju je diplomirala 1995. na Montrealskoj školi za studij osteopatije. Osim što radi s klijentima (ne voli koristiti rije\u010d pacijent), još i predaje osteopatiju u Kanadi, Njema\u010dkoj i Švicarskoj. U Hrvatskoj te\u010dajeve odr\u017eava u Velikoj Gorici, a to su predavanja i teoretsko-prakti\u010dne radionice za zdravstvene djelatnike. Kako bi se popularizirao osteopatski pristup, u nas je 2004. osnovano Hrvatsko društvo za promicanje osteopatije. Velda Luli\u0107 potvr\u0111uje nam da je osteopatija sve popularnija i prisutnija u svijetu. Tisu\u0107e lije\u010dnika i terapeuta koriste se tim pristupom nastoje\u0107i pridonijeti boljoj kvaliteti \u017eivota svojih klijenata. <\/p>\n
Studenti naše sugovornice u Hrvatskoj ve\u0107 uspješno rade u privatnim ordinacijama i u dr\u017eavnim ustanovama i imaju jako dobre rezultate. <\/p>\n
"Ako vidim da nema promjena nakon \u010detiri tretmana, klijenta uputim lije\u010dniku. Ponekad se otkrije teška bolest koja se mora lije\u010diti na druge na\u010dine" , naglašava osteopatkinja. <\/p>\n
"Osteopat mora biti jednostavan i skroman. Mi smo svjesni da ne lije\u010dimo, nego kroz naše znanje, praksu i volju poma\u017eemo drugima u prirodnom procesu izlje\u010denja". <\/p>\n
Uz osteopatiju, Veldu Luli\u0107 zanimaju i mnoge druge stvari. Tako je prije dvije godine snimila film inspiriran \u017eivotom ameri\u010dke pjeva\u010dice i glumice Doris Day za koji je napisala scenarij, re\u017eirala ga i producirala. »Kao što osteopatija poma\u017ee našim klijentima u postizanju ravnote\u017ee, i osteopat mora tra\u017eiti ravnote\u017eu kroz sport, umjetnost ili nešto tre\u0107e – ono što mu najviše odgovara. To je odmak od svakodnevnog rada koji zna biti vrlo naporan. Ne mogu re\u0107i da se sam potpuno u ravnote\u017ei, ali idem prema tom cilju«, ka\u017ee na kraju naša sugovornica.<\/p>\n
Gordana Tintor<\/p>\n
Vjesnik<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bol je samo simptom da nešto u organizmu nije u redu. No uzrok poreme\u0107aja va\u017eniji je od simptoma, pa treba tretirati osobu, a ne njezinu bolest. To su neki od principa osteopatije, zdravstvene grane kojom se bavi Velda Luli\u0107, koja je podrijetlom iz Hrvatske i \u017eivi i radi u Montrealu. "Osteopatija je vrsta terapije koja […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50216","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50216","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50216"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50216\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50216"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50216"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50216"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}