U predanjima i mitovima mnogih naroda jaje se pojavljuje kao simbol vaseljene, koja je nastala iz jajeta. Zato jaje ozna\u010dava stvarala\u010dku silu bo\u017eanstva i prirode. <\/p>\n
Mišljenje da je svijet nastao iz jajeta zajedni\u010dko je Keltima, Grcima, Egip\u0107anima, Feni\u010danima, Kanancima,Tibetancima, Indijcima, Vijtnamcima, Kinezima, Japancima, stanovnicima Sibira i Indonezije, i mnogim drugim narodima.<\/p>\n
Jaje je prvobitna stvarnost koja sadr\u017ei mnoštvo bi\u0107a u zametku.<\/p>\n
U sklopu svih kosmogonija, jaje ima ulogui slike obrasca sveukupnosti. Ono se, naj\u010deš\u0107e, pojavljuje poslije haosa, kao princip reda. Sve razlike poti\u010du iz njega, a ne iz bezobli\u010dne magme na po\u010detku vremena. Premda jaje nikada nije prvo, ono je simbol prvih diferencijacija. Kosmi\u010dko i provobitno jaje su jedno, ali obuvataju nebo i zemlju, donje i gornje vode; u svojoj jedinstvenoj sveukupnosti sadr\u017ei mnoštvo virtuelnog.<\/p>\n
Jaje je i jedan od simbola periodi\u010dne obnove prirode; ono je ilustracija mita o periodi\u010dnom stvaranju. Jaje potvr\u0111uje i podsti\u010de vaskrsnu\u0107e, koje nije ro\u0111enja nego povratak.<\/p>\n
Jaje pripada i simbolizmu sigurnosti, zajedno s ku\u0107om, gnijezdom, školjkom, maj\u010dinim krilom.<\/p>\n
Jaje mudraca, u alhemiji, povezuje se s pojmom klice, ali klice duhovnog \u017eivota.<\/p>\n
Stari Druidi su svuda nosili jaja sa sobom, pošto je to sveta amajlija njihovog idolopoklonickog reda. <\/p>\n
Kao simbol svemira, jaje je i simbol plodnosti, zato je njegova uloga vrlo vidljiva u mnogim obi\u010dajima koji podsti\u010du rast i ra\u0111anje. <\/p>\n
Još su Egip\u0107ani i Persijanci imali obi\u010daj da boje jaja u prolje\u0107ne boje i daruju ih prijateljima. Ofarbana jaja su predstavljala sveti uskršnji prinos u Egiptu. Isti obicaj odr\u017eao se do današnjeg dana u Kini i Evropi. Uskrs ili prolece slavio se u \u010dast preporoda neba i zemlje.<\/p>\n
Mnogo je legendi koje pokušavaju pru\u017eiti objašnjenje za crvenu boju uskršnjih jaja. Prema jednoj, izvjesna seljanka je upravo skupljala jaja u kokošinjcu, kada je saznala vijest o Isusovom uskrsnu\u0107u. Otr\u010dala je u komšiluk, ali su tamo bili skepti\u010dni: Da, uskrsnuo je, kao što su crvena jaja u tvojoj kecelji, rekli su joj, da bi sa zaprepaštenjem konstatovali da su jaja zaista crvena.<\/p>\n
Po jednoj verziji, farbanje vaskršnjih jaja obavlja se u spomen na doga\u0111aj kada je sveta Marija Magdalena Mironosnica putovala u Rim da propovijeda Jevan\u0111elje. Tom prilikom je posjetila cara Tiberija i u znak pa\u017enje, kao poklon, predala mu crveno jaje. Tada ga je i pozdravila rije\u010dima: „Hristos vaskrse." <\/p>\n
Crvena boja simboliše nevino prolivenu krv Isusa Hrista na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja. Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti. Obi\u010daj je da se jaja farbaju na Veliki \u010detvrtak ili Veliki petak, u vodi u koju se doda malo osvještane vodice.<\/p>\n
Prvo jaje koje se spusti u vodu \u010duva se u ku\u0107i do slede\u0107eg Vaskrsa i zove se \u010duvarku\u0107a (\u010duvar zdravlja, polja…).<\/p>\n
Obilje\u017eavanje Vaskrsa je, zapravo, po\u010delo davno prije ro\u0111enja, smrti i vaskrsenja Isusa Hrista! Obi\u010daji vezani za Vaskrs poti\u010du od prolje\u0107nih paganskih svetkovina u vezi kulta plodnosti. Mnogi paganski narodi su vjerovali da bo\u017eanstvo plodnosti umire svake zime i ponovo se ra\u0111a na prolje\u0107e. Uporedo sa tim je umiralo i ponovo se ra\u0111alo Sunce kao simbol \u017eivota.<\/p>\n
Po vavilonskom vjerovanju, Tamuz, bog plodnosti i kiše, svake godine je umirao na jesen, kada vegetacija prolazi, i ponovo se ra\u0111ao na prolje\u0107e. To je predstavljalo smjenu godišnjih doba. Vavilonska i asirska boginja prole\u0107a i plodnosti nazivana je Ištar. Ona je simbolizovala Majku Zemlju i prirodne cikluse plodnosti na njoj. Po tom vjerovanju, boginja Ištar je naricala za Tamuzom i prizivala njegovo ponovno ro\u0111enje. Ištar je, tako\u0111e, bila boginja ljubavi, i svetkovine u njenu \u010dast su \u010desto bile pra\u0107ene ritualnom prostitucijom.<\/p>\n
Drugi narodi su Tamuza i Ištar nazivali Val i Astarota, Adonis i Afrodita, Atis i Sibela, Oziris i Izis, Saturn i Venera, itd. Astarota je nazivana još i "carica nebeska". Paganski narodi su na prolje\u0107e odr\u017eavali svetkovine u \u010dast Astarote. Kao simboli plodnosti na tim svetkovinama koriš\u0107ena su jaja i ze\u010devi, a tako\u0111e su obilovale orgijama. <\/p>\n
Pošto su paganski narodi ve\u0107 odr\u017eavali svetkovine u \u010dast smrti i vaskrsenja svog bo\u017eanstva, prilikom formalnog primanja hriš\u0107anstva mnogi od njih su zadr\u017eali svoje paganske obi\u010daje koje su sada primjenjivali na smrt i vaskrsenje Isusa Hrista. <\/p>\n
Nigde u Bibliji nije zapisano da su rani hriš\u0107ani obilje\u017eavali Hristovo vaskrsenje svetkuju\u0107i Vaskrs na ovakve na\u010dine. Umjesto toga, oni su obilje\u017eavali Hristovu smrt na na\u010din koji je sam Hristos uspostavio, koriste\u0107i simbole beskvasnog hljeba i bezalkoholnog vina na obredu svete ve\u010dere. Uspomena na Hristovu smrt i vaskrsenje je tako\u010de i obred krštenja uronjavanjem. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U predanjima i mitovima mnogih naroda jaje se pojavljuje kao simbol vaseljene, koja je nastala iz jajeta. Zato jaje ozna\u010dava stvarala\u010dku silu bo\u017eanstva i prirode. Mišljenje da je svijet nastao iz jajeta zajedni\u010dko je Keltima, Grcima, Egip\u0107anima, Feni\u010danima, Kanancima,Tibetancima, Indijcima, Vijtnamcima, Kinezima, Japancima, stanovnicima Sibira i Indonezije, i mnogim drugim narodima. Jaje je prvobitna stvarnost […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50208","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50208","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50208"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50208\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50208"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50208"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50208"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}