{"id":50158,"date":"2010-02-26T13:09:09","date_gmt":"2010-02-26T13:09:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=50158"},"modified":"2010-02-26T13:09:09","modified_gmt":"2010-02-26T13:09:09","slug":"digitalni-testament","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/02\/26\/digitalni-testament\/","title":{"rendered":"Digitalni testament"},"content":{"rendered":"

Šta se dešava sa nalozima na "Fejsbuku", "Tviteru" ili "Maj spejsu" kada njihovi vlasnici umru? Tada na scenu stupa firma iz Stokholma pod imenom "Maj vebvil" iliti "Moja poslednja internet \u017eelja". <\/p>\n

Prostrani sprat poslovne zgrade, nedaleko od centra Stokholma. Pet-šest jednostavnih crnih stolova u nizu, za kojima sede mladi ljudi za kompjuterima. Liza Granberg i Elin Tibring diskutuju o stranici "Maj vebivil" (My Webwill), iliti "Moja poslednja internet \u017eelja". Na ekranu, velikim slovima piše: Moj digitalni testament. Njegovo sastavljanje vrlo je prosto, ka\u017ee Liza Granberg, suosniva\u010d "Maj vebvila".<\/p>\n

"Javiš nam gde imaš nalog i kakve promene u njega treba da unesemo posle tvoje smrti. Javiš nam, na primer, tvoje podatke za pristup ‘Fejsbuku’, koje mi onda sa\u010duvamo. Ka\u017eeš nam da kasnije deaktiviramo tvoj konto, gde treba da unesemo odre\u0111ene sadr\u017eaje… Kada od poreskih vlasti dobijemo informaciju da si umro, sprovodimo u delo tvoju poslednju \u017eelju."<\/p>\n

Rodbini gotovo nemogu\u0107e da zatvori nalog<\/strong><\/p>\n

Na ideju o tom neobi\u010dnom biznisu došla je dizajnerka Liza Granberg, zajedno sa prijateljicom Elin Tibring. U krugu poznanika njih dve su \u010dule za slu\u010dajeve ljudi koji su umrli i \u010dija rodbina nije mogla da izbriše njihove naloge na stranicama "Fejsbuka" ili "Maj spejsa" na primer, zato što nisu imali šifru ili korisni\u010dko ime. Takvi slu\u010dajevi uopšte nisu retkost, konstatuje Elin Tibring:<\/p>\n

"Rodbini uopšte nije lako da stupi u kontakt sa vlasnicima velikih internet stranica. Teško je izbrisati neku stranicu, ako nemate podatke. Kod ‘Fejsbuka’ je gotovo nemogu\u0107e prona\u0107i nekog sagovornika. Tu su, istina, od nedavno izmenjena pravila u slu\u010daju smrti, ali je procedura još uvek komplikovana. Potreban je, izme\u0111u ostalog izvod iz mati\u010dne knjige umrlih, kako bi se objavio oglas o smrti."<\/p>\n

Ljudi su ritualna bi\u0107a<\/strong><\/p>\n

Internet igra sve va\u017eniju ulogu u našem \u017eivotu, konstatuju Liza Granberg i Elin Tibring, u video filmu na njihovoj internet stranici. Takozvane društvene mre\u017ee kao što su "Fejsbuk" ili "Tviter" imaju na milione korisnika. Svakog meseca se na internet unose milioni i milioni fotografija. \u017delja mnogih je da i ostali u\u010destvuju u njihovom \u017eivotu. A tu spada i smrt, ka\u017ee istra\u017eiva\u010d medija sa univerziteta Upsala Anders Larson i navodi primer:<\/p>\n

"Igra\u010d koji se krio iza nekog lika u video igrici na mre\u017ei "World of Warcraft" poginuo je u saobra\u0107ajnoj nesre\u0107i. Njegovi drugovi u igri organizovali su virtuelnu sahranu u igri, i sve to su snimili, da im ostane u se\u0107anju."<\/p>\n

Anders Larson zaklju\u010duje:<\/p>\n

"Mi ljudi smo ritualna bi\u0107a, nama je to potrebno."<\/p>\n

DW<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Šta se dešava sa nalozima na "Fejsbuku", "Tviteru" ili "Maj spejsu" kada njihovi vlasnici umru? Tada na scenu stupa firma iz Stokholma pod imenom "Maj vebvil" iliti "Moja poslednja internet \u017eelja". <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50158","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50158","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50158"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50158\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50158"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50158"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50158"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}