Dijeljenje je jedna od va\u017enijih vještina kojima u\u010dimo svoju djecu još od najranijih dana. Naši ro\u0111aci, bonobo \u010dimpanze, taj su zadatak svladali i bez pou\u010davanja. Zapravo, \u010dini se kako je ovim majmunima pojam sebi\u010dnosti mnogo te\u017ee pojmiti. <\/p>\n
Za razliku od njih, šimpanze su, kad je dijeljenje hrane u pitanju, poznate po sebi\u010dnosti, a, po potrebi, \u010dak i po agresivnosti. Nakon nekoliko eksperimenata koji su mjerili sposobnost dijeljenja hrane i socijalnu inhibiciju šimpanzi i bonobo majmuna, istra\u017eiva\u010di sa Univerziteta Duke i Harvard otkrili su da bi uzrok ovim razlikama u ponašanju mogao biti u povijesnom na\u010dinu \u017eivota dviju srodnih skupina.<\/p>\n
Brian Hare i Richard Wrangham smatraju kako je "nje\u017eno, dje\u010da\u010dko ponašanje Petra Pana koji nikada ne odrasta i uvijek je spreman dijeliti" proizašlo iz obilja u okolišu u kojemu su se bonobo majmuni razvijali. Naime, ju\u017eno od rijeke Kongo hrane je relativno mnogo i bonobo majmuni se ne moraju oko obroka natjecati me\u0111usobno, kao niti s gorilama, kao što to moraju \u010diniti šimpanze.<\/p>\n
"U biti, ne moraju odrasti", tvrdi Hare i dodaje kako su kognitivni testovi na \u017eivotinjama u zato\u010deništvu pokazali da se bonobo majmuni još od juvenilne dobi ponašaju nesebi\u010dno. U ranoj fazi \u017eivota takvo se ponašanje primje\u0107uje i u šimpanzi, no one kasnije prelaze na "sebi\u010dniji" na\u010din \u017eivota.<\/p>\n
U drugoj su vrsti pokusa Hare i suradnici u uto\u010dištu Lola ya Bonobo u blizini Kinshase bonobo majmunima dali mogu\u0107nost da sami pojedu cijeli serviran obrok dok ih je drugi majmun promatrao iza zatvorenog kaveza. Rezultati su pokazali da je ve\u0107ina majmuna otvarala vrata kako bi i drugi majmun mogao jesti.<\/p>\n
<\/p>\n