{"id":50104,"date":"2010-01-15T17:56:56","date_gmt":"2010-01-15T17:56:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=50104"},"modified":"2010-01-15T17:56:56","modified_gmt":"2010-01-15T17:56:56","slug":"ljubav-i-ljubaznost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/01\/15\/ljubav-i-ljubaznost\/","title":{"rendered":"Ljubav i ljubaznost"},"content":{"rendered":"

Ljubaznost je kada se prema onima koje ne volimo ponašamo kao da ih volimo. <\/em><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

Ljubaznost je kada se prema onima koje ne volimo ponašamo kao da ih volimo. T<\/em>o ponekad zna\u010di da smo dvoli\u010dni, da licemerno „merimo lice", da nosimo masku, da nismo iskreni. Pa, naravno, tako i treba. Nema kulturnog ponašanja bez maske<\/em> <\/p>\n

Ose\u0107anje ljubavi je zasnovano na emocionalnom vezivanju za voljenu osobu. Ovaj psihološki mehanizam ima ograni\u010den kapacitet: ne mo\u017eemo istovremeno biti emocionalno vezani za mnogo osoba. Mo\u017eemo pretpostaviti da je maksimalni kapacitet nekoliko desetina ljudi. Ako u jednom trenutku mo\u017eemo istinski voleti samo nekoliko desetina ljudi koje poznajemo, da li to zna\u010di da ne mo\u017eemo voleti ostale ljude?<\/p>\n

Ljubav prema ljudima sa kojima nismo bliski je zasnovana na druk\u010dijim psihološkim mehanizmima. Zbog toga mo\u017eemo re\u0107i da to nije toliko ljubav, koliko stav ljubavi. A ovaj stav \u0107emo imati ako smatramo da su drugi ljudi dobri, da su vredna ljudska bi\u0107a. Tada smatramo da su drugi ljudi isto tako ili isto toliko ljudi koliko i mi sami. Onda se mo\u017eemo poistovetiti sa drugima: da u njima vidimo sebe ili neke druge ljude koje volimo. Na poistove\u0107ivanju s drugim je zasnovano i saose\u0107anje s drugim, a na saose\u0107anju solidarnost. I tako dolazimo do one „bratske" ljubavi koju ose\u0107amo prema onima koji nam u stvarnosti nisu bra\u0107a. Dolazimo do agape i do karitasa.<\/p>\n

Ako verujemo da su ljudi, uklju\u010duju\u0107i i one koje ne poznajemo, dobra i va\u017ena bi\u0107a, ima\u0107emo ovaj stav ljubavi. A ako su oni nama va\u017eni, tada nam je va\u017eno i kako se oni ose\u0107aju, kako emocionalno reaguju na nas. To je princip saose\u0107anja: ne \u017eelimo da u\u010dinimo nešto zbog \u010dega \u0107e se drugi nepotrebno neprijatno ose\u0107ati, odnosno \u010dinimo nešto što nam nije napor a što \u0107e kod njih izazvati prijatna ose\u0107anja. Tako iz saose\u0107anja nastaje ljubaznost.<\/p>\n

Volimo one ljude koje dobro poznajemo i znamo da su dobri. A kada volimo iz te ljubavi prirodno proisti\u010de saose\u0107ajnost, toplo i ne\u017eno ponašanje prema voljenoj osobi. Ali kada drugu osobu i ne poznajemo, naše ponašanje zavisi od našeg stava prema ljudima. Jedan od na\u010dina da se meri civilizacijski napredak jeste da se gleda kakav je stav prema nepoznatim ljudima. Što su ljudi i kulture civilizovaniji, to su ljubazniji prema nepoznatima.<\/p>\n

Ljubaznost je kada se prema onima koje ne volimo ponašamo kao da ih volimo.<\/p>\n

To ponekad zna\u010di da smo dvoli\u010dni, da licemerno „merimo lice", da nosimo masku, da nismo iskreni. Pa, naravno, tako i treba. Nema kulturnog ponašanja bez maske! Prodava\u010dica koja mi se pred kraj radnog vremena smeška nije iskrena jer krije bol u le\u0111ima. Ali ona to \u010dini jer se trudi da meni ne bude neprijatno. Svojim pretvaranjem ona mi poru\u010duje da me poštuje.<\/p>\n

Va\u017eno je razlikovati socijalni svet bliskih ljudi od javnosti jer u njima postoje potpuno razli\u010dita pravila. Licemerstvo je u socijalnom svetu bliskih teška optu\u017eba, a u javnosti je pohvala. I zato treba kolektivno da radimo na le\u010denju stava sumnji\u010davosti i straha od nepoznatih sugra\u0111ana i sunarodnika. A najbolji na\u010din za to je da ve\u017ebamo ljubaznost, agape u praksi.<\/p>\n

dr Zoran Milivojevi\u0107<\/p>\n

http:\/\/www.milivojevic.info\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljubaznost je kada se prema onima koje ne volimo ponašamo kao da ih volimo. <\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-50104","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50104"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50104\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}