Znanstvenici sa Sveu\u010dilišta Salamanca i Yale dokazali su da prisutnost predatora utje\u010de na promjene u hranjenju endemskog guštera vrste Acanthodactylus beershebensis iz pustinje Negev u Izraelu.<\/p>\n
Prema istra\u017eivanju, ovi se gmazovi kre\u0107u manje i hvataju manje mobilnu i raznolikiju lovinu ako su pod pritiskom predatora. Mnogi su teoretski modeli ranije predvidjeli ovakve rezultate, no dosad je bilo veoma malo eksperimentalnih pokusa, a ovo je prvi dokaz takvog ponašanja u gmazova. Istra\u017eivanje koje su proveli Dror Hawlena (Sveu\u010dilište Yale) i Valentín Pérez-Mellado (Sveu\u010dilište Salamanca) pokazalo je da odre\u0111ene vrste \u017eivotinja, poput insektivornih guštera vrste Acanthodactylus beershebensis mogu promijeniti svoje ponašanje i prehranu kako bi izbjegli biti lovinom.<\/p>\n
"Kad postoji pove\u0107an pritisak predatora, jedinke se kre\u0107u manje i hvataju manje pokretnu lovinu iz raznolikijih skupina. Potraga za hranom i prehrana guštera izmijenili su se zna\u010dajno kad smo tijekom pokusa pove\u0107ali predacijski pritisak na njih", izjavio je Pérez-Mellado.<\/p>\n
Znanstvenici su dizajnirali pokus koji im je omogu\u0107io dokazivanje \u010dinjenice da prisutnost predatora utje\u010de na ponašanje i ekologiju vrste. "Postavili smo niz umjetnih gran\u010dica na jednoj lokaciji u pustinji, što je pticama grabljivicama olakšalo uo\u010davanje guštera na izoliranim i izdignutim pozicijama. Gran\u010dice nisu postavljene u susjedno podru\u010dje koje je stoga poslu\u017eilo kao kontrola", pojašnjava Pérez-Mellado.<\/p>\n
Studija je nedavno objavljena u \u010dasopisu Oecologia, a otkriva da ovi gmazovi, kad ih ugro\u017eavaju predatori, postaju manje selektivni i jedu raznolikiju hranu. Terenski dio istra\u017eivanja obavljen je u ljeto 2000. i 2001. godine u pustinji Negev u Izraelu, a analiza prehrane obavljena je u Španjolskoj.<\/p>\n
Znanstvenici su prou\u010davali podatke o prehrani vrste (trofi\u010dku ekologiju) u dvjema razli\u010ditim situacijama – sa i bez prisutnosti predatora. Španjolski su istra\u017eiva\u010di analizirali sadr\u017eaj 327 fekalnih uzoraka od 291 razli\u010dite jedinke guštera kako bi rekonstruirali njihovu prehranu. Gušteri su najviše konzumirali mrave, i u slu\u010dajevima visoke predacije (69.32%) i u kontrolnoj skupini (67.12%). Slijede termiti (19.14% u slu\u010dajevima visoke predacije i 19.17% u kontrolnoj skupini). Razlike su se jasno pojavile u slu\u010daju konzumacije sjemenki koje su tijekom predacije gušteri konzumirali u minimalnim koli\u010dinama (0.52%).<\/p>\n