U moru \u010darobnih predmeta i uspomena koje su nam ostavile osamdesete godine teško je odabrati deset najupe\u010datljivijih. Jesu li to modni dodaci poput preklopnih rukavica ili štucne, fudba ili šiške Emilije Koki\u0107, stre\u010d haljine ili posteri iz Brava, leksikoni ili soki\u0107i u alu pakiranju… Vjerojatno sve to skupa, ali svatko \u0107e imati svoje favorite. Predstavljamo vam deset uspomena po izboru tportala <\/p>\n
Kri\u010dave narukvice \u010dudnih materijala<\/strong><\/p>\n Ništa u osamdesetima nije smjelo biti jednostavno, jednobojno, prirodno. Pa tako ni nakit. Svi koji su kupovali narukvice sjetit \u0107e se da su najpopularnije bile plasti\u010dne ili gumene u kri\u010davim bojama, i to što više njih, a još bolja fora bile su one preklopne narukvice koje su bile ravne pa tek kad biste ih odvalili preko zgloba zamotale bi se oko ruke kao zmija. OK, nisu bile primjerene za ve\u010dernja primanja, ali u dnevnom izdanju su se sjajno slagale sa šljokicama, jastu\u010di\u0107ima ili prugastima tajicama.<\/p>\n Visoke tenisice<\/strong><\/p>\n Bilo da se radi o platnenim ili ko\u017enim, za tenisice u osamdesetima bilo je glavno da su visoke. Starke, šangajke, ko\u017ene Puma, pitanje izbora jedino je bilo u koju društvenu skupinu spadate. Ko\u017ene su se kombinirale s uskim trapericama, traper ili ko\u017enim jaknama s nitnama i bile su idealne za mla\u0107enje glavom na trash bendove s dugim kosama poput Scorpionsa. Šangajke su ve\u0107 bile tenisice radni\u010dkog sloja, socijalna verzija starki pa nije ni \u010dudo da su ih voljeli nositi alternativci dok su starke smatrali puno šminkerskijima. Premda nisu bile visoke, ne smijemo zaboraviti ni startasice koje su bile mekane kao rukavice, ali su zato nakon nogometa odigranog u njima, noge boljele još sljede\u0107a tri dana.<\/p>\n Leksikoni i spomenari<\/strong><\/p>\n Premda su spomenari postojali puno prije osamdesetih, jer su školarci uvijek imali potrebu jedni drugima nešto re\u0107i, ostaviti nekakav pisani trag, oblik pisanja poruka u jednu tekicu evoluirao je dotad u nešto što se zvalo leksikon. Leksikon je bio puno odre\u0111eniji, nije ostavljao puno prostora za manipulaciju i kreativnost jer je sadr\u017eavao desetak konkretnih pitanja za osobu koja ispunjava. Zato je bio idealno oru\u017eje u borbi za najzgodniju curu ili de\u010dka u školi. Ako je simpatija pristala ispuniti leksikon, pola je posla u upucavanju bilo obavljeno. Barem ste saznali na \u010demu ste.<\/p>\n \u010casopis Bravo<\/strong><\/p>\n Kako bi se klinci na ovim prostorima osamdesetih godina do\u010depali postera Samanthe Fox, Duran Durana ili Madonne da nije bilo Brava? Doduše, Bravo nije koristio nikome tko nije znao njema\u010dki jezik, ali fotografije popularnih izvo\u0111a\u010da, rije\u010di pjesama i adrese poznatih osoba bile su dovoljan razlog da slabije opskrbljeni du\u0107an ili kiosk ostane bez primjeraka ve\u0107 u osam ujutro. Bravo nije imao konkurenciju. Tko nije u\u017eivao u \u010dupanju postera iz Brava, \u010ditao je ve\u0107 poznati i priznati Start, Politikin zabavnik, a u rijetkim trenucima i Erotiku ili Vru\u0107i kaj.<\/p>\n Moda – boli glava<\/strong><\/p>\n Posljednjih se godina osamdesete sve više vra\u0107aju u modu. Ali tko bi ponovno htio nositi prevelike jastu\u010di\u0107e za ramena, šišmiš-rukave, šljoki\u010daste veste, špricane traperice, sinteti\u010dke šorceve, kri\u010dave biciklisti\u010dke, \u010dipkaste bodyje itd, itd… Ništa u osamdesetima nije smjelo biti normalno ili ne daj bo\u017ee ‘taman’. Sve je moralo biti preveliko, bizarnih krojeva koji nikome ne pristaju, boja koje se ni s \u010dim ne sla\u017eu, materijala koji su sve samo ne prirodni… Ne smijemo zaboraviti jednu od najgorih izmišljotina osamdesetih – stre\u010d haljine. Jedino nas je Taj\u010di oduševljavala u tome.<\/p>\n BMX i Pony banditi<\/strong><\/p>\n Nakon što je 1983. prikazan film ‘BMX banditi’, rijetko je koji klinac bio zadovoljan svojim Ponyjem. Pony je u tom trenutku postao za curice – volan je omogu\u0107avao uspravan polo\u017eaj tijela, sic je bio mekan i oblo\u017een spu\u017evom, imao je torpedo ko\u010dnice, a ponekad i košaricu. BMX nije imao ništa od toga. Pedale su se u obje strane vrtjele k'o lude, sic je bio uzak i plasti\u010dan, rama je bila posve druk\u010dija pa nije dozvoljavala vo\u017enju u uspravno stanju, ali je zato bio idealan za vo\u017enju stoje\u0107ki i za skakanje. Tko ga ne bi po\u017eelio?<\/p>\n Fudba vs. šiške Emilije Koki\u0107<\/strong><\/p>\n Doista je teško re\u0107i što je bilo popularnije – fudba ili šiške Emilije Koki\u0107 – to je kao da pokušavamo odgovoriti na pitanje što je bilo prije, kokoš ili jaje. Nije bilo nijednog ozbiljnijeg frajera koji nije smatrao uzornom frizure Rudyja Völlera, Roberta Baggia ili Piksija. Isto tako, nakon što je gupa Riva 1989. pobijedila na izboru za pjesmu Eurovizije, nije bilo klinke koja nije pokušavala na sve mogu\u0107e na\u010dine, gelom, sprejem za kosu, pa i rastopljenim še\u0107erom podignuti šiške u stilu Emilije Koki\u0107. Hvala bogu, ti su dani iza nas.<\/p>\n U razmaku od tri godine bivša je dr\u017eava dobila dvije velike crtane maskote koje ni danas generacije tadašnjih klinaca ne mogu zaboraviti. Sarajevo je 1984. za Zimske olimpijske igre, a zahvaljuju\u0107i autoru Jo\u017ei Trobecu iz Slovenije dobio malog vuka omotanog u šal i rukavice. Te je zime cijeli grad bio u znaku Vu\u010dka. Tri godine kasnije, Zagreb je doma\u0107in Ljetne univerzijade, a ilustrator i redatelj Nedjeljko Dragi\u0107 poklanja mu bizarnu plavu vjevericu repa u duginim bojama – Zagija. Jarun, Šalata, Cibonin toranj, Radio 101 u Teslinoj, Trešnjeva\u010dki mališani koji piskutavim glasovima pjevaju ‘Zag, Zagi, Zagi, za Zagreb, za svijet…’ – mnogi se sla\u017eu da bi Zagreb ostao selo da nije bilo Univerzijade.<\/p>\n Kokanje sli\u010dica i pikulanje<\/strong><\/p>\n Budu\u0107i da mnogi klinci tada još nisu imali dovoljno novca da nabave prve Commodorce i Amige, još uvijek su se kokale sli\u010dice po haustorima i parkovima i još uvijek se pikulalo na veliko. Ozbiljni društveni anga\u017eman podrazumijevao je da u nekoj platnenoj vre\u0107ici skrivate pozamašnu koli\u010dinu obi\u010dnja\u010di, bajsi, porculanki, jugoslavenki, ma\u010djih o\u010di i da u svakom trenutku budete spremni zaigrati za ‘ista\u010d’ ili za ‘šalac’. A koliko se u klincima razvija poduzetni\u010dki duh, otkrilo je i kokanje. Skupljanje sli\u010dica nije moglo pro\u0107i bez toga. Kad razmjenjivanje dupli\u0107a nije imalo smisla, sli\u010dice su se kokale trzajem zgloba s poda (bilo je nekoliko tehnika i sustava pravila), a onaj tko ih je tako najviše preokrenuo ili najdalje bacio, imao bi i najbolji ulov i pospremio bi sve osvojene sli\u010dice u svoj d\u017eep.<\/p>\n Na putu prema virtualnom svijetu<\/strong><\/p>\n Vjerojatno ništa nije moglo razveseliti klince polovicom osamdesetih kao Commodorac, Amiga ili Spectrum. Nije bilo ve\u0107eg veselja nego zaigrati Tetris, PacMana, Donkey Konga i druge igre… A ako slu\u010dajno nijedan susjed nije imao kantu doma, uvijek je postojala opcija najbli\u017ee birtije ili igraonice s legendarnim arkadama. Danas nema djeteta koje nema ra\u010dunalo kod ku\u0107e i ne rastura u najnovijim videoigrama. Me\u0111utim, ta djeca pojma nemaju što je kokanje, ni pikulanje, ni pljuce, ni pra\u0107ke, a BMX kupuju samo ako se odlu\u010de baviti ekstremnim biciklizmom.<\/p>\n