Vrijeme vas omata poput trake, pojedine rije\u010di mirišu na pe\u010deno meso, a slovo A je crvene boje. <\/p>\n
Zamislite da vidite vrijeme poput trake što vas omata te mo\u017eete pokazati prstom na neki odre\u0111eni datum. Postoje ljudi koji doslovce tako do\u017eivljavaju dane. I ne samo to, nekima pojedine rije\u010di mirišu na pe\u010deno meso, a slovo A im je crvene boje. Takve ljude zovu sinestetima <\/p>\n
Sinestezija je, najop\u0107enitije govore\u0107i, istovremeno iskustvo svih osjetila, a u psihologiji i neuroznanostima termin se koristi za opis ljudi koji odre\u0111ene fenomene do\u017eivljavaju na netipi\u010dno osjetilan na\u010din. Kao, recimo, mogu\u0107nost da netko ‘vidi’ vrijeme. Kako navodi psiholginja Julia Simner sa Sveu\u010dilišta u Edinburghu, mnogi ljudi su sinesteti, a da toga nisu ni svjesni. <\/p>\n
Stanje koje nastaje zbog neuobi\u010dajeno brojnih veza izme\u0111u dva dijela mo\u017edanog osjetilnog korteksa, što dovodi do povezivanja raznorodnih stvari u jedan do\u017eivljaj, po\u010delo se nedavno intenzivno istra\u017eivati, a naj\u010deš\u0107e se javlja u kombinaciji slova i boja. ‘Ljudima slova dolaze u to\u010dno odre\u0111enim bojama. ‘A’ mo\u017ee biti crveno, ali ne bilo kako. Postoji to\u010dno odre\u0111ena nijansa koju vide’, ka\u017ee Simner.<\/p>\n
Kod prostorno-vremenske sinestezije razmišljanje o vremenu poti\u010de vrlo prostorne predod\u017ebe. ‘U po\u010detku sam mislio da svi vide vrijeme kao ja, a onda sam prisustvovao predavanju Julie Simner i shvatio da sam sinestet’, ka\u017ee jedan od profesora na edinburškom fakultetu za kojeg je vrijeme poput staze za tr\u010danje koja ga obavija. <\/p>\n
‘Nalazim se u sredini i polako se okre\u0107em kako godina prolazi. Ako razmišljam o budu\u0107nosti, onda mi se perspektiva mijenja’, objašnjava dalje profesor.<\/p>\n
Nešto rje\u0111i fenomen je brojevno-slovna personifikacija. Rije\u010d je o ljudima kojima odre\u0111eni brojevi ili slova imaju bilo spol, bilo osobnost ili neku drugu \u017eivu impresiju. ‘Tako ti broj sedam nije zelen, ve\u0107 je rije\u010d o manijakalnom mu\u017eu koji dolazi ku\u0107i s posla i urla na \u017eenu. Isto tako, mo\u017eda ti je pojam utorka bez boje, ali je mlada djevojka koju su predugo dr\u017eali u ku\u0107i i sada \u017eeli pobje\u0107i u svijet’, opisuje dr. Simner sinesteti\u010dke do\u017eivljaje nekih pojedinaca.<\/p>\n
Simpati\u010dna je i kategorija takozvanih zrcalnih sinesteta, koji osjetilno do\u017eivljavaju ono što netko pokraj njih radi. Ako se netko u njihovoj blizini po\u010deše po nosu, oni \u0107e to osjetiti i na vlastitom. <\/p>\n
Sinesteti\u010dki do\u017eivljaji koji nastaju zbog natprosje\u010dno velikog broja veza izme\u0111u mo\u017edanih regija, to\u010dnije putova kojima prolaze molekule vode, mogu se doslovce izmjeriti, tj. izbrojati, tehikom prikaza tenzora difuzije, daleko detaljnije od magnetske rezonance. <\/p>\n
Uglavnom, sinesteti pamte dvostruko bolje od ostalih ljudi. Istra\u017eivanja su pokazala da se u prosjeku sje\u0107amo 39 doga\u0111aja u godini dana. Jedan sinestet izbrojao ih je 123, što \u0107e re\u0107i da ljudi s fotografskim pam\u0107enjem vjerojatno imaju neki oblik sinesteti\u010dkog do\u017eivljaja fenomena. No katkada talent za višak osjetilne percepcije nije sretna okolnost. Dr. Simner je navela presmiješan slu\u010daj sinestete kojemu se ogadio sladoled koji je upravo lizao jer je netko u blizini izgovorio rije\u010d koja mu miriše na pe\u010deno meso.<\/p>\n