{"id":49924,"date":"2009-08-30T10:55:07","date_gmt":"2009-08-30T10:55:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=49924"},"modified":"2009-08-30T10:55:07","modified_gmt":"2009-08-30T10:55:07","slug":"zasto-toliko-lazemo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/08\/30\/zasto-toliko-lazemo\/","title":{"rendered":"Za\u0161to toliko la\u017eemo?"},"content":{"rendered":"<p>Profesor psihologije na Univerzitetu u Massachusettsu Robert Feldman ve\u0107i dio svoje karijere je proveo istra\u017euju\u0107i ulogu koju la\u017e i nepo&scaron;tenje ima u odnosima me\u0111u ljudima.<\/p>\n<p>Njegova najnovija knjiga &quot;The Liar in Your Life: How Lies Work and What They Tell Us About Ourselves&quot; (&quot;La\u017eljivac u va&scaron;em \u017eivotu: Kako la\u017ei rade i &scaron;ta nam govore o nama&quot;) upravo govori o tome koliko je laganje postalo rasprostranjena aktivnost, pi&scaron;e Time magazin.<\/p>\n<p>&quot;Ne samo da \u010desto la\u017eemo, nego la\u017eemo i ne misle\u0107i o tome. Ljudi sla\u017eu, otprilike, tri puta u deset minuta. Sudionici mog istra\u017eivanja, zapravo, nisu svjesni da la\u017eu u tolikoj mjeri sve dok ne pogledaju snimak svojih interakcija s drugim ljudima&quot;, ka\u017ee Feldman.<\/p>\n<p>Jedan od razloga za&scaron;to ljudi la\u017eu, prema ovom psihologu, je taj &scaron;to su ljudi, op\u0107enito, lakovjerni. Za&scaron;to vjerujemo u toliko mnogo la\u017ei?<\/p>\n<p>&quot;To je ono &scaron;to ja nazivam predno&scaron;\u0107u la\u017eljivca. Nismo toliko dobri u primje\u0107ivanju neistina kod drugih ljudi. Tako kad poku&scaron;avamo razaznati da li je neko iskren, posmatramo pogre&scaron;ne neverbalne signale pona&scaron;anja, a uz to ih jo&scaron; i pogre&scaron;no tuma\u010dimo. Naime, problem je &scaron;to ne postoji veza izme\u0111u ne\u010dijeg pona&scaron;anja i njihove iskrenosti. Promjene u pona&scaron;anju mogu biti rezultat toga &scaron;to smo nervozni, ljuti, odsutni ili tu\u017eni&quot;, obja&scaron;njava profesor.<\/p>\n<p>Jo&scaron; jedan razlog za&scaron;to u mnogim slu\u010dajevima nismo u stanju prepoznati la\u017eljivca je taj &scaron;to to ne \u017eelimo. Jednostavno, nismo motivirani dodatnim pitanjima ispitati da li neko govori neistine.<\/p>\n<p>&quot;Kad nekog pitamo: &#8216;Kako si?&#8217;, a taj neko odgovori &#8216;dobro&#8217;, mi zapravo ne \u017eelimo znati &scaron;ta ga mu\u010di ili boli.&quot;<\/p>\n<p>\u017divimo u vrijeme i u kulturi kad je lagati lak&scaron;e nego &scaron;to je bilo u pro&scaron;losti. I poruka koju dru&scaron;tvo oda&scaron;ilje, smatra Feldman, je da je lagati prihvatljivo.<\/p>\n<p>&quot;Jedan od zaklju\u010daka do kojeg sam do&scaron;ao zahvaljuju\u0107i ovom istra\u017eivanju je da i kad ljude suo\u010dimo s njihovim la\u017eima, oni ne osje\u0107aju \u017ealjenje zbog toga. Na laganje se, prosto, ne gleda kao na ne&scaron;to &scaron;to je moralno previ&scaron;e pogre&scaron;no.&quot;<\/p>\n<p>Ipak, istra\u017eivanje je pokazalo da manje la\u017eemo ljudima s kojim smo bliski. Ali kada njima la\u017eemo, la\u017ei su uglavnom ve\u0107e, a i bolnije su posljedice ako budemo otkriveni u svojim neistinama.<\/p>\n<p>&quot;Laganje nije genetski predodre\u0111eno. Mi u\u010dimo lagati&quot;, zaklju\u010duje profesor Feldman. <\/p>\n<p><em>Sarajevo-x.com<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Profesor psihologije na Univerzitetu u Massachusettsu Robert Feldman ve\u0107i dio svoje karijere je proveo istra\u017euju\u0107i ulogu koju la\u017e i nepo&scaron;tenje ima u odnosima me\u0111u ljudima. Njegova najnovija knjiga &quot;The Liar in Your Life: How Lies Work and What They Tell Us About Ourselves&quot; (&quot;La\u017eljivac u va&scaron;em \u017eivotu: Kako la\u017ei rade i &scaron;ta nam govore o [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49924","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49924","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49924"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49924\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49924"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49924"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49924"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}