{"id":49850,"date":"2009-06-10T11:14:11","date_gmt":"2009-06-10T11:14:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=49850"},"modified":"2009-06-10T11:14:11","modified_gmt":"2009-06-10T11:14:11","slug":"dzamija-sa-minaretom-i-krstom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/06\/10\/dzamija-sa-minaretom-i-krstom\/","title":{"rendered":"D\u017eamija sa minaretom i krstom"},"content":{"rendered":"

\"U golijskom selu Kazanci, na neobele\u017eenoj granici izme\u0111u Republike Srpske i Crne Gore, odolevaju ostaci neobi\u010dne d\u017eamije sa minaretom od 15 metara u \u010dijem podno\u017eju je, od tesanog kamena sa prednje strane, uzidan krst.<\/p>\n

Neobele\u017eena granica izme\u0111u, nekada Bosne i Hercegovine, a sada Republike Srpske i Crne Gore, nalazi se u mestu Kazanci. Gornji Kazanci pripadaju opštini Nikši\u0107, a Donji opštini Gacko. Tragovi turske vladavine još uvek su vidljivi u ovom kraju, ali objekat koji je oduvek posebno privla\u010dio pa\u017enju je d\u017eamija Osman-paše Kazanca.<\/p>\n

I pored izuzetne istorijske vrednosti, d\u017eamija u Kazancima nikad nije bila predmet nekih ve\u0107ih istra\u017eivanja pa taj spomenik uglavnom \u017eivi u zapisima istori\u010dara i pri\u010dama meštana.<\/p>\n

D\u017eamiju je sredinom 17. veka izgradio turski velikodostojnik Osman-paša Kazanac, za koga istori\u010dari tvrde da nije bio "silni Tur\u010din" ve\u0107 hriš\u0107anin, od bratstva Papovi\u0107 iz Golije.<\/p>\n

Istorijat tog bratstva opisan je u knjizi "Tragom svojih predaka" iz 2000. godine \u010diji je autor pokojni Vladimir Papovi\u0107. Knjiga je nastala na osnovu se\u0107anja starijih meštana tog kraja i pri\u010da koje se i danas prenose s kolena na koleno.<\/p>\n

Prema predanjima, Papovi\u0107i su na podru\u010dje Golije doselili negde oko 1606. godine. Njihov predstavnik bio je knez Pavle Papovi\u0107, koji je, prema predanju, imao \u010detiri sina. Najmla\u0111i od njih Jakov (negde se mo\u017ee na\u0107i ime Sava), bio je zadu\u017een "da \u010duva jarad".<\/p>\n

Jednoga dana, ispod planine \u0110eda, Jakova je prevario san, a vuci mu pojeli svu jarad. Pošto nije smeo da se vrati ku\u0107i, odlutao je ka Gacku gde su ga presreli Turci janji\u010dari i poveli sa sobom u Carigrad, pa prekrstili u Osmana Paši\u0107a.<\/p>\n

Jakov, me\u0111utim, nikada nije zaboravio svoje poreklo i jednoga dana, kada je za uspehe postignute u borbi kod grada Kazanja mogao da bira gde \u0107e da se nastani, izabrao je rodnu Hercegovinu.<\/p>\n

Nastanio se za stalno u Kazancima, a svoju kulu je sagradio malo podalje od o\u010deve, blizu izvora vode.<\/p>\n

Paša je d\u017eamiju sagradio nasred naselja, u najlepšem i najplodnijem delu Kazanaca, a u njenom sastavu su bili mekteb, medresa, šadrvan, konak, štale za konje i malo muslimansko naselje.<\/p>\n

Za dušu svoje majke, Osman-paša Kazanac je u rodnom selu sagradio i crkvu, posve\u0107enu Svetom Arhangelu Mihailu, kojeg Papovi\u0107i slave kao krsnu slavu.<\/p>\n

Iako je crkva sagra\u0111ena u blizini d\u017eamije, one se ne mogu "videti".<\/p>\n

Prema predanju, Kazance je napao Bajo Pivljanin i tom prilikom zapalio i srušio d\u017eamiju i muslimanske objekte u njenoj okolini.<\/p>\n

D\u017eamija nikada obnavljana, a meštani je smatraju spomenikom jednog vremena.<\/p>\n

RTS<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U golijskom selu Kazanci, na neobele\u017eenoj granici izme\u0111u Republike Srpske i Crne Gore, odolevaju ostaci neobi\u010dne d\u017eamije sa minaretom od 15 metara u \u010dijem podno\u017eju je, od tesanog kamena sa prednje strane, uzidan krst. Neobele\u017eena granica izme\u0111u, nekada Bosne i Hercegovine, a sada Republike Srpske i Crne Gore, nalazi se u mestu Kazanci. Gornji Kazanci […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49850","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49850","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49850"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49850\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49850"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49850"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49850"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}