Otto Frank je iz dnevnika izostavio dijelove u kojima je Anna vrlo strastveno pisala o nerazumijevanju s majkom ili izra\u017eavala antipatije prema ostalim stanarima. <\/p>\n
Kada se 4. kolovoza 1944. pred ku\u0107om Prinsengracht 263 zaustavio automobil i iz njega izašli SS narednik Karl Josef Silberbauer i još tri nizozemska pripadnika Gruene Polizei, utrka s vremenom bila je izgubljena. <\/p>\n
Skrovište obitelji Frank, van Pels i Fritza Pfeffera je otkriveno, a osmero stanara i nekoliko njihovih pomaga\u010da je uhi\u0107eno. Me\u0111u njima je bila i Anne Frank. Od svih stanara iz amsterdamskog skrovišta pre\u017eivio je samo Otto Frank. On se iz Auschwitza, preko Odesse i Marseillea 3. lipnja 1945. vratio u Amsterdam. Miep Gies, jedna od pomaga\u010dica, predala mu je Annine bilješke, koje je nakon uhi\u0107enja skrivala u svom pisa\u0107em stolu. <\/p>\n
Otto Frank je nakon dugog razmišljanja odlu\u010dio objaviti dnevnik pokojne k\u0107eri. <\/p>\n
Kronologija odrastanja<\/strong><\/p>\n Prvo izdanje "Dnevnika Anne Frank" tiskano je 1947., kao skra\u0107ena verzija izvornika, a pedesetih je knjiga prevedena na mnoge jezike i postala planetarno poznata. Tad su se pojavili i mnogi osporavatelji autenti\u010dnosti dnevnika, a potaknut time Simon Wiesenthal krenuo je u potragu za SS-ovcem Karlom Josefom Silberbauerom. U trag mu je ušao 1963., kad je Silberbauer priznao svoju ulogu u uhi\u0107enju, identificirao Annu Frank prema fotografiji i izjavio da je toga dana u skrovištu obitelji Frank ispraznio na pod ladicu punu ispisanog papira. <\/p>\n Nakon smrti Otta Franka integralni je rukopis predan Dr\u017eavnom institutu za ratnu dokumentaciju u Amsterdamu. Forenzi\u010dkim ispitivanjem utvr\u0111eno je da rukopis odgovara postoje\u0107em rukopisu Anne Frank te da papir, ljepilo i tinta odgovaraju onima iz ratnog i predratnog vremena. Cjelokupni dnevnici tada su objavljeni zajedno s rezultatima istra\u017eivanja.<\/p>\n Izba\u010deno iz pijeteta<\/strong><\/p>\n Otto Frank je iz dnevnika izostavio dijelove u kojima je Anna vrlo strastveno pisala o nerazumijevanju s majkom ili izra\u017eavala antipatije prema ostalim stanarima. Ti odlomci skra\u0107eni su ili izba\u010deni iz pijeteta prema pobijenima. Dijelove u kojima je otvoreno pisala o svom seksualnom sazrijevanju Otto Frank izbacio je kao otac, ali i kao redaktor svjestan da je posrijedi tekst koji u to vrijeme nije bio uobi\u010dajen ni u knji\u017eevnosti, a kamoli u dnevniku tinejd\u017eerice.<\/p>\n Izmijenjeno i dopunjeno izdanje Zaklada Anne Frank objavila je 2001. Za sada, rije\u010d je o kona\u010dnom, integralnom "Dnevniku Anne Frank". U odnosu na prvo izdanje ono predstavlja fascinantnu kronologiju odrastanja i otkrivanja seksualnosti u krajnje nenormalnim uvjetima.<\/p>\n Sastanci u sobi\u010dku<\/strong><\/p>\n Ve\u0107 u svojim prvim zapisima Anne pokazuje interes za seksualno. Opisuju\u0107i nekog dje\u010daka ka\u017ee da je "strašno nepristojan i pri\u010da se da je imao odnose". Jedini dje\u010dak koji je s njom u skloništu, dvije godine stariji Peter van Pels, isprva je uop\u0107e ne zanima. Smatra ga dosadnim, intelektualno nepoticajnim, pa ga "prepušta" sestri Margot. Prvi opse\u017eniji i izravniji zapis o svojoj seksualnosti Anne Frank unosi tek po\u010detkom 1944. Razmišljaju\u0107i o promjenama koje joj se doga\u0111aju prisje\u0107a se no\u0107i kad je prespavala kod prijateljice. <\/p>\n "Bila sam toliko znati\u017eeljna spram njenog tijela koje je ona uvijek skrivala od mene i koje nisam nikada vidjela. Pitala sam je ho\u0107emo li, kao dokaz našeg prijateljstva, dodirnuti jedna drugoj grudi. Jacque je odbila. Tako\u0111er sam imala i strašnu potrebu poljubiti je, što sam i u\u010dinila. Padam u zanos svaki puta kada vidim nagi \u017eenski lik… Kada bih barem imala prijateljicu!"<\/p>\n Razdoblje seksualnog istra\u017eivanja i seksualne zbunjenosti ubrzo slijedi razdoblje iznenadnog interesa za Petera. Anne i Peter po\u010dinju se redovito "vi\u0111ati". Iako cijele dane provode zajedno u sku\u010denom i zamra\u010dnom prostoru, Anne odvaja vrijeme za redovite odlaske u Peterov sobi\u010dak. <\/p>\n U zapisu s po\u010detka o\u017eujka sada stoji: "Dobro je da Van Daanovi nemaju djevoj\u010dicu. Moje osvajanje nikada ne bi moglo biti tako teško, lijepo i divno da nisam naletjela na osobu suprotnog spola!"<\/p>\n No Anne se uskoro udaljuje od Petera. U ljeto više govori o iskrcavanju Saveznika nego o svojoj jedinoj ljubavi. Dva mjeseca prije otkrivanja skloništa unosi zapis: "Neka se uskoro nešto dogodi, \u010dak i pucnjava. Ni to nas ne mo\u017ee slomiti više nego ovaj nemir. Neka do\u0111e kraj, makar i okrutan, tada \u0107emo barem znati ho\u0107emo li naposljetku pobijediti ili izgubiti." <\/p>\n Odlomak koji se sve do sada \u010dinio nedoli\u010dnim<\/strong><\/p>\n Petak, 24. o\u017eujka 1944.<\/p>\n Draga Kitty, <\/p>\n …Voljela bih pitati Petera zna li kako izgleda ono dolje kod djevojaka. Vjerujem da to kod dje\u010daka nije tako slo\u017eeno kao kod djevojaka. Na fotografijama ili slikama nagih muškaraca mo\u017ee se vidjeti kako to izgleda, ali kod \u017eena se to ne vidi. Kod njih su spolni organi, ili kako se to ve\u0107 zove, više skriveni izme\u0111u nogu. Vjerojatno još nikada nije vidio djevojku iz takve blizine, a iskreno re\u010deno, nisam ni ja. Uistinu je to kod dje\u010daka puno jednostavnije. Kako bih mogla objasniti tu \u017eensku stvar? Jer, iz onoga što je rekao, mogla sam zaklju\u010diti da on to ne zna to\u010dno. Pri\u010dao je o "Muttermund" (vrata maternice), ali to je smješteno unutra, to se ne mo\u017ee vidjeti. Kod nas je to sve jako dobro smješteno. <\/p>\n Dok nisam napunila jedanaest ili dvanaest godina, nisam znala da postoje unutarnje stidne usne, one se nisu mogle vidjeti. <\/p>\n A najbolje od svega je što sam mislila da urin dolazi iz klitorisa. Kada sam jedanput majku upitala što je ta stvar\u010dica, rekla je da ne zna. <\/p>\n I sada se uvijek pravi tako glupa! <\/p>\n