{"id":49754,"date":"2009-03-03T11:42:24","date_gmt":"2009-03-03T11:42:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=49754"},"modified":"2009-03-03T11:42:24","modified_gmt":"2009-03-03T11:42:24","slug":"toskanini-na-tajnim-snimcima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/03\/03\/toskanini-na-tajnim-snimcima\/","title":{"rendered":"Toskanini na tajnim snimcima"},"content":{"rendered":"<p>Valter Toskanini, stariji sin \u010duvenog italijanskog dirigenta Artura Toskaninija (1867-1957), tajno je pune tri godine snimao razgovore svog oca, &scaron;to je preto\u010deno u vrlo zanimljiv dokumentarac, prikazan u nedelju na francusko-nema\u010dkoj televiziji Arte.<\/p>\n<p>Dokumentarac je sa\u010dinjen na osnovu neverovatnih 150 sati &quot;sirovog&quot; materijala, snimljenog na magnetofonskoj traci.<\/p>\n<p>Te&scaron;ko je doku\u010diti razloge zbog kojih je Valter Toskanini tajno bele\u017eio o\u010deve razgovore na magnetofonskoj traci. Razgovori su snimani od 1954. do 1957. godine u ku\u0107i u Riverdejlu, u SAD, gde se maestro povukao u 87. godini \u017eivota.<\/p>\n<p>Toskanini je muzi\u010dku karijeru zapo\u010deo kao violon\u010delista. Za dirigentski pult je prvi put stao sasvim slu\u010dajno i tom prilikom precizno izveo Verdijevu Aidu. <\/p>\n<p>Uspeh, koji je tom prilikom postigao, pratio ga je tokom cele, sedam decenija duge dirigentske karijere &#8211; od milanske Skale, gde je dospeo sa samo 31. godinom do Simfonijskog orkestra NBC iz Njujorka, sa kojim je radio do kraja karijere.<\/p>\n<p>&quot;Nikada ne ostavljaju velike ljude na miru, \u010dak ni u grobu!&quot; &#8211; napisao je 1938. Toskanini svojoj ljubavnici Adi Majnardi povodom objavljivanja Verdijevih pisama.<\/p>\n<p>&quot;Za&scaron;to bi me interesovali tako neva\u017eni detalji iz njegovog \u017eivota? Imajte milosti, ne prelazite prag njegove spava\u0107e sobe!&quot;, dodao je on.<\/p>\n<p>Njegov sin Valter je bez problema pre&scaron;ao taj prag. Toskanini nije nikada pristao na intervju niti je napisao memoare. Taj princip se o\u010digledno nije dopadao njegovom sinu Valteru koji je na&scaron;ao na\u010dina da zabele\u017ei deo o\u010devih razgovora, tajni i anegdota. <\/p>\n<p>Pedesetak godina kasnije, Valterov sin Valfredo je odlu\u010dio da snimljeni materijal poveri Harviju Saksu, Toskaninijevom biografu. Ubrzo se rodila ideja o snimanju dokumentarnog filma. <\/p>\n<p>Budu\u0107i da su razgovori vo\u0111eni na nekoliko jezika i da su gotovo nerazgovetni, odlu\u010deno je da ih u filmu \u010ditaju glumci. Ono &scaron;to su gledaoci Artea \u010duli tokom emitovanja dokumentarca &quot;Toskanini o samom sebi&quot; Larija Vajn&scaron;tajna, bile su izvorno Toskaninijeve re\u010di koje izgovaraju glumci.<\/p>\n<p>Film nam pru\u017ea mogu\u0107nost da &quot;kroz klju\u010daonicu&quot; posmatramo, mo\u017eda, najslavnijeg dirigenta svih vremena koji je bio uzor generacijama potonjih dirigenata, poput Herberta fon Karajana, na primer. <\/p>\n<p>Film nam, tako\u0111e, otkriva elemente koji su doprineli njegovom mitu kao magi\u010dnoj li\u010dnosti, \u017eenskaro&scaron;u, \u010doveku koji je prkosio Musoliniju i Hitleru i koji je bio u ve\u010ditoj potrazi za savr&scaron;enstvom u muzici. <\/p>\n<p>Iz tajno snimljenih razgovora saznajemo za njegov prvi susret sa Verdijem i za divljenje koje je gajio prema Vagneru, muzi\u010daju zbog koga je sam digao ruke od ambicije da postane kompozitor.<\/p>\n<p>Toskanini govori i o ljubavi prema Betovenu koji je za njega bio iznad svih stalih kompozitora i o napetim odnosima sa Pu\u010dinijem.<\/p>\n<p>&quot;Godinama nismo govorili. Jednoga dana sam, za Bo\u017ei\u0107, dobio od njega panetone (panettone &#8211; tradicionalni italijanski bo\u017ei\u0107ni kola\u010d). Odmah potom je od Pu\u010dinija stigao telegram u kojem je pisalo: panetone poslat gre&scaron;kom. Stop. Pu\u010dini. Ja sam mu br\u017ee bolje odgovorio: panetone pojeden gre&scaron;kom. Stop. Toskanini&quot;, ispri\u010dao je jednom prilikom Toskanini.<\/p>\n<p>Veliki maestro se u svojim ispovestima osvr\u0107e i na Musolinija, &quot;monstruma&quot; koji mu je oduzeo paso&scaron; i \u010diji su ga \u017ebiri javno i&scaron;amarali kada je 1931. odbio da svira dr\u017eavnu himnu.<\/p>\n<p>Sa puno emocija govori i o povratku u Italiju 1946. godine, u milansku Skalu, gde je dirigovao na koncertu povodom ponovnog otvaranja te \u010duvene operske ku\u0107e.<\/p>\n<p>Tokom celog filma, me\u0111utim, ni re\u010di o Vladimiru Horovicu, velikom pijanisti koji se 1933. o\u017eenio Toskaninijevom k\u0107eri Vandom. <\/p>\n<p>Horovic i Vanda se nijednom ne spominju. Postoji, ipak, mogu\u0107nost da je Toskanini o njima govorio, ali da je porodice odlu\u010dila da se taj deo razgovora ne pojavi u filmu. <\/p>\n<p>Da li to zna\u010di da i porodica Toskanini, kao i svaka druga, ima &quot;prljav ve&scaron;&quot; koji ne \u017eeli da iznese u javnost, to \u0107e ostati tajna &#8211; bar do nekog slede\u0107eg dokumentarca.<\/p>\n<p><em>Tanjug <\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Valter Toskanini, stariji sin \u010duvenog italijanskog dirigenta Artura Toskaninija (1867-1957), tajno je pune tri godine snimao razgovore svog oca, &scaron;to je preto\u010deno u vrlo zanimljiv dokumentarac, prikazan u nedelju na francusko-nema\u010dkoj televiziji Arte. Dokumentarac je sa\u010dinjen na osnovu neverovatnih 150 sati &quot;sirovog&quot; materijala, snimljenog na magnetofonskoj traci. Te&scaron;ko je doku\u010diti razloge zbog kojih je Valter [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49754","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49754","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49754"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49754\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49754"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49754"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49754"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}