Iako je zapadni svijet još prije 78 godina prou\u010dio kemizam stevije, potpuno neškodljive biljke 300 puta sla\u0111e od še\u0107era, politi\u010dkim vezama i pseudoznanstvenim podmetanjima mo\u0107ne su kompanije dva desetlje\u0107a tjerale svijet na trovanje umjetnim zasla\u0111iva\u010dima. <\/p>\n
U prosincu je, naime, Uprava za hranu i lijekove (FDA) u SAD-u dopustila neograni\u010denu upotrebu stevije u ljudskoj prehrani, a milijuni dijabeti\u010dara te svih onih koji su ranije igrali rulet sa sve izvjesnijom kancerogenoš\u0107u aspartama i ciklamata, kona\u010dno su odahnuli. <\/p>\n
Politi\u010dke igre mo\u0107nih <\/p>\n
Unato\u010d ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u biljci Stevia rebaundiana, ona ne izaziva karijes, kalori\u010dna joj je vrijednost nikakva, što zna\u010di da ne deblja, a djelatni su joj sastojci otporni na temperature do 212 Celzijevih stupnjeva, pa se s njom mo\u017ee i kuhati. Navodno povoljno djeluje kod visokog tlaka, \u017egaravice te problema s tolerancijom glukoze. Stoga se ve\u0107 stolje\u0107ima koristi u Brazilu i Paragvaju, a od 1971. dobrim je dijelom istisnula umjetne zasla\u0111iva\u010de u Japanu te u Kini, J. Koreji, Tajvanu i Maleziji. <\/p>\n
No, kako se uop\u0107e dogodilo da biljka, koja je o\u010dito pravi dar prirode, gotovo dva desetlje\u0107a bude zabranjena u zapadnom svijetu, koji si komplimentira da je slobodan i demokratski, i zašto je stevija \u010detvrt stolje\u0107a bila na udaru rijetko prljavih korporacijskih kampanja? <\/p>\n
Švicarski znanstvenik dr. Moises Santiago Bertoni otkrio je steviju 1899. u Paragvaju te ju je svrstao u porodicu krizantema, a 1931. francuski su znanstvenici izolirali stevizoide i rebaudizoide, koji steviji daju ekstremno sladak okus. Stevijine preparate u prehrambenoj se industriji najprije po\u010delo koristiti u Japanu, u kojemu je njome danas zasla\u0111ena ve\u0107ina napitaka, a potom se njena upotreba stala širiti jugoisto\u010dnom Azijom. <\/p>\n
Tu su po\u010deli problemi za proizvo\u0111a\u010de še\u0107era, ali i kompanije poput Monsanta, vode\u0107eg svjetskog proizvo\u0111a\u010da umjetnih zasla\u0111iva\u010da, ozloglašenog po tome što je u Prvom svjetskom ratu prvi pokrenuo proizvodnju opasnih kemikalija. <\/p>\n
U intervjuu za Ve\u010dernji list ameri\u010dki ekonomist i pisac William Engdahl u lipnju je proglasio Monsanto za najopasniju kompaniju u proizvodnji GMO-a u svijetu. Kako je upitan postao opstanak vrlo profitabilne industrije, po\u010dele su politi\u010dke igre u centrima mo\u0107i, jer se steviju, kao biljku iz prirode, nije moglo patentirati. 1985. kvintet ameri\u010dkih znanstvenika zaklju\u010dio je da su metaboliti stevizoida kancerogeni. <\/p>\n
Iako je 1991. jedna druga skupina znanstvenika zaklju\u010dila da je prethodno istra\u017eivanje plod manipulacije, da bi "pod tim uvjetima \u010dak i destilirana voda ispala kancerogena" te da nema govora o tome da je stevija opasna za zdravlje, o \u010demu se pisalo i u Oxford Journals, ameri\u010dka FDA iste je godine, na tra\u017eenje "anonimnog \u017ealitelja", zabranila upotrebu stevije i njenih pripravaka u prehrani. <\/p>\n
Na steviju se nije primijenila metoda FDA, utvr\u0111ena još 1958., da je sigurna svaka prirodna supstanca kod koje nisu prijavljene štetne posljedice, što je bio presedan. <\/p>\n
Kod odobravanja aspartama tako\u0111er je u\u010dinjen presedan, ali potpuno druga\u010diji. Nakon njegova otkri\u0107a 1965., zbog sumnji da izaziva tumor na mozgu, oko njega su se koplja lomila do 1981., kada je Ronald Reagan za povjerenika FDA postavio Arthura H. Hayesa, koji je dopustio ograni\u010denu upotrebe aspartama, e kako bi do 1996. bile skinute sve restrikcije. <\/p>\n
Dozvola za \u017eivot <\/p>\n
Bolonjski centar za istra\u017eivanje raka "Cesare Maltoni" 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istra\u017euju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje panike kao i još štošta te da utje\u010de na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti. <\/p>\n
Legalizacija stevije u SAD, pak, nije uslijedila kao plod napora znanstvenika i gra\u0111anskog aktivizma, nego tek nakon što su velike kompanije, pa tako i Coca Cola te Pepsi, uvidjele svoju ra\u010dunicu i najavile njenu upotrebu u svojim "sugarfree" proizvodima, zasi\u0107enima umjetnim sladilima. <\/p>\n
U me\u0111uvremenu je stevija u EU, pa i u Hrvatskoj, i dalje prakti\u010dki ilegalna. Kao preparat za posebne prehrambene potrebe kupiti se mo\u017ee isklju\u010divo u biljnim ljekarnama. Iz Ministarstva zdravstva ipak doznajemo da EU razmatra legalizaciju stevije, što je izgledno nakon što je to ve\u0107 u\u010dinio SAD i time dopustio zdrav i normalan \u017eivot ne samo dijabeti\u010darima nego cijelom \u010dovje\u010danstvu koje se zbog profita multinacionalnih kompanija desetlje\u0107ima truje opasnim kemikalijama iz raznih proizvoda a da toga nije ni svjesno.<\/p>\n
Ve\u010dernji list<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako je zapadni svijet još prije 78 godina prou\u010dio kemizam stevije, potpuno neškodljive biljke 300 puta sla\u0111e od še\u0107era, politi\u010dkim vezama i pseudoznanstvenim podmetanjima mo\u0107ne su kompanije dva desetlje\u0107a tjerale svijet na trovanje umjetnim zasla\u0111iva\u010dima. U prosincu je, naime, Uprava za hranu i lijekove (FDA) u SAD-u dopustila neograni\u010denu upotrebu stevije u ljudskoj prehrani, a […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49716","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49716","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49716"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49716\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49716"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49716"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49716"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}