Zemljino magnetno polje ljudi koriste samo pomo\u0107u kompasa, dok \u017eivotinje mogu da ga prepoznaju, odnosno usvoje navigaciju od ro\u0111enja.<\/p>\n
Neke \u017eivotinje nikad se ne odmaknu daleko od mesta ro\u0111enja. Ali druge migriraju po desetine hiljada kilometara, lete\u0107i ili plivaju\u0107i do dalekih odredišta, a u nekim vrstama i vra\u0107aju\u0107i se na polazište, na gotovo neverovatne na\u010dine.<\/p>\n
Nau\u010dnici otkrivaju sve više pojedinosti o tome kako \u017eivotinjama uspevaju takvi zadivljuju\u0107i navigacijski poduhvati, a najnovija istra\u017eivanja usmerena su na Zemljino magnetno polje.<\/p>\n
Panulirus argus, vrsta jastoga koji \u017eivi uz obale Meksi\u010dkog zaliva i Antila, orijentiše se pomo\u0107u magnetnog polja Zemlje. Biolozi sa univerziteta Severne Karoline utvrdili su da ti beski\u010dmenjaci mogu da prona\u0111u svoju ku\u0107u pa makar od nje bili udaljeni više desetina kilometara, piše Beta.<\/p>\n
Biolozi su ulovili nekoliko jastoga i odvukli ih \u010detrdesetak kilometara dalje, na mesto koje uhva\u0107enim \u017eivotinjama nije bilo poznato. Tokom transporta jastozi su bili smesteni u nepropusne sanduke i lišeni svake vizualne orijentacije. Usprkos tome, nakon što su pušteni u more, jastozi su pronašli put do mesta na kojem su bili uhva\u0107eni.<\/p>\n
Ova vrsta jastoga, ina\u010de, ide u sezonske migracije koje dose\u017eu i do 200 kilometara. Nau\u010dnici procenjuju da sposobnost navigacije jastoga prevazilazi onu vizualnu ili hemijsku kakvu koriste druge \u017eivotinje, poput p\u010dela ili mrava koji se oslanjaju na miris, odnosno svetlo. Veruje se da se jastozi u tamnim dubinama okeana orijentišu prema severnom i ju\u017enom magnetnom polu Zemlje.<\/p>\n
Njima, kao i mnogim drugim \u017eivotinskim vrstama nije potreban kompas ili satelitsko pozicioniranje.<\/p>\n
"Navigacija \u017eivotinja je zadivljuju\u0107e slo\u017eena. Sve do sada prou\u010davane \u017eivotinje koriste više od jedne vrste informacija", ka\u017ee Kenet Lohman, profesor ameri\u010dkog Univerziteta Severne Karoline.<\/p>\n
Me\u0111u tim informacijama su vizualni orijentiri, sunce, mirisi, pa i Zemljino magnetno polje. "Sposobnost koriš\u0107enja magnetnih informacija – nešto što ljudi mogu samo pomo\u0107u kompasa", tema je Lohmanovog nau\u010dnog rada objavljenog u najnovijem izdanju \u010dasopisa "Proceedings of the National Academy of Sciences".<\/p>\n
U \u010dlanku, Lohman i njegove kolege, predla\u017eu novu teoriju o na\u010dinu na koji neke \u017eivotinje, kao na primer lososi i morske kornja\u010de, koriste magnetizam za nala\u017eenje puta preko ogromnih udaljenosti otvorenog okeana da bi se vratile na mesto gde su bile ro\u0111ene.<\/p>\n
"Ideja koju mi predla\u017eemo temelji se na dva nalaza. Prvi je da su i morske kornja\u010de i lososi sposobni da osete Zemljino magnetno polje. Obe vrste imaju dobro razvijen taj ose\u0107aj. Drugi nalaz je da razli\u010diti delovi obale pokazuju blago razli\u010dite magnetske osobine", ka\u017ee profesor Lohman. Nijedna od tih ideja zasebno nije nova, ali Lohman isti\u010de da ih je njegov nau\u010dni tim udru\u017eio na na\u010din koji objašnjava neke navigacijske poduhvate \u017eivotinja.<\/p>\n
"Prema našoj pretpostavci, lososi i morske kornja\u010de odmah po ro\u0111enju nau\u010de magnetno polje mati\u010dnog podru\u010dja. Tu informaciju zadr\u017eavaju \u010ditavo vreme tokom migracija. Kad do\u0111e vreme za povratak i razmno\u017eavanje, oni se pomo\u0107u te informacije vra\u0107aju ta\u010dno na to isto mesto".<\/p>\n
Profesor Lohman naglašava da njegova teorija nije dokazana, ali ka\u017ee da je to prva verodostojna teorija o \u017eivotinjskoj navigaciji. Bolje razumevanje tih procesa, dodaje on, moglo bi omogu\u0107iti koriš\u0107enje magnetne navigacije u razne druge svrhe, recimo za navodenje lososa da se mreste u rekama koje su izgubile svoju vlastitu populaciju lososa. <\/p>\n
Beta<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zemljino magnetno polje ljudi koriste samo pomo\u0107u kompasa, dok \u017eivotinje mogu da ga prepoznaju, odnosno usvoje navigaciju od ro\u0111enja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49680","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49680","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49680"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49680\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49680"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49680"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49680"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}