{"id":49597,"date":"2008-10-02T11:20:23","date_gmt":"2008-10-02T11:20:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=49597"},"modified":"2008-10-02T11:20:23","modified_gmt":"2008-10-02T11:20:23","slug":"neobicna-prica-o-obicnim-brisacima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/10\/02\/neobicna-prica-o-obicnim-brisacima\/","title":{"rendered":"Neobi\u010dna pri\u010da o obi\u010dnim brisa\u010dima"},"content":{"rendered":"<p>Ime Meri Anderson danas malo kome ne&scaron;to zna\u010di mada se ljudi s njenim pronalaskom susre\u0107u svakodnevno. Meri Anderson iz Alabame izmislila je brisa\u010de vetrobrana i to jo&scaron; krajem osamdesetih godina 19. veka.<\/p>\n<p>Meri je ve\u0107 tada bila &quot;uspe&scaron;na poslovna \u017eena&quot;. Imala je vlastito preduze\u0107e za izgradnju stambenih zgrada i naselja. Po\u010detkom 1900. u Merinu ku\u0107u dolazi njena bolesna tetka sa 17 ogromnih, te&scaron;kih kofera, koje za \u017eivota nikada nije otvorila.<\/p>\n<p>Posle tetkine smrti, Meri je u koferima otkrila &quot;brdo&quot; nakita i zlata, &scaron;to je bitno popravilo njenu finansijsku situaciju. Deo novca iskoristila je za posetu Njujorku. Bila je zima 1902. godina.<\/p>\n<p>Voze\u0107i se tramvajem, jednog hladnog, sne\u017enog dana, uo\u010dila je da voza\u010d stalno zaustavlja tramvaj i izlazi da bi o\u010distio prednja stakla. Meri je do&scaron;la na ideju kako da stakla \u010disti iz unutra&scaron;njosti vozila.<\/p>\n<p>Istog dana napravila je nacrt za gumeni brisa\u010d koji je voza\u010d mogao, bez izla\u017eenja iz vozila, da pokre\u0107e ru\u010dicom, odnosno polugom. Mehanizam opruge dr\u017eao je brisa\u010d uz staklo, \u010dvrsto priljubljen.<\/p>\n<p>Izum Meri Anderson, patentiran 1905. godine, bio je namenjen tramvajima, ne automobilima, jer oni su, prvih godina 20. veka ionako bili otvoreni. Kad je padala ki&scaron;a ili sneg, ostajali su u gara\u017ei.<\/p>\n<p>I izum automatskih elektri\u010dnih brisa\u010da vetrobranskog stakla pripisuje se jednoj \u017eeni &#8211; &Scaron;arloti Brid\u017evud iz Njujorka. Ona je svoj tip brisa\u010da patentirala 1917, ali on nije odmah postigao komercijalni uspeh.<\/p>\n<p>Kadillak je prihvatio elektri\u010dne brisa\u010de kao standardnu opremu tek 1922. godine. Vo\u017enja po ki&scaron;i bila je sigurnija, ali je jedan problem ostao da &quot;nervira&quot; voza\u010de &#8211; brisa\u010di su radili bez pauze, bez prekida. Pravo re&scaron;enje \u0107e sti\u0107i 1963. godine, s Robertom Kernsom, profesorom ma&scaron;instva na Univerzitetu u Detroitu.<\/p>\n<p>Njegov put ka izumu brisa\u010da s intervalnim radom po\u010deo je deset godina ranije, 1953, na dan njegovog ven\u010danja. Zalutali \u010dep iz boce &scaron;ampanjca pogodio je Kernsa u levo oko zbog \u010dega mu je vid znatno oslabio.<\/p>\n<p>Voze\u0107i Ford Galaksiju jedne ki&scaron;ne ve\u010deri, desetak godina kasnije, Kerns je shvatio da mu u\u017easno smeta, naro\u010dito na povre\u0111enom oku, neprekidni rad brisa\u010da. Po\u010deo je da razmi&scaron;lja o ljudskom oku, koje ima svoj vlastiti &quot;brisa\u010d&quot;, kapak, i kako se on automatski zatvara i otvara, spu&scaron;ta i di\u017ee, svakih nekoliko sekundi.<\/p>\n<p>Za&scaron;to i brisa\u010di ne bi mogli na isti na\u010din da rade?<\/p>\n<p>Kerns 1963. sastavlja intervalni brisa\u010d, od elektronskih komponenti i nudi ga Fordu. Interval brisa\u010da bio je regulisan kapacitetom kondenzatora. Kad bi kondenzator dostigao odre\u0111eni naboj, ispraznio bi se i tako pokrenuo jedan ciklus brisa\u010da.<\/p>\n<p>Kerns je izum patentirao 1967, a nakon sveobuhvatnih testova, Ford je 1969. odlu\u010dio da ponudi Kernsove brisa\u010de kao opciju na svom modelu Merkuri.<\/p>\n<p>Zbog nera&scaron;\u010di&scaron;\u0107enih patentnih prava sa Fordom, Kerns je 1976. do\u017eiveo nervni slom i pobegao od ku\u0107e, a kad su ga prona&scaron;li morao je u psihijatrijsku bolnicu na le\u010denje. Iz nje je iza&scaron;ao potpuno sed.<\/p>\n<p>Kerns je podigao tu\u017ebu protiv Forda, 1978, potom i protiv Krajslera, D\u017eeneral Motorsa i nekih drugih proizvo\u0111a\u010da, poput Mercedesa.<\/p>\n<p>Dvanaest godina je \u010dekao na pokretanje sudskog postupka protiv Forda. U me\u0111uvremenu, napustila ga je supruga, a on morao na pet godina u zatvor zbog nepla\u0107anja alimentacije.<\/p>\n<p>Tek 1990. od Forda je dobio 10,2 miliona dolara a od Krajslera, 1995, 18,7 miliona. Na\u017ealost, bio je u tako velikim dugovima da mu je trebalo vi&scaron;e od toga. Odlu\u010dio je da bitku dalje vodi sam, bez advokata, protiv GM-a, Mercedesa i dvadesetak drugih kompanija. Tu bitku nije dobio.<\/p>\n<p>Nastojanje da ga priznaju kao pronalaza\u010da, opsedalo je Kernsa sve do smrti, 2005. godine.<\/p>\n<p>U me\u0111uvremenu je razvoj elektronike koja se danas primenjuje na atomobilima srednje i vi&scaron;e klase oti&scaron;ao tako daleko da se sada brisa\u010di sami aktiviraju na registrovane kapi ki&scaron;e ili pahulje na vetrobranskom staklu. Centralni kompjuter odre\u0111uje i intervale aktiviranja ili brzinu permanttnog rada brisa\u010da u skladu sa koli\u010dinom vode na vetrobranu.<\/p>\n<p>A sve je po\u010delo od promu\u0107urne Meri Anderson&#8230;<\/p>\n<p><em>Beta<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ime Meri Anderson danas malo kome ne&scaron;to zna\u010di mada se ljudi s njenim pronalaskom susre\u0107u svakodnevno. Meri Anderson iz Alabame izmislila je brisa\u010de vetrobrana i to jo&scaron; krajem osamdesetih godina 19. veka.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49597","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49597","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49597"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49597\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}